Spasiteljevo Pomirenje: Temelj pravog kršćanstva

starješina Robert D. Hales

iz Zbora dvanaestorice apostola

Iz govora »Pomirenje« održanog tijekom seminara za nove predsjednike misija u Centru za obuku misionara u Provu, 24. lipnja 2008.

Uskrsnut ćemo i postati besmrtni zbog pomirbene žrtve Isusa Krista.

Proroka Josepha Smitha (1805.–1844.) su pitali: »Koja su temeljna načela vaše religije?« Odgovorio je: »Temeljna načela naše religije jesu svjedočanstvo apostola i proroka o Isusu Kristu, da je umro, bio pokopan, ponovno ustao treći dan i bio uznesen na nebo; a sve drugo što se odnosi na našu religiju samo je dodatak tome.«¹

Želim svjedočiti o izjavi proroka Josepha. Središte svega u što vjerujemo je naš Spasitelj i njegova pomirbena žrtva – »silazak Božji« (1 Nefi 11:16) pri čemu je Otac poslao svog Sina na zemlju da izvrši Pomirenje. Središnja svrha života Isusa Krista bila je izvršiti pomirbenu žrtvu. Pomirenje je temelj pravog kršćanstva.

Zašto je Spasiteljevo Pomirenje središnje načelo evanđelja u Crkvi i u našim životima?

Članci vjere 1:3

U trećem Članku vjere zapisano je: »Vjerujemo da kroz Kristovo Pomirenje sav ljudski rod može biti spašen poslušnošću zakonima i uredbama evanđelja.«

»Spašeni« se u ovom kontekstu odnosi na postizanje najvišeg stupnja slave u celestijalnom kraljevstvu. Uskrsnuće dobivaju svi koji dođu na zemlju, no za primanje vječnog života, svih obećanja o vječnom napretku, svaka osoba mora biti poslušna zakonima, primiti uredbe i sklopiti saveze evanđelja.

Zašto je Isus Krist, i samo on, mogao pomiriti za grijehe svijeta? Ispunio je sve uvjete.

Bog ga je volio i vjerovao mu je

Isus je rođen od nebeskih roditelja u predsmrtnom svijetu. On je Prvorođenac našeg Nebeskog Oca. Odabran je od samog početka. Bio je poslušan volji svoga Oca. Sveta pisma često govore o radosti koju Nebeski Otac ima u svom Sinu.

U Mateju piše: »I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj. Ljubljeni moj, koga sam odabrao!’« (Matej 3:17).

Luka je zapisao: »A iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’« (Luka 9:35).

A u hramu u zemlji Izobila nakon Spasiteljevog uskrsnuća ljudi su čuli Očev glas: »Pogledajte Ljubljenog Sina mojega, kojim sam veoma zadovoljan« (3 Nefi 11:7).

Srce mi se raznježi kad čitam da je Otac, dok je Isus patio u Getsemanskom vrtu, zbog velike ljubavi i suosjećanja za svog Jedinorođenog Sina, poslao anđela da ga utješi i osnaži (vidi Luka 22:43).

Isus je koristio svoje opredjeljivanje kako bi bio poslušan

Isus je morao svojevoljno dati svoj život za nas.

U velikom vijeću na nebu, Lucifer, »sin zorin« (Izaija 14:12; NiS 76:26–27), je rekao:

»Gle, evo me, pošalji mene, ja ću biti sin tvoj, i ja ću otkupiti sav ljudski rod, tako da nijedna duša neće biti izgubljena, i zasigurno ću to učiniti; stoga podaj mi čast svoju.

No, gle, Ljubljeni Sin moj, koji bijaše Ljubljeni i Izabrani moj od početka, reče mi – Oče, neka bude tvoja volja, i neka slava bude tvoja zauvijek« (Mojsije 4:1–2; vidi i Abraham 3:27).

Zbog velike ljubavi koju je Sin imao za svog Oca i za svakoga od nas, rekao je: »Pošalji mene.« Kad je rekao »pošalji mene«, upotrijebio je svoje opredjeljivanje.

»Kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I ja dajem život svoj za ovce…

Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem.

Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti; takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga« (Ivan 10:15, 17–18).

Da je Spasitelj želio, legije anđela su ga mogle uzeti s križa izravno doma njegovom Ocu. No upotrijebio je svoje opredjeljivanje kako bi se žrtvovao za nas, ispunio svoje poslanje u smrtnosti i izdržao do kraja, vršeći pomirbenu žrtvu.

Isus je htio doći na zemlju i ispunjavao je uvjete. A kad je došao, rekao je: »Ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla« (Ivan 6:38).

Isus je bio predodređen

Petar je podučavao da je Isus »bio prije poznat (i predodređen), prije postanka svijeta« (vidi 1 Petrova 1:19–21).

Proroci su u svim rasporedbama predskazali dolazak Isusa Krista i koje će biti njegovo poslanje. Kroz veliku vjeru Henoku je prikazano čudesno viđenje rođenja, smrti, Uznesenja i Drugog dolaska Spasitelja:

»I gle, Henok vidje dan dolaska Sina Čovječjega, i to u tijelu; i duša se njegova radovaše, govoreći: Pravednik je uzdignut, i Jaganjac je ubijen od postanka svijeta; i kroz vjeru ja sam na grudima Očevim, i gle, Sion je sa mnom…

I Gospod reče Henoku: Pogledaj, i on pogleda i vidje Sina Čovječjega uzdignutog na križ, prema načinu ljudskom;

I on začu jaki glas; i nebesa bijahu zastrta; i sve tvorevine Božje tugovahu; i zemlja zastenja; i stijene se raspukoše; i sveci ustadoše, te bijahu okrunjeni zdesna Sinu Čovječjemu krunama slave…

I Henok vidje Sina Čovječjega kako uzlazi k Ocu…

I dogodi se da Henok vidje dan dolaska Sina Čovječjega, u posljednjim danima, da prebiva na zemlji u pravednosti u razdoblju od tisuću godina« (Mojsije 7:47, 55–56, 59, 65).

Oko 75 godina prije Kristovog rođenja, Amulek je svjedočio: »Gle, kažem vam kako uistinu znadem da će Krist doći među djecu ljudsku, kako bi uzeo na sebe prijestupe naroda svojega, te da će pomirenje za grijehe; jer Gospod Bog reče to« (Alma 34:8).

Isus je zadovoljio jedinstvene uvjete

Samo je Isus Krist mogao izvršiti pomirbenu žrtvu – rodio se od smrtne majke, Marije, i primio je moć života od svog Oca (vidi Ivan 5:26). Zbog ove moći života, nadvladao je smrt, moć groba je poništena te je on postao naš Spasitelj, Posrednik i Gospodar Uskrsnuća – sredstva po kojima su nam svima dani spasenje i besmrtnost. Uskrsnut ćemo i postati besmrtni zbog pomirbene žrtve Isusa Krista.

Isus je svojevoljno pomirio za iskonski grijeh

Drugi članak vjere kaže »da će ljudi biti kažnjeni za svoje vlastite grijehe, a ne za Adamov prijestup«.

Korištenjem svog opredjeljivanja odabiremo primjenjivati svoju vjeru. Uz revnost se možemo pokajati, bez Pomirenja ne možemo.

U Mojsiju se podučava: »Odatle pođe besjeda posvuda među ljude, da Sin Božji pomiri za prvotnu krivnju, po čemu grijesi roditelja ne mogu biti stavljeni na glave djece, jer ona su zdrava od postanka svijeta« (Mojsije 6:54).

U 2 Nefiju je dano značajno naučavanje:

»Naime, pošto smrt prijeđe na sve ljude, da se ispuni milosrdan naum velikoga Stvoritelja, mora svakako postojati moć uskrsnuća, a uskrsnuće mora svakako doći čovjeku zbog pada; a pad dođe zbog prijestupa; i zato što čovjek pade, on bijaše isključen iz nazočnosti Gospodnje.

Stoga, mora svakako postojati beskonačno pomirenje – osim ako ne bi bilo beskonačnog pomirenja, ova raspadljivost ne bi mogla odjenuti neraspadljivost. Stoga, prvi sud koji dođe na čovjeka morao bi svakako ostati u beskrajnom trajanju. A ako bi bilo tako, ovo tijelo moralo bi se odložiti da istrune i izmrvi se na svoju majku zemlju, da ne ustane više« (2 Nefi 9:6–7).

Isus je bio jedino savršeno biće

U Nauku i savezima Spasitelj kaže: »Oče, gledaj trpljenja i smrt onoga koji ne učini grijeha, kojim ti bijaše veoma zadovoljan; gledaj krv Sina svojega koja bijaše prolivena, krv onoga koga predade da bi ti sam mogao biti proslavljen« (NiS 45:4).

Isus je bio jedino ljudsko biće koje je bilo savršeno, bez grijeha. Žrtva je u Starom zavjetu značila žrtvu u krvi – simbolizirajući žrtvu našeg Gospodina i Otkupitelja na križu kako bi ispunio pomirbenu žrtvu. Kad su se žrtve u krvi vršile u drevnim hramovima, svećenici su žrtvovali neokaljano janje, savršeno u svakom pogledu. U Svetim pismima o Spasitelju se često govori kao o »Jaganjcu Božjem« zbog njegove čistoće (vidi, na primjer, Ivan 1:29, 36; 1 Nefi 12:6; 14:10; NiS 88:106).

Petar je podučavao da smo otkupljeni »skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta« (1 Petrova 1:19).

Isus je otkupio grijehe svijeta

Sljedeći stihovi pojašnjavaju da je kroz svoje Pomirenje Spasitelj platio cijenu za naše grijehe:

»Svi mi, poput ovaca, zastranismo; krenuli smo svaki od nas svojim putem; a Gospod je svalio na nj bezakonja nas sviju« (Mosija 14:6).

»Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas…

Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom.

Ali ne samo to već se i ponosimo u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo sada postigli izmirenje…

Jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga svi postati pravednici« (Rimljanima 5:8, 10–11, 19).

»Tako se ispuni riječ proroka Izaije: ‘On slabosti naše uze i ponese naše bolesti’« (Matej 8:17).

»No Bog ne prestaje biti Bogom, i milosrđe polaže pravo na raskajane, a milosrđe dolazi zbog pomirenja; a pomirenje ostvaruje uskrsnuće mrtvih; a uskrsnuće mrtvih vraća ljude natrag u nazočnost Božju; i tako su oni vraćeni u nazočnost njegovu da im bude suđeno prema djelima njihovim, u skladu sa zakonom i pravdom…

I tako Bog ostvaruje svoje velike i vječne nakane, što bijahu pripravljene od postanka svijeta. I tako nastaje spasenje i otkupljenje ljudi, a također i njihovo uništenje i bijeda« (Alma 42:23, 26).

Isus je izdržao do kraja

Isus Krist je izdržao iskušenja, patnju, žrtvu i tegobe u Getsemanskom vrtu, kao i patnju u Golgoti na križu. Zatim je, konačno, mogao reći: »Svršeno je!« (Ivan 19:30). Ispunio je svoje djelo u smrtnosti i izdržao do kraja, time dovršavajući pomirbenu žrtvu.

U vrtu je rekao: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!« (Matej 26:39).

U Nauku i savezima se podučava:

»A to trpljenje prouzroči da ja, sâm Bog, najveći od svih, uzdrhtim od boli, i krvarim iz svake pore, te trpim i tijelom i duhom – i htjedoh ne piti gorku čašu, i ustuknuti –

Ipak, slava budi Ocu, i ja ispih i dovrših priprave svoje za djecu ljudsku« (NiS 19:18–19).

Isus je svom Ocu rekao: »Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši djelo koje si mi dao da učinim« (Ivan 17:4).

Zatim, na križu, »kad Isus uze ocat, reče: ‘Svršeno je!’ te nakloni glavu i – predade duh« (Ivan 19:30).

Isus je došao na zemlju, zadržao svoju božanstvenost kako bi mogao izvršiti pomirbenu žrtvu i ustrajao je do kraja.

Spomenite ga se kroz sakrament

Danas se spominjemo Spasiteljeve pomirbene žrtve uz znamenje kruha i vode – simbole njegovog tijela i krvi – koji su uspostavljeni na Gospodinovoj posljednjoj večeri s njegovim apostolima.

»Zatim uze kruh, zahvali i razlomi ga pa im ga dade govoreći: ‛Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. Ovo činite na moju uspomenu!

Isto tako poslije večere uze kalež te reče: ‘Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva’« (Luka 22:19–20).

U Ivanu 11:25–26 čitamo:

»Ja sam uskrsnuće i život… Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.

Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti.«

Također čitamo: »Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest tijelo moje – za život svijeta« (Ivan 6:51).

»Život svijeta« znači vječni život.

Svakoga tjedna trebamo pripremati sebe i svoje obitelji kako bismo bili dostojni blagovati od sakramenta i raskajanim srcem obnoviti svoje saveze.

Otac i Sin nas vole

Otac je poslao svog Sina na zemlju – silazak – kako bi mu dopustio da bude raspet i da pretrpi sve što je morao pretrpjeti. U Ivanu čitamo:

»Ja sam put, istina i život – reče mu Isus. – Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.

Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga već sada poznajete i vidjeli ste ga« (Ivan 14:6–7).

»U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe« (1 Ivanova 4:10).

Žrtva pomirnica znači izmirenje ili smirenje.

Zaključak

Svatko tko dođe na zemlju i dobije smrtno tijelo uskrsnut će, no trebamo raditi na tome da dobijemo blagoslov uzvišenja kroz svoju vjernost, slobodu izbora, poslušnost i pokajanje. Milost će se dati uz pravednost, omogućujući pokajanje.

Zato što smo odabrali slijediti i prihvatiti Isusa Krista kao našeg Otkupitelja, pri krštenju na sebe preuzimamo njegovo ime. Prihvaćamo zakon poslušnosti. Obećavamo da ćemo ga se uvijek spominjati i obdržavati zapovijedi njegove. Obnavljamo svoje saveze kad blagujemo od sakramenta.

Obnavljanjem svojih saveza dano nam je obećanje da će njegov Duh uvijek biti s nama. Ako dopustimo njegovom Duhu da dođe u naše živote i usmjeri nas, možemo se vratiti u nazočnost Nebeskog Oca i njegovog Sina, Isusa Krista, što je njihov naum sreće za nas – naum spasenja.