Moć Isusa Krista u našem životu svakoga dana
Izvor naše snage jest vjera u Isusa Krista dok mu hotimično nastojimo doći svaki dan.
Moja draga braćo i sestre, ovo jest Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Kakva li je radost okupiti se kao njegova Crkva. Zahvalan sam što nas je predsjednik Russell M. Nelson podsjetio da često koristimo ispravni naziv Gospodinove Crkve tako da se sjetimo čija je ovo Crkva i čija naučavanja slijedimo.
Predsjednik Nelson izjavio je: »U nadolazećim danima vidjet ćemo najveća očitovanja Spasiteljeve moći koja je svijet ikada vidio… On će udijeliti bezbrojne povlastice, blagoslove i čuda vjernima.«1
Jedna od najvećih povlastica za mene i moju suprugu Renee jest sastati se sa svetcima tamo gdje služimo. Slušamo njihove priče, svjedočimo njihovim gubitcima, dijelimo njihovu tugu i radujemo se njihovu uspjehu. Svjedočili smo mnogim blagoslovima i čudima koja je Spasitelj udijelio vjernima. Upoznali smo ljude koji su prošli kroz nemoguće, koji su pretrpjeli nezamislivo.
Vidjeli smo očitovanje Spasiteljeve moći u udovici koja je izgubila svojeg muža dok su bili na Gospodnjoj dužnosti u Boliviji.2 Vidjeli smo to u djevojci u Argentini koja je pala pod vlak i izgubila nogu, samo zato što je netko htio ukrasti njezin mobitel.3 I u njezinu samohranom ocu, koji sada mora pokupiti komadiće i ojačati svoju kćer nakon takvog neobjašnjivog čina okrutnosti. Vidjeli smo to u obiteljima koje su izgubile svoje domove i svu imovinu tijekom požara u Čileu samo dva dana prije Božića 2022.4 Vidjeli smo to u onima koji pate nakon traumatičnog razvoda i u onima koji su nevine žrtve zlostavljanja.
Što im daje moć proći kroz teškoće? Što daje dodatni sloj snage za ići dalje kada se sve čini izgubljeno?
Otkrio sam da je izvor te snage vjera u Isusa Krista dok mu hotimično nastojimo doći svaki dan.
Prorok Jakov podučio je: »I on dolazi na svijet da bi mogao spasiti sve ljude, budu li poslušali glas njegov; jer gle, on podnosi boli svih ljudi, da, boli svakog živog stvora, i muškaraca i žena i djece, koji pripadaju obitelji Adamovoj.«5
S vremena na vrijeme, posjedovanje vjere u Isusa Krista može se činiti kao nešto nemoguće, gotovo nedostižno. Možemo pomisliti kako dolazak Kristu zahtijeva snagu, moć i savršenstvo koje mi nemamo i jednostavno ne možemo pronaći energiju za sve to. No ono što sam naučio od svih tih ljudi jest kako je vjera u Isusa Krista ono što nam daje energiju za početak putovanja. Ponekad možemo pomisliti: »Trebam popraviti svoj život prije nego što dođem Isusu«, ali istina je da dolazimo Isusu kako bismo popravili svoje živote kroz njega.
Ne dolazimo Isusu jer smo savršeni. Dolazimo k njemu jer smo manjkavi i u njemu možemo biti »usavrš[eni]«.6
Kako početi primjenjivati malo vjere svaki dan? Za mene to počinje ujutro: Kada se probudim, umjesto gledanja u svoj telefon, izgovaram molitvu. Čak i jednostavnu molitvu. Zatim čitam stih iz Svetih pisama. To mi pomaže s mojim tjednim savezom koji sklapam dok blagujem sakrament da se »uvijek spominj[em] njega«.7 Kada započnem svoj dan molitvom i Svetim pismima, mogu se »spominjati njega« kada pogledam u svoj telefon. Mogu se »spominjati njega« kada se suočim s problemima i sukobima, a nastojim se suočiti s njima kao što bi to Isus činio.
Kada se »spominjem njega«, osjećam želju da se promijenim, pokajem. Pronalazim izvor energije za obdržavanje svojih saveza i osjećam utjecaj Duha Svetoga u svojem životu te »obdržava[m] zapovijedi njegove koje [mi] on dade; kako bi Duh njegov mogao uvijek biti s[a mnom]«.8 To mi pomaže ustrajati do svršetka.9 Ili barem do kraja dana! I u one dane kada ga se cijeli dan omašim spominjati, on je još uvijek tu, voli me i govori mi: »U redu je, možeš pokušati ponovno sutra.«
Iako smo nesavršeni u spominjanju njega, naš nas se brižni Nebeski Otac nikada ne prestaje spominjati nas.
Jedna od grešaka koju često činimo jest misliti kako je obdržavanje saveza, ili obećanja koja dajemo Bogu, nekako transakcija koju sklapamo s njim: ja ga slušam i on me štiti od bilo čega lošeg što mi se ikada može dogoditi. Plaćam svoju desetinu i nikada neću izgubiti posao niti će mi požar spaliti kuću. No onda, kada stvari ne idu kako smo očekivali, vapimo Gospodinu: »Tebe se ništa ne tiče što ja ginem?«10
Naši savezi nisu samo transakcijski; oni su preobražavajući.11 Kroz svoje saveze primam posvećujuću, osnažujuću moć Isusa Krista, koja mi omogućuje postati nova osoba, oprostiti ono što se čini neoprostivo, prevladati nemoguće. Hotimično se uvijek spominjati Isusa Krista moćno je; daje mi dodatnu snagu da »obdržava[m] zapovijedi njegove koje [mi] on dade«.12 Pomaže mi biti ljubazniji, smiješiti se bez razloga, biti mirotvorac,13 izbjegavati sukob, dopustiti da Bog prevlada u mojem životu.14
Kada je naša bol ili bol nekoga koga volimo tolika da to ne možemo podnijeti, spominjati se Isusa Krista i doći k njemu može olakšati breme, smekšati srce te olakšati bol. To je moć koja je ocu omogućila da iznad svojih prirodnih sposobnosti podrži svoju kćer kroz fizičku i emocionalnu bol gubitka noge.
Kada je starješina Soares posjetio Argentinu u lipnju i upitao Flaviju o njezinoj tragičnoj nesreći, vjerno je odgovorila: »Iskusila sam nemir, gorčinu, ljutnju i mržnju kada se [to dogodilo]. Nešto što mi je pomoglo nije bilo pitanje, ‘zašto ja?’, već ‘čemu?’ (…) To je bilo nešto što me približilo drugima i Gospodinu… Umjesto da se udaljim od njega, morala sam prionuti uz njega.«15
Predsjednik Nelson podučio je: »Nagrada je za obdržavanje saveza s Bogom nebeska moć – moć koja nas osnažuje da se bolje odupremo našim kušnjama, iskušenjima i bolima… Stoga, obdržavatelji saveza imaju pravo na poseban oblik pokoja.«16 To je oblik počinka i mira koji sam vidio u očima udovice, unatoč boli srca koju je osjećala zbog toga što joj svaki dan nedostaje suprug.
Novi zavjet govori o vremenu kada su Isus i njegovi učenici bili na lađi:
»Uto nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu…
[a] on… spavaše na jastuku. Tada ga probude i reknu mu: ‘Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?’
On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’…
A njima reče: ‘Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?’«17
Ta mi je priča uvijek izazivala radoznalost. Je li Gospodin od njih očekivao da će upotrijebiti svoju vjeru kako bi smirili oluju? Ukorili vjetrove? Vjera u Isusa Krista osjećaj je mira da se odupremo oluji, znajući kako nećemo propasti jer je on u lađi s nama.
To je vrsta vjere koju smo vidjeli kada smo posjetili obitelji nakon požara u Čileu. Njihove su kuće bile spaljene do temelja; sve su izgubili. Ipak, dok smo hodali tamo gdje su nekada bili njihovi domovi i dok su nam pričali o svojim iskustvima, osjećali smo se kao da stojimo na svetom tlu. Jedna je sestra rekla mojoj supruzi: »Kada sam vidjela kako obližnje kuće gore, imala sam dojam da će naša kuća izgorjeti, da ćemo sve izgubiti. Umjesto očaja, iskusila sam osjećaj neopisivog mira. Nekako sam osjetila da će sve biti u redu.« Povjerenje u Boga i obdržavanje naših saveza s njim donosi moć u naše slabosti i utjehu u našu tugu.
Zahvalan sam na prilici koju smo Renee i ja imali upoznati neke od tih izvanrednih svetaca, na njihovim mnogim primjerima vjere, snage i ustrajnosti. Na pričama o bolnom srcu i razočaranju koje nikad neće biti na naslovnim stranicama novina niti će se ikada proširiti putem društvenih mreža. Na nepostojećim slikama prolivenih suza i molitvi prinesenih nakon gubitka ili traumatičnog razvoda; na nikada objavljenim internetskim člancima o strahu, tuzi i boli koja postaje podnošljiva zahvaljujući vjeri u Isusa Krista i njegovo Pomirenje. Ti ljudi osnažuju moju vjeru i na tome sam duboko zahvalan.
Znam da je ovo Crkva Isusa Krista. Znam da on stoji spreman obdariti nas svojom moću ako mu dolazimo svaki dan. U ime Isusa Krista. Amen.