Most do nade i iscjeljenja
Uz odgovarajuću pomoć, žrtve seksualnog nasilja mogu pronaći iscjeljenje koje toliko duboko priželjkuju.
Ilustracija: Cristina Bernazzani
Zamislite da stojite na rubu litice i želite prijeći na drugu stranu dubokog kanjona, za koju vam je rečeno da ondje postoji velika sreća koja vas iščekuje. Dok tražite put za prelazak, pronalazite hrpu materijala kojim ćete, ako ga pravilno sastavite, moći izgraditi most za prelazak preko kanjona.
Ako ne znate kako izgraditi most, materijal će vam biti beskoristan i osjećat ćete se uzrujano i bespomoćno. No ako dobijete pomoć od nekoga tko ima iskustva u izgradnji mostova, vaše znanje i razumijevanje mogu se povećati i zajedno možete izvršiti zadatak.
Proteklih 18 godina, moj je posao bio osigurati sredstva i usmjerenje kako bih pomogla ljudima da prijeđu ponor emocionalne ili mentalne patnje. Od svih ljudi koje sam savjetovala, čini se da nitko od klijenata nije tako povrijeđen kao žrtve seksualnog zlostavljanja. Vidjela sam utjecaj koji ovaj izazov ima na sposobnost pojedinca da ustraje do kraja.
Međutim, također sam spoznala da je trajno olakšanje od ovih borbi i patnje moguće kroz našeg Spasitelja. Njegova ljubav izvodi ljude iz tame u svjetlost.
Zašto seksualno zlostavljanje uzrokuje toliku štetu?
Žrtve zlostavljanja mi govore o životu punom depresije, sumnje u sebe i drugih dubokih emocionalnih boli. Predsjednik Gordon B. Hinckley (1910.–2008.) pomogao nam je razumjeti zašto seksualno zlostavljanje uzrokuje toliko duboku bol:
»Postoji strašna, zla praksa seksualnog zlostavljanja. Teško je to razumjeti. To je uvreda pristojnosti koja bi trebala postojati u svakom muškarcu i ženi. To je povreda onoga što je sveto i božanstveno. Uništava živote djece. Zaslužuje prijekor i najozbiljniju osudu.
Svaki muškarac ili žena koji bi seksualno zlostavljali dijete trebaju se sramiti zbog toga. Čineći to, zlostavljač ne samo da čini najtežu povredu. On ili ona također stoji osuđen pred Gospodinom.«1
Moć stvaranja je sveta i božanstvena moć koju je naš Otac na Nebu dao svojoj djeci. Starješina David A. Bednar iz Zbora dvanaestorice apostola je naučavao: »Moć stvaranja je duhovno značajna… Naš Nebeski Otac i njegov Ljubljeni Sin su stvoritelji i povjerili su svakome od nas dio svoje moći stvaranja.«2 Onda nije čudno da povreda ove svete moći »zaslužuje najozbiljniju osudu« i uzrokuje »najtežu povredu«.
Razumjeti bol
Ilustracije © nuvolanevicata/iStock/Getty Images
Seksualno zlostavljanje je bilo kakav nedobrovoljni odnos koji može i ne mora uključivati fizički dodir, a u kojem je jedna osoba iskorištena za seksualno zadovoljstvo druge osobe. Prečesto su žrtve seksualnog nasilja zbunjene, s osjećajima bezvrijednosti i srama koje je gotovo preteško podnijeti. Bol i patnja koju žrtve proživljavaju često su povećani zbog tuđih komentara koji proizlaze iz nerazumijevanja seksualnog zlostavljanja i njegovih učinaka. Neke žrtve su optužene za laganje ili im je rečeno da je zlostavljanje bila njihova krivnja. Drugi pogrešno vjeruju da se trebaju pokajati, da su nekako sagriješili time što su žrtve zlostavljanja.
Mnogim klijentima s kojima sam radila, a koji su doživjeli seksualno zlostavljanje u djetinjstvu ili mladosti rečeno je da to »prebole«, »ostave u prošlosti« ili »jednostavno oproste i zaborave«. Ovakva vrsta rečenica – osobito ako dolaze od bliskih prijatelja, članova obitelji ili crkvenih vođa – žrtvu može dovesti do povećanog zataškavanja i srama umjesto iscjeljenja i mira. Slično kao ozbiljna tjelesna ozljeda ili infekcija, ove duhovne ozljede ne odlaze same od sebe ako se ignoriraju. Umjesto toga, zbunjenost koja počinje tijekom zlostavljanja raste, a uz bolne emocije koje su proizašle iz toga, osoba može promijeniti način razmišljanja, što konačno dovodi do razvitka nezdravog ponašanja. Nije neobično da žrtve zlostavljanja ne prepoznaju da je ono što im se događalo bilo zlostavljanje, a da svejedno razviju nezdravo ponašanje i bolne emocije
Hannah (ime je promijenjeno) je proživjela seksualno zlostavljanje u ranom djetinjstvu. Poput drugih žrtava, odrasla je misleći da je grozna osoba koja nema nikakvu vrijednost. Većinu je života provela nastojeći dovoljno služiti drugima kako bi se iskupila za to što nije bila »dovoljno dobra« da bi ju Nebeski Otac ili bilo tko drugi voljeli. U vezama se bojala da će svatko tko ju zaista upozna misliti da je jednako grozna kao što je vjerovala da je. Osjećala je silan strah od odbacivanja koji je doveo do straha od isprobavanja novih stvari u životu ili od izvršavanja jednostavnih zadataka poput poziva na telefon. Bila je blagoslovljena slikarskim talentom, no odustala je od toga zbog straha od kritike.
Više od 50 godina njezini osjećaji bespomoćnosti, nemoći, straha, ljutnje, zbunjenosti, srama, usamljenosti i izolacije upravljali su njezinim svakodnevnim odlukama.
Zamijeniti bol mirom
Spasitelj je propatio »boli i nevolje i iskušenja svih vrsta«. Učinio je to kako bi »znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu« (Alma 7:11–12). Njegova patnja nije bila samo zbog naših grijeha, već i zbog našeg iscjeljenja kada tuđi grijesi uzrokuju našu patnju.
Da je Spasitelj ovdje danas, pretpostavljam da bi plakao s onima koji su seksualno zlostavljani i blagoslovio ih, kao što je plakao s Nefijcima i blagoslovio ih (vidi 3 Nefi 17). Premda nije fizički ovdje, njegov Duh može biti s nama, a omogućio je način na koji možemo biti iscijeljeni, osjećati mir i oprostiti.
Za mnoge koji su povrijeđeni, ideja da se bol koju nose može zamijeniti mirom gotovo je nevjerojatna. Rane zlostavljanih drugi često godinama ne primjećuju i ne prepoznaju. Bol je skrivena iza osmijeha, želje za pomaganjem drugima i življenja kao da je sve u redu, premda je bol neprestano prisutna.
Usporedimo proces emocionalnog iscjeljenja s postupkom saniranja i liječenja tjelesne ozljede. Recimo da ste, dok ste bili mali, slomili nogu. Umjesto da odete liječniku kako bi vratio kost na njezino mjesto, šepali ste okolo dok velika bol nije prošla, no dio je boli bio prisutan pri svakom koraku. Godinama kasnije poželjeli ste da bol nestane pa ste otišli liječniku. Liječnik mora ponovno namjestiti kost, očistiti sav višak koji je izrastao, ukloniti ga i poslati vas na fizikalnu terapiju kako biste ojačali svoju nogu.
Proces iscjeljenja od zlostavljanja je sličan jer žrtva prvo mora prepoznati da je bol stvarna i da se nešto može poduzeti. Proces uključuje prihvaćanje onoga što se dogodilo i dopuštanje da se osjećaji boli, straha i tuge osjete, prihvate i potvrde. Rad sa stručnjakom koji ima iskustva u ovom procesu iscjeljenja često pomaže. (Provjerite kod svog svećeničkog vođe je li Obiteljska služba SPD-a dostupna u vašem području.)
Bez obzira ima li žrtva pristup stručnoj pomoći, najbolje je moliti se, proučavati Spasiteljev život i njegovo Pomirenje i redovito posjećivati svećeničkog vođu. On može pomoći olakšati teret i dobiti nadahnuće kako bi žrtvi pomogao razumjeti njezinu božansku vrijednost i odnos s Ocem na Nebu i Spasiteljem. Kao što je sestra Carole M. Stephens, prva savjetnica u općem predsjedništvu Potpornog društva, nedavno podučavala: »Iscjeljenje može biti dugotrajan proces. Zahtijevat će da u molitvi tražite usmjerenje i odgovarajuću pomoć, uključujući i savjetovanje sa zaređenim obnašateljima svećeništva. Dok učite otvoreno govoriti, postavite prikladne granice i možda potražite profesionalnu pomoć. Održavanje duhovnog zdravlja tijekom procesa je ključno!«3
Za Hannah je njezin život postao toliko neugodan da je potražila pomoć. Iz svojeg je svjedočanstva znala da je mogla osjetiti mir i zadovoljstvo u životu, no nije ih redovito osjećala. Kroz molitvu i razgovor s biskupom usmjerena je na savjetovanje, gdje je mogla steći sredstva koja su joj trebala za iznošenje istine na vidjelo i dijeljenje groznog tereta koji je sama nosila. Čineći to, mogla je otpustiti bol i pronaći mir koji je Spasitelj obećao (vidi Ivan 14:27). Uz taj je mir i utjehu došla želja i sposobnost oprosta.
Potreba za oprostom
Žrtvama zlostavljanja često je teško čuti i ispravno shvatiti ideju oprosta. Ako oprost shvate kao način oslobađanja zlostavljača krivnje ili ako se kaže da to više nije važno, žrtva će osjećati da to nije pravedno. Premda nam je zapovjeđeno da oprostimo (vidi NiS 64:10), u situacijama gdje je bol duboka, iscjeljenje uglavnom mora započeti prije nego žrtva može u potpunosti oprostiti zlostavljaču.
Oni koji proživljavaju bol uzrokovanu zlostavljanjem utjehu mogu pronaći u ovom savjetu iz Mormonove knjige: »No, gle, ja, Jakov, govorio bih vama koji ste čisti u srcu. Oslanjajte se na Boga s čvrstinom uma, i molite mu se sa silnom vjerom, i on će vas utješiti u nevoljama vašim, i on će zastupati stvar vašu, i poslati pravdu na one koji traže uništenje vaše« (Jakov 3:1). Potreba za pravdom i pravom na obnovu mogu se usmjeriti prema Gospodinu kako bi našu bol zamijenio mirom.
Hannah je s vremenom otkrila da svoju potrebu za pravdom može usmjeriti prema Spasitelju i zauzvrat je osjetila mir u svom životu, kakav nikad prije nije doživjela. Ranije se bojala ići na obiteljska okupljanja gdje je zlostavljač bio prisutan. Sad, zbog svoje voljnosti suočiti se s teškim emocionalnim ranama na svom putu do iscjeljenja, više se ne boji biti u njegovoj prisutnosti i čak može osjetiti suosjećanje prema njemu u njegovoj starosti.
Slobodni od nepotrebnih tereta.
Starješina Richard G. Scott (1928.–2015.) iz Zbora dvanaestorice apostola izjavio je: »Potpuno iscjeljenje doći će kroz vjeru u Isusa Krista i njegovu moć i sposobnost, kroz njegovo Pomirenje, da iscijeli nepravedne i nezaslužene ožiljke…
On vas voli. Dao je svoj život kako biste vi bili slobodni od nepotrebnih tereta. On će vam pomoći u tome. Znam da on ima moć iscijeliti vas.«4
Neprijatelj želi ljude držati vezanima boli i patnjom jer je on bijedan (vidi 2 Nefi 2:27). Uz pomoć našeg Spasitelja, Isusa Krista, bol se doista može zamijeniti mirom, jer je samo Spasitelj sposoban to nam podariti pa mi možemo živjeti s radošću. »Adam pade da bi ljudi bili; a ljudi jesu, da bi radost imali« (2 Nefi 2:25). Živjeti s radošću omogućit će da vremena kušnje budu podnošljivija i dati nam da učimo, rastemo i postanemo više nalik našem Ocu na Nebu.
Ponizna sam zbog blagoslova koji sam imala u svom životu da sjedim s onima koji su povrijeđeni zlostavljanjem i vidim čudo iscjeljenja koje istinski dolazi samo putem Spasitelja. Ako patite, molim vas, u molitvi se obratite za pomoć. Ne morate sami nositi težak teret. Znam da on iscjeljuje jer sam tome svjedočila bezbroj puta.