Kako znam
Moj poziv na spasenje
Ilustracija: Roger Motzkus
Kao mladić posjetio sam mnogo denominacija i bio sam zbunjen jer je svaka podučavala drugačije tumačenje Svetih pisama. Nije mi se svidjelo nepoštivanje na koje sam naišao kod nekih pa sam odustao od pronalaska crkve koju bih pohađao.
Nekoliko godina kasnije moj je prijatelj Cleiton Lima kršten u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Nije mi to spomenuo iako smo bili dobri prijatelji, ali kako je vrijeme prolazilo počeo sam primjećivati promjene na njemu. Nedjeljom bi otišao do njegove kuće kako bismo igrali nogomet, ali on nikada nije bio doma. To se dogodilo dvije ili tri nedjelje za redom. Konačno mi je Cleiton rekao da ne može više igrati nogomet nedjeljom jer je poštivao dan Gospodnji. Rekao sam mu: »Ova te crkva čini luđakom.«
Tada me Cleiton pozvao da dođem u Crkvu. Smislio sam ispriku da ne dođem jer sam još uvijek bio razočaran religijom. Tijekom 10 mjeseci Cleiton je dovodio misionare da me podučavaju, ali ja sam ih uvijek izbjegavao ili govorio da sam zauzet. Ali on nije odustajao.
Jednoga me dana u lipnju pozvao da prisustvujem crkvenom plesu. Zadirkivao sam ga: »Hoće li biti besplatne hrane i puno djevojaka?« Kroz smijeh je rekao da hoće!
Moram priznati da me porazio moj trbuh. Posjetio sam Crkvu i zavolio ju. Svi su me prihvatili, puno sam jeo i postao zainteresiran prisustvovanju sastanku. Kad sam u nedjelju stigao u Crkvu, sreo sam puno ljudi i čuo njihova svjedočanstva. Nisam bio upoznat s Mormonovom knjigom, ali osjetio sam Duh Gospodnji kada su razni članovi Crkve svjedočili: »Znam da je Mormonova knjiga istinita, da je ovo Crkva Isusa Krista i da je Joseph Smith prorok pozvan od Boga.« Nikada se nisam tako dobro osjećao. Još se uvijek nisam htio sastati s misionarima, ali taj me je sastanak svjedočanstva dirnuo.
Sljedećeg me je tjedna Cleiton ponovno pozvao u Crkvu. Nisam mogao ići jer sam imao drugu obvezu. Vidio sam mu žalost na licu kada sam mu rekao da ne znam hoću li moći ići.
No u nedjelju sam se probudio sa željom za odlaskom u Crkvu. Ustao sam u 6.50 sati, što je bio veliki napor za mene, pripremio se i čekao Cleitona da dođe. Bio je iznenađen kad me vidio odjevenog kako čekam. Te je nedjelje biskup podučavao o svećeništvu. Snažno sam osjetio Duha i imao dojam da bih trebao poslušati lekcije misionara. Do kraja sastanka Mladića znao sam da ću biti kršten.
Kada smo bili gotovi, rekao sam Cleitonu: »Želim biti kršten.«
Mislio je da se šalim. Ali je tada rekao: »Ako pozovem starješine, hoćeš li se sastati s njima?« Rekao sam da hoću.
Podučavali su me sjajni starješine. Kada sam čuo poruku o obnovi, imao sam još veću potvrdu da se trebam krstiti. Ali htio sam spoznati istinitost Mormonove knjige. Starješine su označili Moroni 10:3–5 u Mormonovoj knjizi i pozvali me moliti se i pitati Boga je li istinita.
Sljedeće sam se večeri sjetio da još nisam pročitao Mormonovu knjigu. Kada sam počeo čitati, osjetio sam vrlo snažan duh. Molio sam se i prije nego sam završio znao sam da je Mormonova knjiga istinita. Zahvalan sam Bogu na odgovoru na moju molitvu. Kršten sam u srpnju 2006.
Kasnije sam služio kao misionar u misiji Brazil Cuiabá, a moj prijatelj Cleiton služio je u misiji Brazil Santa Maria. Napravili smo ono što je Cleiton napravio za mene: pozivali smo ljude da dođu Kristu i pomogli im primiti obnovljeno evanđelje
Uvijek pozivajmo naše prijatelje i rodbinu da uče o ovom evanđelju jer je Spasitelj pozvao sve kada je rekao: »Dođi k meni« (Matej 11:28). Znam da je ovo Crkva Isusa Krista i da je vrijeme da sve pozovemo da dođu k njemu.