Posrednik Isus Krist
Iz »The Mediator« [Posrednik], Ensign, svibanj 1977, 54–56.
Isus Krist, naš Posrednik, plaća dug koji mi nismo mogli platiti kako bismo se vratili živjeti s našim Nebeskim Ocem.
Ispričat ću vam priču – usporedbu.
Jednom je postojao čovjek koji je nešto žarko želio. To se činilo važnijim od svega drugoga u njegovom životu. Kako bi ostvario svoju želju, ušao je [preuzeo] u veliki dug.
Bio je upozoren na to da ne ulazi u tako veliki dug, a posebno na svog vjerovnika, onoga koji mu je posudio novac. No bilo mu je toliko važno da odmah ima ono što je želio. Bio je siguran da će moći platiti kasnije.
Stoga je potpisao ugovor. Namjeravao ga je otplatiti kasnije. Nije se mnogo brinuo o tome, jer se rok za otplatu činio tako dalekim. Imao je sada ono što je želio, i to je ono što se činilo važnim.
Vjerovnik mu je uvijek bio negdje na umu, i on je povremeno plaćao simbolične [male] iznose misleći nekako da dan obračuna [dan kada je trebao vratiti novac] zapravo nikada neće doći.
Pravda ili milosrđe?
Ali kao što uvijek bude, taj je dan došao i ugovor je došao na naplatu. Dug nije bio potpuno isplaćen. Njegov se vjerovnik pojavio i zahtijevao potpunu isplatu.
Tek je tad on shvatio da njegov vjerovnik ima moć ne samo oduzeti mu sve što posjeduje, već i moć da ga baci u tamnicu.
‘Ne mogu ti platiti, jer nemam mogućnost to učiniti’, priznao je.
‘Tada’, rekao je vjerovnik, ‘uzet ćemo tvoju imovinu i otići ćeš u zatvor. Ti si se složio s tim. To je bio tvoj izbor. Potpisao si ugovor i sad se on mora na silu provesti.’
‘Zar ne možeš produžiti vrijeme ili oprostiti dug?’ preklinjao je dužnik. ‘Omogući mi da mogu zadržati ono što imam i ne ići u tamnicu. Sigurno vjeruješ u milosrđe? Nećeš li iskazati milosrđe?’
Vjerovnik je odgovorio: ‘Milosrđe je uvijek tako jednostrano. Ono koristi samo tebi. Ako ti iskažem milosrđe, meni neće biti plaćeno. Ja zahtijevam pravdu. Vjeruješ li u pravdu?’
‘Vjerovao sam u pravdu kad sam potpisao ugovor’, rekao je dužnik. ‘Ona je tad bila na mojoj strani, jer sam mislio da će me zaštititi. Nisam tada trebao milosrđe, niti sam mislio da ću ga ikada trebati.’
‘Pravda zahtijeva da isplatiš ugovor ili trpiš kaznu’, odgovorio je vjerovnik. ‘To je zakon. Pristao si na to i tako mora biti. Milosrđe ne smije oplijeniti pravdu.’
Tako je bilo: Jedan je krojio pravdu, drugi je tražio milosrđe. Nijedan nije mogao prevladati [pobijediti], osim na štetu drugoga.
‘Ne oprostiš li dug, neće biti milosrđa’, molio je dužnik.
‘Učinim li tako, neće biti pravde’, bio je odgovor.
Činilo se da oba zakona ne mogu biti zadovoljena. To su dva vječna ideala koja naizgled proturječe jedan drugome. Zar nema nikakva načina da pravda bude potpuno zadovoljena, a i milosrđe?
Postoji način! Zakon pravde može biti potpuno zadovoljen i milosrđe može biti potpuno pruženo – ali je potreban još netko. I tako se dogodilo ovaj put.
Njegov Posrednik
Dužnik je imao prijatelja. On je došao pomoći. Dobro je poznavao dužnika. Mislio je kako je bilo nerazumno što se uvalio u takvu nepriliku. Ipak, želio mu je pomoći jer ga je volio. Stao je između njih, suočio se s vjerovnikom i iznio mu ovu ponudu: ‘Ja ću platiti dug ako oslobodiš dužnika od njegovog ugovora tako da može zadržati svoju imovinu i ne ići u tamnicu.’
Dok je vjerovnik razmišljao o ponudi, posrednik je dodao: ‘Zahtijevao si pravdu. Iako ti on ne može platiti, ja ću to učiniti. Prema tebi će se postupiti pravedno i ne možeš tražiti više. To ne bi bilo pravedno.’
I tako je vjerovnik pristao.
Posrednik se tada okrenuo dužniku. ‘Ako ja platim tvoj dug, hoćeš li me prihvatiti kao svog vjerovnika?’
‘O da, da’, povika dužnik. ‘Spasio si me od tamnice i iskazao mi milosrđe.’
‘Onda ćeš’, reče dobročinitelj [onaj koji pomaže], ‘platiti dug meni i ja ću odrediti uvjete. Neće biti lako, ali će biti moguće. Ja ću osigurati način. Ne moraš ići u tamnicu.’
I tako je bilo da je vjerovniku sve u potpunosti plaćeno. Prema njemu se postupilo pravedno. Nikakav ugovor nije bio prekršen. Nasuprot tome, dužniku je iskazano milosrđe. Oba su zakona bila ispunjena. Budući da je postojao posrednik, pravdi je bilo u potpunosti udovoljeno, i milosrđe je bilo potpuno zadovoljeno.
Naš Posrednik
Svatko od nas živi na neki način u duhovnom kreditu, dugu. Jednog dana račun će biti zatvoren, a poravnanje zahtijevano. Koliko god ležerno mi na to gledamo sada, kada taj dan dođe i ovrha bude neizbježna (blizu), tražit ćemo oko sebe u nespokojnoj agoniji nekoga, bilo koga, da nam pomogne.
A po vječnom zakonu, milosrđe se ne može pružiti osim ako ne postoji netko tko je spreman i u mogućnosti preuzeti naš dug, platiti cijenu i ugovoriti uvjete za naše otkupljenje.
Osim ako postoji posrednik, osim ako imamo prijatelja, potpuno breme pravde mora se sručiti na nas. Puna naplata za svaki prijestup, koliko god majušan ili koliko god dubok, bit će iznuđena [uzeta] od nas do krajnosti.
No znajte ovo: istina, veličanstvena istina, naviješta da postoji takav Posrednik. »Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus« (1. Timoteju 2:5). Kroz njega milosrđe može biti u potpunosti dano svakome od nas bez kršenja vječnog zakona pravde.
Davanje milosti neće biti automatsko. Bit će provedeno kroz savez s njim. Bit će pod njegovim uvjetima, njegovim velikodušnim uvjetima, koji uključuju, kao apsolutnu obvezu, krštenje uranjanjem za otpust grijeha.
Cijelo čovječanstvo može biti zaštićeno zakonom pravde, a istovremeno svakome od nas pojedinačno može biti udijeljen otkupljujući i iscjeljujući blagoslov milosrđa.
Ilustracija: Dan Burr