Konačno slušati
»Ona je stara prijateljica, i to nije spoj«, rekao sam sebi. Pa zašto me Duh nastavio upozoravati da ne trebam biti tamo?
Tijekom studija, bio sam blagoslovljen s izazovnim stažiranjem u gradu daleko od kuće. Moja stara prijateljica živjela je u blizini, i iako nismo dijelili istu vjeru, naše razlike nisu nas zaustavile da budemo obični prijatelji.
Kada sam prvi put upoznao Madeline (ime je promijenjeno), oboje smo radili s drugom mladom djevojkom koja je bila veliki primjer svetice posljednjih dana. Sjećam se kako je Duh ukazivao na suptilne razlike između svake mlade djevojke, objašnjavajući kako čak i mali odabiri mogu prevagnuti tijek života kasnije. Sjećam se ovih duhovnih dojmova godinama.
Sada, uspostavivši kontakt nakon nekoliko godina, Madeline i ja planirali smo se naći. Kad je došla večer, postao sam na svoje iznenađenje nervozan. Krenuo sam vlakom prema njezinom gradu, i kako sam se približavao, glas u mom umu i srcu govorio je: »Trebao bi ići na spojeve samo s osobama visokih mjerila.«
»To nije spoj«, pomislio sam. »Samo se želim vidjeti sa starom prijateljicom.« Duh je ponovio upozorenje, potičući sve dok nisam shvatio da je to ustvari spoj pa sam se počeo zapitkivati o mjerilima i načinu života moje trenutne prijateljice. »Ona zna da sam ja SPD«, opravdavao sam se. »Ona je upoznata s mojim mjerilima, i neće biti problema.«
Međutim, počeo sam se zapitkivati jesu li »suptilne razlike« koje sam primijetio ranije uzrokovale da se naši putovi raziđu više od očekivanog. Stoga sam slijedio poticaje Duha, i nazvao svoju prijateljicu da otkažem. Bio sam jako uplašen da ću je uvrijediti. Kako da objasnim duhovne dojmove prijateljici koja ne cijeni poslanje Svetoga Duha?
Objasnio sam da se ne osjećam ugodno zbog jedne od aktivnosti koju smo planirali i nadao se da će mi to pružiti prihvatljiv izgovor da se izvučem. Ona je bila razočarana i predložila da promjenimo naše planove. Laknulo mi je i prihvatio sam promjenu jer sam pomislio: »Možda je aktivnost bila razlog zbog kojeg me Duh upozoravao.« Ali uznemirenost koju sam osjećao nije prolazila.
Te smo se večeri lijepo zabavili, ali s vremena na vrijeme, Duh mi je govorio da je prijašnje upozorenje važno. U početku ništa nije izgledalo zabrinjavajuće, ali kako je večer odmicala, postalo mi je jasnije da iako imamo slične temelje, išli smo u sasvim drugim smjerovima. Naša mjerila nisu bila ista – čak i u malim stvarima. Kada je ona naručila vino, objasnio sam da radije ne bih platio za alkohol. Ona je poštivala moje želje i platila ga sama.
Moj duhovni nemir nastavio je rasti kako je večer odmicala. Nakon večere, bio sam na rubu svoje stolice, spreman da krenem, jer sam znao da zadnji večernji vlak kreće uskoro, a živio sam predaleko da uzmem taksi. Svjesna moje zabrinutosti, moja prijateljica je ponudila da mogu spavati kod nje. Sada me Duh nije htio pustiti na miru, potvrđujući sve što sam dosada znao: ostanak nije bila opcija.
Dok sam je pratio kući, trudio sam se ostati miran. »Jesi li siguran da ne želiš ostati?« upitala je. Bio sam siguran. Nije bila nasrtljiva ili uvredljiva, ali Duh je tiho govorio jasnije od zvuka grmljavine. Nisam smio propustiti vlak!
Čekao sam sve dok nisam vidio da je ušla, i tada potrčao brzo koliko sam mogao da stignem do stanice na vrijeme. Nisam mogao a da ne razmišljam o Josipu iz Egipta kada je pobjegao iskušenju (vidi Postanak 39:7–12).
Dok razmišljam o događajima te noći, istovremeno osjećam i strah i zahvalnost: strah zbog onoga što je moglo biti i zahvalnost zbog suradništva Duha Svetoga. Duh je progovorio, i iako sam trebao tako postupiti ranije, drago mi je što sam naposljetku poslušao.
Očito je da moj pogled na situaciju te noći zasigurno nije bio jasan kao Gospodinov. Izaija je zapisao:
»Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina.
Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli« (Izaija 55:8–9).
Neki izbori s kojima se suočavamo u životu donose se brzo i zaboravljaju. Postoje i drugi izbori koji dolaze s lekcijama gdje ispravno postupimo da nikada ne zaboravimo. Toliko sam zahvalan što znam da kada slušamo poticaje Duha Svetoga – i kada poslušamo – možemo lakše ostati na putu kojeg je Isus Krist postavio za nas da slijedimo.
Ilustracija: Jeff Ward