Birati bolji dio
Ponekad se moramo odreći nečeg dobrog radi nečeg boljeg.
Jednoga dana, Zoltán Szücs iz Szegeda u Mađarskoj, iznenadio je svog trenera kajakarenja kad mu je rekao da neće ići na natjecanje u Njemačku.
»Bilo je to na isti dan kao i moje krštenje, pa sam rekao ne«, rekao je Zoltán.
U dobi od 17 godina, Zoltán je pobijedio na mnogim natjecanjima u kajakarenju. To je popularan sport u Mađarskoj, a Zoltán je bio dobar – dovoljno dobar da je mogao postati profesionalac. Zoltán će ubrzo napraviti nešto puno više od propuštanja jednog natjecanja – odustat će od kajakarenja. Imao je nešto važnije za raditi.
Kajakarenje je bilo dobro za njega. Kroz godine rada s trenerom naučio je samokontrolu, poslušnost i marljivost. Također je naučio izbjegavati supstance i navike koje bi mu umanjile sposobnosti. To nije bio lagan život, bio je usamljenički, a odlazak među profesionalce uzelo bi mu još više vremena. Profesionalci treniraju 12 sati na dan i natječu se nedjeljom.
»Kajakarenje je uzelo većinu mog vremena«, rekao je Zoltán. »Bio sam fanatičan. Zbog toga sam izostavio mnoge stvari u životu.«
Stoga je zaključio da se ne može posvetiti i evanđelju i kajakarenju. U 2004. godini rekao je treneru da više neće trenirati.
Ranije te godine misionari su počeli podučavati Zoltánovu majku. Nije sudjelovao u lekcijama. Prigovarajući je prihvatio poziv majke na njezino krštenje. No, bio je dirnut onime što je osjetio ušavši u crkvenu zgradu. Pristao je na sastanak s misionarima, dijelom jer se mogao poistovjetiti s njima.
»Misionari su mi bili zanimljivi jer su bili obični ljudi, ali su živjeli po višim mjerilima«, rekao je.
Budući da je i sam zbog kajakarenja živio po višim mjerilima spremno je prihvatio učenja evanđelja kao vrijedna. Kršten je dva mjeseca kasnije.
U početku je mislio da će moći nastaviti s kajakarenjem, ali bez natjecanja nedjeljom. Ali budući da je on osoba koja kada jednom odluči baviti se nečim želi biti dobra u tome, odlučio je odustati od kajakarenja u potpunosti.
Pokušao je nakon krštenja baviti se kajakarenjem kao hobijem. Kada je to učinio, njegov ga je trener zamolio da pomogne u podučavanju drugih te u pripremi putovanja, budući da se neće natjecati. Ali nije se htio obavezati kajakarenju – ili bilo kojoj drugoj aktivnosti – koja bi mu stajala na putu njegovog učeništva.
Stoga je Zoltán objesio svoje veslo i posvetio se crkvenoj službi u odluci koja podsjeća na odluku predsjednika Howarda W. Huntera (1907–1995) kada se oženio. Predsjednik Hunter bio je uspješan glazbenik koji je svirao mnogo instrumenata. Navečer je svirao u orkestru, ali je životni stil onih s kojima se družio bio u neskladu s mjerilima evanđelja. Stoga je predsjednik Hunter odložio svoje instrumente i vadio ih samo povremeno za obiteljska druženja uz pjevanje.1
Zoltánu kajakarenje nedostaje, ali je shvatio da je njegova ljubav prema kajakarenju bila dovoljno jaka da se natječe s njegovom ljubavlju prema Gospodinu, a možda i da ju nadvlada, ako bi ostao preblizu sportu.
Isto se načelo može primijeniti na svaku aktivnost koja nas odvlači od onog što Bog želi da budemo. Za svakoga od nas možda je bolje da prođemo životom bez određenih stvari – čak i ako su to dobre stvari – nego da radije riskiramo vječni život kako bismo ih imali.
»Crkva je postala moj život«, kaže Zoltán. »Znajući da kajakarenje ne bi moglo biti način života ako bih želio ostati aktivan i da bi postalo samo hobi, bilo je lako odustati. Umjesto toga, želio sam da Nebeski Otac bude moje usredotočenje.«
Zoltán je počeo proučavati evanđelje s jednakom ustrajnošću koju je imao pri svakoj aktivnosti. Zadao si je cilj služiti misiju. Želio je ostati u svojoj zemlji i podučavati druge.
Služio je u Mađarskoj i sada radi kao učitelj engleskog jezika u srednjoj školi. Evanđelje je i dalje njegov prioritet. »Postoje stvari od kojih trebamo odustati jer stoje na putu Boga«, rekao je. »Lako je odustati od lošeg jednom kada znamo da trebamo. Često ne shvaćamo da se moramo odreći nečeg dobrog radi nečeg boljeg. Mislimo da budući da to nije loše, možemo se toga držati i ipak slijediti Božji naum.« Ali Zoltán zna da se moramo odreći dobrih stvari ako nas odvajaju od Božjeg nauma za nas.
Zoltán Szücs iz Szegeda u Mađarskoj odustao je od kajakarenja kako bi imao više vremena za evanđelje.
Iznad: fotografija © Thinkstock; ispod: fotografija: Adam C. Olson