Koliko li će velika biti radost vaša
Sada vas pozivam da uzmete svoja znanja i iskustva, zajedno sa svojim prokušanim svjedočanstvima, i pođete na misiju.
Moja draga braćo i sestre, moje su misli danas o sabiranju Izraela, onome što Predsjednik Russell M. Nelson naziva »najvažnija stvar koja se događa na Zemlji danas. Niša drugo nije usporedivo u golemosti, ništa drugo nije usporedivo u važnosti, ništa drugo nije usporedivo u veličanstvenosti.«1
Sabiranje je krajnje priznanje da je »vrijednost… duša velika u očima Božjim«.2 To je tako jednostavno. Mi sabiremo Božju djecu u ovim posljednjim danima kako bi mogla imati »blagoslov[e] izliven[e] na glave [svoje]«3 i obećanja o »bogatstv[ima]… vječnosti«.4 Iz toga slijedi da, kako bismo sabrali Izrael, trebamo misionare – mnogo više njih nego što ih služi.5 Danas se obraćam mnogim iskusnim starijim osobama u Crkvi koje bi mogle služiti kao misionari. Gospodin vas treba. Trebamo vas u New Yorku i Chicagu, Australiji i Africi, Tajlandu i Meksiku te posvuda između tih mjesta.
Dopustite mi da vas odvedem natrag u 2015. godinu. Bio sam novopozvani član Zbora dvanaestorice apostola. Jedna od prekrasnih odgovornosti koje nosimo kao apostoli jest dodijeliti misionare na njihova područja rada. Sudjelovao sam kao član Sedamdesetorice u procesu,6 no sada, kao apostol, osjetio sam svu težinu zaduženja. Počeo sam s molitvom postavljajući veliki broj mladih starješina i sestara, jednog po jednog, u misije diljem svijeta. Zatim sam se okrenuo starijim bračnim parovima. Na popisu ih je bilo deset. Ne baš mnogo. Iznenađen, upitao sam svojeg suradnika iz Misionarskog odjela: »Koliko nam je potrebno ovaj tjedan da ispunimo zahtjeve?«
Odgovorio je: »Tri stotine.«
Taj mi je otrežnjujući trenutak ostao u sjećanju: deset parova da ispune tri stotine zahtjeva.
Predsjednik Russell M. Nelson potaknuo je parove da kleknu na svoja koljena »i pitaju Nebeskoga Oca je li pravo vrijeme za njih da zajedno služe u misiji«.7 Od svih kvalifikacija, rekao je, »želja za služenjem mogla bi biti najvažnija«.8
Kako se navodi u Svetim pismima: »Ako imate želje služiti Bogu, pozvani ste na djelo.«9 Cijeli taj rad vezan je za zakon žetve. U Ivanu čitamo: »Da se zajedno raduju sijač i žetelac.«10
Vidio sam kako se zakon žetve ispunjava u mojoj obitelji.
Prije nekoliko godina bio sam u posjetu obitelji kada me biskup zamolio da završim sakramentalni sastanak.11 Dok sam silazio s podija, prišla mi je žena sa svojih sedmero djece i predstavila se kao sestra Rebecca Guzman.
Upitala je: »Starješino Rasband, poznajete li Rulona i Verdu Rasband?«
Zasjao sam i odgovorio: »Oni su moji roditelji.«
Možete vidjeti kamo ovo vodi. Uz dopuštenje Rebecce, koja je ovdje s obitelji u Konferencijskom centru, iznosim priču njezine obitelji.12
Moji roditelji, starješina Rulon i sestra Verda Rasband, služili su kao stariji bračni par u misiji Florida Fort Lauderdale.13 Propovijedali su i božanskim vodstvom pokucali su na vrata Rebeccina doma. Ona je bila tek tinejdžerica i voljela je slušati glazbu Osmondovih, posebno našeg prijatelja Donnyja – koji je ovdje s nama danas.14 Slušala je njihove intervjue za medije i doznala da su članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Osjetila je da je nešto drugačije u vezi s njima, a misleći da bi to mogla biti njihova religija, Rebecca je provela dvije godine istražujući vjerovanja Crkve u školskoj knjižnici. Stoga, kada je par ljubaznog izgleda pokucao na vrata njezine obitelji i predstavio se kao misionari svetaca posljednjih dana, bila je iznenađena.
»Majka mi je rekla da ih se riješim«, Rebecca je kasnije napisala, »ali moje je srce reklo ‘Ne’. Gledala sam u njihova lica i osjećala sam toliko topline i ljubavi. Sjećanje mi još uvijek tjera suze na oči i duboke emocije u moje srce.«15
Rebecca ih je pozvala da uđu, a moji roditelji misionari iznijeli su poruku njoj, njezinim dvjema mlađim sestrama i njezinoj majci, unatoč majčinim prigovorima.
Rebecca mi je opisala: »Oba vaša roditelja bila su divna u objašnjavanju svih pitanja koja smo imali. Još uvijek mogu vidjeti njihova lica kao da ih svjetlost okružuje. Uvijek smo grlili vašu majku kad je odlazila i ona je uvijek nastojala pomoći mojoj majci da se osjeća ugodno i poštovano. Vaš otac uvijek je imao sjaj u očima dok nas je podučavao o Isusu Kristu. Pokušao je uključiti mog oca u rasprave i na kraju ga je pridobio. Moj otac bio je kuhar u mjesnom ladanjskom klubu i počeo je kuhati večere za vaše roditelje, uključujući i spravljanje omiljene pite od limete vašeg oca.«16
Kad su starješina i sestra Rasband zamolili Rebeccu i njezinu obitelj da pročitaju Mormonovu knjigu, Rebecca je to učinila u pet dana. Htjela je odmah biti krštena, ali ostali članovi njezine obitelji nisu bili spremni. Nakon četiri mjeseca, Rebecca je inzistirala na tome da bude krštena i pridruži se pravoj Crkvi. Prisjetila se: »Svaki oćut moje duše znao je da je to istina.«17 Dana 5. travnja 1979. misionari su krstili 19-godišnju Rebeccu, njezinu majku i dvije sestre. Moj otac bio je svjedok na krštenju.
Kad sam upoznao Rebeccu i njezinu obitelj u crkvi, fotografirao sam se s njezinom obitelji. Odnio sam fotografiju kući svojoj starijoj majci, a ona ju je držala na svom srcu. Onda mi je rekla: »Ronnie, ovo je jedan od najsretnijih dana u mom životu.«
Odgovor moje majke postavlja pitanje za naše starije: »Što radite u ovoj fazi svojeg života?« Postoji toliko mnogo načina na koje stariji misionari mogu činiti ono što nitko drugi ne može. Vi ste čudesna pozitivna snaga, iskusni u Crkvi te spremni ohrabriti i spasiti Božju djecu.
Neki od vas možda misle: »Ali što je s ostavljanjem unuka? Propustili bismo značajne obiteljske događaje, rođendane, nedostajali bi nam prijatelji pa čak i kućni ljubimci.« Da sam pitao svoju majku zašto su ona i tata otišli na misiju, znam da bi rekla sljedeće: »Imam unuke. Želim da znaju da smo tvoj otac i ja služili na misijskom polju, htjeli smo pružiti primjer našim potomcima i bili smo blagoslovljeni, tako blagoslovljeni.«
Dok sam posjećivao misije diljem svijeta, viđao sam izvanrednu službu naše legije starijih misionara. Jasno je da su sretni vršeći »volj[u] Gospodnj[u]« i obavljajući »Gospodnji posao.«18
Za neke, a nadamo se tisuće vas, cjelodnevna misionarska služba u drugom kutku svijeta bit će baš pravo mjesto.19 Za druge bi bolje bilo služenje uslužne misije Crkve kod kuće. Ima onih koji zbog zdravstvenih problema i drugih okolnosti nisu u mogućnosti služiti. Razumijemo te situacije i nadam se da ćete naći načine kako podržavati one koji služe. Slijedite prorokov savjet i molite se da biste saznali što Gospodin želi da učinite.
Misijska polja diljem svijeta mole za vašu pomoć. Predsjednik Nelson rekao je o našim starijim misionarima: »Oni su mladi u duhu, mudri i voljni raditi.«20
Na polju imate mnogo prilika: možete služiti u misijskim uredima ili hramovima, osnaživati mlade misionare, podupirati male ogranke, raditi u FamilySearch centrima ili na povijesnim lokacijama, podučavati institut, pružati humanitarnu službu, raditi s mladim odraslim osobama, pomagati u centrima za zapošljavanje ili na crkvenim farmama. Pojedinosti o načinima služenja, što vam najbolje odgovara, gdje ste potrebni i kako se možete pripremiti za odlazak, obrađeni su na mrežnoj stranici »Senior Missionary« (Stariji misionari).21 Možete također razgovarati sa svojim biskupom ili predsjednikom ogranka.
Pozvao sam mnoge parove da služe i gledao kako svjetlo Kristovo ispunjava njihova lica.22 Po svom povratku opisali su kako su postali bliži Gospodinu i jedno drugome, osjećali da se Duh Gospodnji izlijeva na njih i znali da su ostvarili pozitivan doprinos.23 Tko to ne bi htio?
Misija bi mogla biti najveće poglavlje u životu para. Dobar bi naslov mogao biti: »Kad Bog me moj zatreba.«24 Možda ćete biti na nepoznatom terenu; međutim, snaga Duha učinit će da se osjećate kao kod kuće.
Moji roditelji i desetci tisuća misionarskih parova povratnika svjedočili su o radosti koju su pronašli u misionarskom radu. U Svetim pismima posljednjih dana Gospodin je rekao: »I budete li se trudili sve dane svoje vičući pokajanje ovome narodu, i privedete samo jednu dušu k meni, koliko li će velika biti radost vaša s njome u kraljevstvu Oca mojega!«25
Izaija nam je dao poetičan opis onoga što znači služiti u misijskom »polju«. U Svetim pismima kaže nam se: »Njiva je svijet.«26 Taj je veliki drevni prorok napisao: »Da, s radošću ćete otići, i u miru ćete biti vođeni. Gore će i brda klicati od radosti pred vama, i sva će stabla u polju pljeskati.«27 Planine, brda, polja i stabla mogu se usporediti s predsjednicima misija, biskupima, vođama okruga, članovima i onima koji traže istinu, ali »ne znaju gdje je pronaći«.28 Oni će posvjedočiti da stariji misionari mijenjaju sam krajolik svojim svjedočanstvom o našem Spasitelju i Otkupitelju, Isusu Kristu.
Kao apostol Gospodina Isusa Krista, tražim od vas da služite kao misionari u sabiranju Izraela i možda čak i da ponovno služite. Trebamo vas – trebamo vas. Zahvalni smo vama, starijima, na životima koje ste vodili i primjerima koje ste postavili u svojim domovima, odjelima i kolčićima. Sada vas pozivam da uzmete svoja znanja i iskustva, zajedno sa svojim prokušanim svjedočanstvima, i pođete na misiju. Molim se da će, sljedeći put kada sjednem kako bih dodijelio starije parove, biti stotine vas koji nestrpljivo čekate na svoj poziv.
Također, obećavam da ćete, dok budete služili, osjećati Gospodinovu ljubav u svojem životu, poznavat ćete ga, on će poznavati vas i »koliko li će velika biti radost vaša«.29 Vaše predano služenje Isusu Kristu nadahnut će i blagosloviti vašu obitelj, vašu unučad i praunučad. »Neka… obil[uju] mir i ljubav«30 u njihovim životima u godinama koje dolaze. Obećavam vam to. U ime Isusa Krista, amen.