Ako on može pretvoriti vodu u vino…

Adam C. Olson

Crkveni časopisi

Tri stvari koje sam naučio iz ovog često zanemarenog čuda.

Ivan je jedini pisac Evanđelja koji prepričava kako je Spasitelj pretvorio vodu u vino (vidi Ivan 2:1–11). Imao je tako snažno mišljenje o tom iskustvu da nam je rekao kako time Spasitelj »poče… čudesa« (Ivan 2:11).

Kulturološki, posljedice toga da je ponestalo vina mogle su dovesti do narušavanja društvenog statusa uključenih.¹ I iako ne vjerujem da čudo mora biti dramatično kako bi promijenilo život, pitao sam se zašto je Ivan smatrao da je ovo čudo toliko važno među tolikim mnogim koja su bila i dramatična i koja su promijenila život.

Zašto čuda?

Zašto su čuda bila toliko važna tijekom Spasiteljeva službeništva? Zasigurno je to bilo djelomično zbog njegove sućuti prema potrebitima (vidi Marko 1:41). Uz to, čuda su bila važan dokaz njegove božanske moći i ovlasti (vidi Marko 2:5, 10–11). Čudesni događaji također mogu osnažiti vjeru i skrenuti pažnju na njegovu poruku (vidi Ivan 2:11; (Vidi 6:2).

Tada mi je netko ukazao na to da Spasiteljeva čuda nisu samo dovodila ljude da čuju poruku; pomogla su podučiti poruku.² Kada sam se upitao što mogu naučiti o Isusu Kristu i njegovu božanskom poslanju iz pretvaranja vode u vino, počeo sam uviđati nove stvari.

Ovo su tri lekcije koje sam naučio iz čuda u Kani o Spasitelju i njegovoj moći da spasi.

1. »Zar moj čas nije već došao?«

Kada je Marija zatražila pomoć od Isusa, odgovorio je: »Zar moj čas nije već došao?« (Ivan 2:4). Bez više detalja nije jasno iz Ivanova zapisa točno što je Marija očekivala ili na što je Isus mislio svojim odgovorom da njegov čas još nije došao.

Ovaj me se izraz dojmio kao važan. Moguće je da je Isus govorio o nekom događaju iz bliske budućnosti, poput početka njegova javnog službeništva. U isto vrijeme, izraz ima jeku koja odjekuje kroz Ivanov zapis, često pokazujući naprijed prema krajnjem čudu Spasiteljeve pomirbene žrtve (vidi Ivan 4:21–23; 5:25–29; 7:30; 8:20). Naposljetku, izraz se ponavlja ponovno na kraju njegova smrtnog službeništva kada je »Isus[] zna[o] da mu je došao čas kada će otići s ovog svijeta k Ocu« (Ivan 13:1, kurziv nadodan; vidi i Ivan 12:23, 27; 16:32). I prije nego što je otišao u Getsemani, molio se: »Oče, došao je čas! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe« (Ivan 17:1, kurziv nadodan).

Vidjeti kako Ivan ponavlja ovaj izraz kroz svoj zapis pomoglo mi je vidjeti kraj od početka. Prvo, Isus je promijenio vodu u vino kako bi udovoljio fizičkoj žeđi. Zatim je, na kraju, koristio sakramentalno vino da predstavi njegovu pomirbenu krv, koja je omogućila vječni život i uzrokovala da oni koji vjeruju u njega nikada više ne žeđaju (vidi Ivan 4:13–16; 6:35–58; 3 Nefi 20:8).

2. »Što vam god rekne, učinite«

Nakon što je upitala Isusa za pomoć, Marija je rekla slugama: »Što vam god rekne, učinite« (Ivan 2:5). Postoji lekcija u ovoj izjavi i u fascinantnim sličnostima između ovog zapisa i zapisa o Josipu u Egiptu.

»A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: ‘Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!’« (Postanak 41:55, kurziv nadodan).

Marija možda nije namjeravala ostvariti tu vezu, a možda nije ni Ivan. No kako sam primijetio sličnosti, dvije su mi ideje pale na pamet.

Prvo, vidio sam još jedan način na koji su Josip i drugi likovi iz Starog zavjeta navijestili Isusa Krista i njegovo poslanje. No još i važnije, priče o Egiptu i Kani podsjetile su me kako nije da nas Isus Krist može spasiti samo od grijeha i smrti kroz svoje Pomirenje – koje je kasnije predstavljao kruhom i vinom – već nas također može spasiti od fizičkih, društvenih i drugih izazova. Kada je narodu ponestalo kruha, faraon im je rekao da učine što god im je Josip rekao. To su učinili te im je dano kruha i bili su spašeni od fizičke patnje. Kada je slugama ponestalo vina, Marija im je rekla da učine što god je Isus rekao. To su učinili i bilo im je dano vino, a uključeni su bili spašeni od neuspjeha svojih obveza.

Isus s muškarcem i djetetom — Ako smo voljni činiti što god Isus kaže, on može činiti čuda u našem životu.

Ako smo voljni učiniti što god Isus kaže, on može učiniti isto za nas i činiti čuda u našem životu (vidi Hebrejima 10:35–36). Biti spašen najveće je od svih njegovih čudesa i ono zahtijeva poslušnost s naše strane (vidi Nauk i savezi 14:7; Članci vjere 1:3).

3. »I napuniše ih do vrha«

Spasitelj je uputio sluge da napune šest kamenih posuda vodom. »I napuniše ih do vrha« (Ivan 2:6–7).

Iako su stručnjaci predložili različite iznose, vjerojatno je sigurno za reći da je svaka posuda mogla držati više litara tekućine. Ne znam je li teže pretvoriti jednu litru ili 100 litara vode u vino. Ono što je promijenilo moj život jest ideja da je Isus imao moć promijeniti jednu stvar u neku potpuno drugačiju. On nije samo stvorio vodu koja je imala okus vina. Uzeo je vodu, s njezinom jednostavnom molekularnom strukturom, i pretvorio je u vino, složenu mješavinu stotina kemijskih spojeva.

Ako može to učiniti, tada može pretvoriti moje izazove u blagoslove – ne samo dodajući zraku sunca posred olujnog dana, već zapravo mijenjajući srž kušnje u nešto što me blagoslivlja (vidi Rimljanima 8:28; 2 Nefi 2:2).

I ako može to učiniti s jednim izazovom, može to učiniti sa svima njima. Stoga, kada se život čini ispunjen kušnjama do vrha, sjetite se da on može promijeniti vodu u vino. Može dati vijenac mjesto pepela (vidi Izaija 61:3). Može uzeti zlo i okrenuti ga na dobro (vidi Postanak 50:20). Može pretvoriti moje pogreške u rast, uzeti moje grijehe i promijeniti ih iz osude u napredak.³

I meni je to shvaćanje najznačajnije od svih. Ovo čudo koje sam jednom previđao podučilo me da nas on kroz svoju moć, ako imamo vjere činiti ono što on traži, može promijeniti iz onoga što smo bili u ono što možemo postati – poput njega.