2011.
Obuka za korištenje priručnika naglašava djelo spasenja
travanj 2011.


Obuka za korištenje priručnika naglašava djelo spasenja

Tijekom globalne obuke vodstva u veljači 2011, članovi Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola dali su smjernice za učinkovitije korištenje novih priručnika. Sastanak je bio nastavak globalne obuke vodstva iz studenog 2010. kada su priručnici bili predstavljeni.

Govornici su istaknuli kako koristiti priručnike uz više nadahnuća, zatim važnost razumijevanja doktrinarnih osnova novih priručnika, kako primijeniti načela prilagodbe crkvenim programima, kako se izmjene u priručniku mogu primijeniti da bi se provelo djelo spasenja, i ulogu žene u vijećima.

Sudionici prijenosa bili su predsjednik Henry B. Eyring, prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu, starješine Russell M. Nelson, Dallin H. Oaks, Richard G. Scott, Robert D. Hales, Jeffrey R. Holland, David A. Bednar, Quentin L. Cook, D. Todd Christofferson i Neil L. Andersen iz Zbora dvanaestorice apostola, starješine Craig C. Christensen, Bruce D. Porter i W. Craig Zwick iz Sedamdesetorice, te vrhovni predsjednici pomoćnih organizacija.

Korištenje priručnika uz veće nadahnuće

Nazivajući sastanak »drug[om] prilik[om] da otkrijemo kako učinkovitije koristiti priručnik«, predsjednik Eyring potaknuo je vođe da uvećaju svoju sposobnost primanja objave.

»Samo ćete pomoću Duha znati kako primijeniti ono što čitate u Priručniku«, rekao je. »… Može vam se činiti nepraktično očekivati ili se čak nadati dotoku objava koje trebate za svoje svakodnevno služenje. Neće doći bez vjere i napornog rada, no moguće je.«

Predsjednik Eyring je obećao da dok vođe rade i mole kako bi »razumjeli i slijedili riječi života« koje su im dane, Gospod će im pripomoći kod služenja i vodstva iznad njihovih vlastitih snaga.

Doktrinarna osnova priručnika

»Priručnik je doktrinarne prirode«, izjavio je starješina Oaks, »i kraći je od prethodnog priručnika jer se u mnogim temama suzdržava od navođenja pravila ili davanja smjernica. Umjesto toga, navodi načela koja nadahnuti vođe mogu primijeniti… prema svojim mjesnim okolnostima.«

Starješina Bednar i starješina Christofferson upozorili su vođe o preskakivanju početnih poglavlja Priručnika kako bi se došlo do pravila u narednim poglavljima. Ranija poglavlja polažu doktrinarni temelj za razumijevanje i primjenu načela i pravila koja slijede.

Starješina Bednar je rekao da je nastojanje da priručnici budu »utemeljeni na načelima, s manje preciziranih primjena, duhovno je mnogo složeniji, stroži zahtjev za sve nas.«

Načela prilagodbe

»Po pitanjima nauka, saveza i pravila utvrđenih od Prvog predsjedništva i Dvanaestorice, ne odstupamo od priručnika«, izjavio je starješina Nelson. »Prilagodba je dopustiva u nekim drugim aktivnostima ovisno o mjesnim okolnostima.«

Prema starješini Porteru, 17. poglavlje »Ujednačenost i prilagodba« uključeno je kako bi se mjesnim vođama pomoglo da slijede Duha i odluče kada je prikladno prilagoditi određene programe. Sljedeće poglavlje objašnjava ono što ne može biti izmijenjeno i iznosi pet uvjeta pod kojima se prilagodbe smiju napraviti: okolnosti u obitelji, ograničenja u prijevozu i komunikaciji, mali zborovi ili razredi, nedovoljan broj vođa, i sigurnosne okolnosti.

»Primjerene prilagodbe ne slabe Crkvu. One ju jačaju«, poručio je starješina Porter u govoru kojeg je pročitao starješina W. Craig Zwick iz Sedamdesetorice. Kada se uvode nadahnute prilagodbe, mjesne vođe ne trebaju misliti da pristaju na manje od idealnog. »Svaka jedinice Crkve ima pristup nauku, uredbama, svećeničkoj moći, i darovima Duha neophodnim za spasenje i uzvišenje Božje djece«, napisao je starješina Porter.

Djelo spasenja

Izmjene u Priručniku 2 učinjene su kako bi unaprijedile djelo spasenja. Predsjednik Eyring je rekao: »Priručnik će postati vama blago dok ga koristite da vam pomogne voditi druge u odabiru puta u vječni život. To je njegova svrha.«

Poglavlje 5 posebno donosi brojne teme pod nazivom »Djelo spasenja u odjelu i okolu« koje su ranije bile zasebno obrađivane, uključujući misionarsko djelo članova, zadržavanje obraćenika, aktivaciju, hramski rad i rad na obiteljskom rodoslovlju, te podučavanje evanđelja.

»Pavao je rekao da će u ovoj punini vremena Krist obuhvatiti sve pod jednu glavu«, izjavio je starješina Bednar (vidi Efežanima 1:10). »Postoji jedno djelo.«

Na primjer, što su neki ranije smatrali odvojenim poslanjima Crkve je »isto djelo u različitim segmentima«, rekao je. Misionarski rad je pronošenje evanđelja i pozivanje drugih da prime svete uredbe i sklope saveze. Usavršavanje svetaca – uključujući zadržavanje, aktivaciju, i podučavanje – djelo je pozivanja ljudi da poštuju uredbe i saveze. Otkupljenje mrtvih kroz rad na obiteljskom rodoslovlju i hramsko djelo pruža mogućnost da se prime uredbe i sklope savezi za one koji su umrli.

Starješina Holland je rekao da su promjene u priručniku općenito dovele do spoznaje da zbor i vođe pomoćnih organizacija nisu u vijeću odjela da bi jednostavno vodili brigu o svojim članovima zbora i pomoćnih organizacija, već oni imaju podijeljenu odgovornost za duhovnu dobrobit svih članova.

Starješina Cook je pomogao razjasniti kako neke od promjena pravila u Priručniku 2 pridonose djelu spasenja.

Naglasio je važnost da biskupi i vijeća odjela udovolje humanitarnim potrebama sad kada sastanci dobrotvorne pomoći više ne postoje. Objasnio je povećanu ulogu vođa Melkizedekovog svećeništva u savjetovanju s članovima zbora. Dalje je pojasnio izmjene koje dopuštaju očevima koji nisu u potpunosti dostojni hrama da sudjeluju u uredbama i blagoslovima članova obitelji u određenim okolnostima.

»Mi se ne bavimo provođenjem programa ili upravljanjem organizacije«, rekao je starješina Bednar. »To je neophodno, ali nije dovoljno. Ovo je djelo spasenja. A kad počnemo razmišljati o uredbama i savezima, tada svećenički vođe na ispravan način postavljaju pitanje koja je uredba sljedeća i potrebna u životu ovog pojedinca ili ove obitelji, i na koji način možemo sudjelovati u toj pripremi?«

Žene u vijeću

Starješina Scott je izrazio zabrinutost što na nekim mjestima vođe propuštaju prilike da uključe žene tijekom međusobnog savjetovanja. »Kad se [žene] mogu potaknuti da slobodno sudjeluju na sastancima vijeća odjela, njihove su ideje uvijek od pomoći i nadahnjujuće«, rekao je.

Vođe mogu potaknuti sudjelovanje prozivanjem sestara imenom i iskazujući zahvalnost za pružene uvide i preporuke, objasnio je starješina Scott.

»Dodatni blagoslov koji dolazi u domove svećeničkih vođa« koji slijede ove smjernice je da »ti ljudi postaju zahvalniji za svetu ulogu svojih žena u njihovim domovima«, nadodao je.

Podučio je o važnosti traženja jednoglasnosti između članova odbora. Kad se osjeti taj osjećaj, vođa će ga moći zapaziti i staviti za izglasavanje. U slučajevima kada članovi nisu jednoglasni, vođe trebaju zatražiti savjet od svakog člana vijeća odjela, izraziti zahvalnost za iznesene primjedbe, donijeti odluku, i zatražiti od članova vijeća jednoglasnu potporu toj odluci. Starješina Scott naglasio je važnost povjerljivosti u pitanjima vijeća odjela.

Očekivani rezultati

Starješina Nelson je zaključio obuku iskazujući tri nadanja: da će pojednostavljenje dopustiti korištenje vremena i sredstava članova s većom učinkovitošću, da će moć svećeništva rasti u svakom obnašatelju svećeništva kako bi blagoslovila svakog pojedinca i svaku obitelj u Crkvi, i da će svaki član zadobiti jači osjećaj predanosti i sljedbeništva.

U djelu spasenja, svećenički vođe trebali bi razmotriti sljedeće uredbe koje su potrebne pojedincu i razmisliti o tome kako pomoći u toj pripremi.

Fotografija: Craig Dimond, © IRI

Crkveni vođe izjavili su da i muškarcima i ženama treba biti dopušteno da podjednako i slobodno iznose svoje ideje na sastancima vodstva.

FOTOGRAFIJA: CRAIG DIMOND