Dok se ponovno ne sretnemo
Kruna od trnja, kruna pobjede
Za mene je kruna od trnja postala simbol Spasiteljeve svjesnosti o svim našim skrivenim patnjama – i njegove sposobnosti da ih iscijeli.
Kolovoz u Svetoj zemlji. Ruševine Kafarnauma su oko nas treperile na poslijepodnevnoj žezi. Bilo je očaravajuće biti tamo, no naš vodič i obližnji cvrčak bučili su već neko vrijeme i moje su misli počele lutati.
Odjednom sam obratio pozornost kad je vodič ukazao na stablo koje nas je zasjenilo i ležerno rekao: »Ovo stablo nazivaju stablo ‘krune od trnja’.« Pogledao sam u lisnate grane. Gdje je trnje? Posežući, oprezno sam privukao malu granu.
Tu sam, između ugodnog lišća, ugledao trnje. Tanki i zeleni, opako oštri i dugački poput mog palca, nisu se mogli vidjeti s udaljenosti od nekoliko stopa. No bilo tko da dođe u kontakt s jednom od ovih lisnatih grančica zasigurno bi osjetio bol.
Pomislio sam na mnoge slike na kojima sam vidio Spasitelja kako stoji ispred rugla od suda, odjeven u grimiz i noseći krunu ispletenog, suhog, trnovitog trsa. Odjednom mi je sinulo da je rob ili vojnik koji je bio zadužen za izradu te krune možda radio s gipkim zelenim granama poput ove s drveta iznad nas – ne s krhkim, suhim grančicama. Još izravnije, svrha krune nije bila samo nanijeti bol, već podrugivanje i ismijavanje.
U antičkom svijetu zelena, lisnata kruna ili vijenac – obično od mirisnog lovorovog lišća – često se davalo pobjednicima natjecanja ili bitaka. Lovorovi vijenci krasili su imidž kraljeva i careva. Možda je kruna okrutnosti utisnuta na Spasiteljevu obrvu bila lisnata i zelena kao sarkastična aluzija na tu antičku počast. To je samo pretpostavka, a ne stvar nauka. No za mene, predočiti to na ovaj način daje mi jasniji pogled na pomirenje: Spasitelj je svjestan naših patnji i on nas može iscijeliti.
Ogrtač kojeg su stavili na njega bio je izrugujući simbol plemstva. Prekrio je ožiljke i posjekotine bičevanja kojeg je upravo izdržao. Na isti način, lisnata kruna od trnja izgleda kao pobjednički vijenac, ali zapravo skriva bol koju nanosi.
Toliko nas nosi nevidljive rane. »Pjesma podučava da je u tihom srcu skrivena patnja koju oko vidjeti ne može« (»Lord, I Would Follow Thee«, Hymns, br. 220). No Spasitelj doista vidi. On je upoznat s osobnom patnjom. Njegovo cijelo službeništvo proživljeno je u iščekivanju pomirenja i uskrsnuća. Ipak, oni koje je podučavao, blagoslivljao i iscjeljivao nisu znali. Čak ni njegovi učenici nisu znali.
Spasitelj vidi kroz »odjeću« i »krune« koji kriju naše patnje od drugih. Nakon što je propatio »mnoge boli i nevolje«, on je pun milosti i zna kako nam pomoći kad položimo naše breme pod njegove noge (vidi Alma 7:11–12). Njegov balzam može iscijeliti čak i duboke i skrivene rane. A kruna koju drži za nas uistinu je pobjednička.
Krist s krunom od trnja, Carl Heinrich Bloch, korišteno uz dopuštenje Nacionalnog povijesnog muzeja iz Frederiksborga u Hillerødu, Danska, zabranjeno umnožavanje