Kada vam kronična bolest stane na put

Norman C. Hill

Nošenje sa svakodnevnim nedaćama može nam pomoći rasti u sućuti, empatiji i otpornosti.

Prije nego što je preminula od oslabljujuće bolesti, moja se majka često smiješila i govorila: »Nitko od nas neće izići živ odavde pa bismo mogli najbolje iskoristiti ono što imamo.«

To je bilo tijekom njezinih dobrih dana. I u svom je životu imala mnogo dobrih dana.

No imala je i dane koji nisu bili tako optimistični. Tih bi dana rekla: »Prihvati ono što ti dođe na put i vidi možeš li i dalje činiti nešto dobrog u svijetu.«

Globalno, ljudi žive puno duže nego u prošlosti.¹ No iako živimo duže, vjerojatnije je da ćemo razviti kroničnu bolest: dijabetes, Parkinsonovu bolest, rak, depresiju, Alzheimerovu bolest, a popis se nastavlja. Dakle, kada vam kronična bolest stane na put, kako biste trebali reagirati?

Hrliti naprijed u vjeri

»Što će biti, bit će«, kaže brat koji je prisiljen otići na bolovanje zbog invaliditeta dok se njegova žena vraća u radnu snagu kako bi uzdržavala svoju obitelj. Vjeruje da prečesto glumimo sreću što nas sprečava da obrađujemo svoje osjećaje ili poboljšavamo svoj izgled. »Umjesto da idemo naprijed s vjerom, stagniramo dok čekamo čudo ili mrmljamo kada ono ne dođe«, rekao je. On se s time nosi slušajući Sveta pisma i govore s Općeg sabora te razgovarajući s prijateljima i članovima obitelji preko telefona.

»Svakodnevne uobičajenosti ono je što me može potištiti«, kaže sestra čiji je muž kronično bolestan. »Zdravlje mojega muža nikada neće biti bolje. Prihvatila sam to. No napornost svih rutinskih, servilnih zadataka mentalno je, fizički i duhovno iscrpljujuće.« Ona cijeni posjete poslužiteljskih sestara. »Kada navrate, to mi doista uljepša dan.«

»Ponekad, moja žena i ja zaboravljamo stvari te se međusobno iritiramo«, kaže drugi stariji brat. »Osjećamo frustraciju jer smo tako zaboravni i kasnije posebno žalimo ljutite riječi koje si međusobno izgovorimo.« Naučili su voditi bilješke koje bi im pomogle sjetiti se. Daju si međusobno vremena da se smire prije nego što počnu govoriti. »I«, kaže on, »naučili smo još i više važnost toga da kažemo ‘hvala ti’ i ‘volim te’.«

Drugi je stariji par preživljavao s ustaljenim prihodom dok se cijene njihovih lijekova nisu udvostručile. Zahvaljujući članovima obitelji i njihovu odjelu, njihove su potrebe bile riješene. »U početku nas je bilo sram tražiti pomoć, pogotovo od naše djece«, rekao je brat. »No svi su bili željni pomoći.«

Detalj sa slike He Healed Many of Diverse Diseases [Mnoge je iscijelio od raznih bolesti], J. Kirk Richards, zabranjeno umnažanje

Prijedlozi i zapažanja

Evo nekih prijedloga i zapažanja onih koji se nose s kroničnom bolešću:

Oni koji se okrenu Spasitelju pronaći će nadu. »Mislio sam da nitko ne može razumjeti kroz što prolazim«, kaže brat sa sindromom kroničnog umora (SKU). »Tada sam, dok sam jedne nedjelje blagovao sakrament, shvatio da Spasitelj razumije moju patnju. Znao sam da mogu izdržati približavajući mu se.« (Vidi Alma 7:11–12; Nauk i savezi 121:8; 122:8.)
Sućut raste u onima koji »podnesu[]… to dobro« (Nauk i savezi 121:8). »Kome se obraćamo za pomoć i utjehu u danima tuge i katastrofe? (…) To su muškarci i žene koji su patili te koji iz svog iskustva patnje donose bogatstva svoje suosjećajnosti i utjehe kao blagoslov onima koji su sad u potrebi. Bi li oni to mogli činiti da i sami nisu patili?«²
Idite dan po dan. »Prije nekoliko godina bol je bila toliko ozbiljna da nisam vidjela kako to mogu više izdržati. Počela sam imati suicidalne misli«, kaže sestra koja pati od multiple skleroze (MS). Prijavila se u jedinicu za mentalno zdravlje u bolnici. Tijekom savjetovanja, njezino geslo nije postalo samo »ustraj[]… do svršetka« (1 Nefi 22:31), već prije »ustraj do svršetka dana«.
Razvijte nove interese i pronađite nove načine za služenje. Umjesto da tugujete zbog onoga što više ne možete činiti, otkrijte nove strasti. Sestra s MS-om otkrila je da ne može činiti ono što je prije voljela, poput jahanja ili softballa. Umjesto toga, naučila je kaligrafiju. Sada koristi svoj novorazvijeni talent za stvaranje raskošnih rukopisa Mormonove knjige za svoju obitelj.

Kada kronična bolest postane činjenica života, to je doista izazov. No s vjerom, nadom u Krista i željom da nastavimo služiti, nošenje sa svakodnevnim nedaćama može nam pomoći rasti u sućuti, empatiji i otpornosti.

Autor živi u Uti u SAD-u.