»Moć primjera«, Lijahona, siječanj 2023.
Prikazi vjere
Moć primjera
Znao sam da je jedini način na koji mogu dovesti svoju ženu u Crkvu bio kroz moj primjer. Kada sam promijenio svoje ponašanje, počela je osjećati Duha Božjega.
Fotografija: Cody Bell
Jednoga sam dana na putu na posao vidio dvojicu mladića kako propovijedaju riječ Božju na ulici. Zaustavili su me i pitali želim li znati više o Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. U to vrijeme nisam znao kojim smjerom ide moja obitelj. Nismo imali duhovni kompas kako bismo pronašli svoj put.
Tog sam jutra pio alkohol pa se ne sjećam mnogo toga što su mi misionari rekli. No dali su mi Mormonovu knjigu i letak o proroku Josephu Smithu, zajedno s njihovim brojem telefona. Kasnije toga dana počeo sam čitati. Nešto je dirnulo moju dušu kada sam čitao Mormonovu knjigu i bio sam začuđen kako 14-godišnji dječak može imati tako sjajno viđenje.
Tražio sam istinu pa sam se počeo sastajati s misionarima. Nakon što sam prošao kroz većinu lekcija, znao sam da trebam biti kršten. No kako se približavao dan mojeg krštenja, održali smo lekciju koju mi je bilo teško za čuti. Ta je lekcija bila o Riječi mudrosti.
Ta mi je lekcija bila teška jer sam puno pio. Moje je radno okruženje bilo teško. Svi s kojima sam radio pili su kao i ja. Često bih pio nakon posla i došao kući kasno navečer.
No misionari su odradili odličan posao. I dalje ih volim zbog toga. Podučili su me kako Bog želi da budemo snažni i da nam je dao Riječ mudrosti kako bi nas blagoslovio. Obdržavanje ovog zakona bilo mi je vrlo teško, no polako sam ga počeo obdržavati. Sjećam se da sam nazivao misionare svaki dan, obavještavajući ih o svojem napretku i govoreći im da nisam pio toga dana. Bili su jako sretni s mojim napretkom.
Uz njihovu sam pomoć kršten i ušao u stado Isusa Krista. Tog sam predivnog dana osjećao Duha! No bio sam sam kada sam se priključio Crkvi. Htio sam da moja obitelj bude sa mnom.
Kada sam razgovarao sa svojom suprugom Clirime o Crkvi, u početku nije slušala. Njezin je djed pripadao drugoj religiji i pitala se zašto je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana uopće došla u Albaniju. Znao sam da je jedini način na koji ću je moći dovesti u evanđelje bio kroz moj primjer. Kroz naša djela ljudi mogu vidjeti tko mi doista jesmo.
Clirime je primijetila promjene u meni kada sam prestao konzumirati alkohol i počeo se ranije vraćati kući s posla. Zbog promjena koje sam činio, počela je osjećati Božji duh dok sam joj govorio o Crkvi. Ne mogu opisati sretan osjećaj koji sam imao kada mi je rekla jednoga dana da će i ona biti krštena. Ubrzo je počela imati lekcije s misionarima na kojima sam ja pomogao misionarima podučavati. Bio sam posebno sretan kada je postavila datum za svoje krštenje, šest mjeseci nakon što sam ja bio kršten.
S njezinim krštenjem i krštenjem naše dvoje djece kada je svako od njih napunilo osam godina, osjetio sam da možemo postati vječna obitelj. No krštenje je bilo tek početak. Kako bismo se pripremili za odlazak u hram, znali smo da trebamo slijediti Boga do kraja svojeg života, obdržavati zapovijedi, ići u crkvu, blagovati sakrament, služiti u pozivima, čitati Sveta pisma te učiti više o savezima i naumu spasenja.
Dan kada smo bili zapečaćeni kao obitelj u hramu Frankfurt Njemačka bio je još jedan predivan dan. U hramu sam shvatio više o naumu sreće koji naš Bog ima za nas i osjetio sam njegovu ljubav.
Još se uvijek sjećam obećanja koja smo Clirime i ja dali u hramu. Kad god nešto pođe po zlu ili nam je teško, moj se um vraća tim obećanjima.
Kao obitelj nastojimo živjeti u međusobnom skladu jer je to ono što smo osjetili u hramu. Svaki put kad razmišljam o hramu, osjećam se sretno i blagoslovljeno. Znam da je Bog stvaran te da nas voli i želi da budemo sretni.