Stari obiteljski album: Snaga obiteljskih priča
Autorica živi u New Yorku, SAD.
Baštine mojih predaka žive i dalje kroz mene, neprestance pozitivno utječući na moj život.
Jedno ljetno jutro prije Drugog svjetskog rata, moj pradjed probudio se kao i uvijek – prije zore. Izašao je van iz svoje kuće na brdu iznad zelene doline i sela u Rumunjskoj te je sjeo na travu prekrivenu ranojutarnjom rosom, duboko zaokupljen svojim mislima – istim mislima koje su mu padale na pamet već neko vrijeme. Obrazovani čovjek velikog srca i radoznalog uma; voljeli su ga i poštovali svi u selu.
Njegovo selo, smješteno na obalama drevne rijeke Olt, bilo je prototip vječne slike rumunjskoga sela gdje se arhaičnost spajala s bajkovitim krajolicima, mnoštvom živopisnih običaja i prirodnom odgovornošću za brigu o predmetima i tradicijama koje je netko naslijedio od nekoga i prenio ih na sljedeći naraštaj.
Nakon što je sunce izašlo, ušao je u kuću i svojoj supruzi priznao da je ga je zanimalo vidjeti kako će njegov pogreb izgledati pa je htio imati generalnu probu pogreba. Odredio je datum, kupio lijes, unajmio svećenika i profesionalne narikače te je pribavio sve ostalo što je potrebno prema grčko-pravoslavnoj tradiciji. Došao je dan generalne probe. Stolovi su postavljeni posred sela radi spomen-gozbe, obitelj je bila sva odjevena u crno, svećenik je došao, a moj je pradjed legao u lijes, preuredivši jastuk kako bi imao komotan pogled i pogrebna povorka je krenula. Kada je svečanost završila, cijelo je selo pozvano na gozbu i moj je pradjed ispunio svoj san plesanja na vlastitom pogrebu. Živio je još 20 godina, često provjeravajući stane li još uvijek u lijes.
Ne samo imena i datumi
Nikada nisam upoznala svojeg pradjeda, no njegova mi je priča uvijek bila najdraža. Ispričali su mi ju moji djed i baka. Svakoga bi dana pričali mojoj braći i sestrama i meni priče o našim precima: odakle su došli, kakvi su bili, njihove vrline, snove i nade. Nakon svakog nedjeljnog obroka, moji bi djed i baka izvadili stari obiteljski album. Sa svakom bi stranicom oživjele priče, prošle i sadašnje, dok bi se srca povezala u tapiseriju ljubavi koja odolijeva zubu vremena. Nisu to bile samo stare fotografije s imenima i datumima napisanima na poleđini. Iza svakog lica bio je otac ili majka, sin ili kći, brat ili sestra. Za nas su to bili ljudi s nadama i snovima, borbama i razočaranjima, uspjesima i neuspjesima. Iako više nisu fizički s nama, njihove priče nastavljaju živjeti, njihova baština sjati, a njihova lica smiješiti iz starog obiteljskog albuma koji danas vezuje u ljubavi srca šest naraštaja.
Snaga u vremenima kušnje
Do trenutka kad sam navršila 19 godina, moji su roditelji preminuli kao i većina moje bliže obitelji, a veći dio imovine koju sam naslijedila izgubljena je ili ukradena. Pa ipak, postoji jedna stvar koju vrijeme, prirodne nepogode ili čak smrt nikada ne mogu uništiti: most koji premošćuje prošlost, sadašnjost i budućnost koji svaki član obitelji gradi. Zbog njihove marljivosti, nit koja spaja naša srca dokazala se jačom od ikoje smrtne kušnje i dala mi je snagu da prevladam teške okolnosti.
Kada su moji roditelji i djedovi i bake preminuli, osjećala sam tako duboku tugu da sam se pitala hoću li ikada imati snage nastaviti. Osjetila sam njihov utjecaj iza vela, a to mi je pomoglo steći nepokolebljivo svjedočanstvo o životu nakon smrti, a kasnije, o hramskim uredbama. Ne sjećam se kako je moja majka izgledala, niti sam ikada upoznala svoje pradjedove, no svaki puta kada uzmem stari obiteljski album vidim sebe u njihovim očima. Ja sam ono što jesam zbog svih njih koji su došli prije mene, a njihov primjer i mudrost oblikovali su moju osobnost i vodili me na mom putu.
Često razmišljam o svojoj obitelji s druge strane vela i o žrtvama koje su podnijeli radi mene kako bih imala bolji život. Razmišljam o hramskim uredbama koje nam omogućuju da jednoga dana ponovno budemo zajedno kao obitelj. I razmišljam o Kristovom Pomirenju koji je sve to omogućio. On je platio cijenu kako bismo mi mogli živjeti. Zbog toga ga volimo i štujemo sa zahvalnošću danas i zauvijek.