»Mir, i to svoj, dajem vam«, Lijahona, ožujak 2023.
»Mir, i to svoj, dajem vam«
Iste riječi koje je Isus izgovorio Galilejskom moru te olujne noći, on govori nama tijekom naših životnih oluja: »Utišaj se! Umukni!«.
Fotografija: Getty Images
Za moju obitelj i mene, hladna zima 1944. bila je vrijeme straha i nesigurnosti. Dok je moj otac bio daleko na zapadnom frontu, moja se majka mučila hraniti i grijati svoje četvero djece dok je rat ugrožavao naš dom u Čehoslovačkoj.
Svakog se dana opasnost približavala. Naposljetku je moja majka odlučila pobjeći u kuću svojih roditelja u istočnoj Njemačkoj. Nekako je uspjela smjestiti sve nas na jedan od posljednjih izbjegličkih vlakova prema zapadu. Eksplozije u blizini, zabrinuta lica i prazni želuci podsjetili su sve u vlaku da smo putovali kroz ratište.
Jedne noći nakon što se naš vlak zaustavio radi opskrbe, moja se majka požurila potražiti hranu. Kad se vratila, na njezin užas, vlak s njezinom djecom je nestao!
Puna brige, okrenula se Bogu u očajničkoj molitvi i onda je izbezumljeno počela pretraživati mračnu željezničku postaju. Trčala je od tračnica do tračnica i od vlaka do vlaka. Znala je da nas možda, ako njezin vlak ode prije nego što ga nađe, nikada više neće vidjeti.
Oluje u našem životu
Tijekom Spasiteljeva smrtnog službeništva njegovi su učenici naučili da on može smiriti oluje u našem životu. Jedne večeri, nakon cijelog dana podučavanja na obali mora, Gospodin je predložio da »prijeđ[u] na drugu obalu« Galilejskog mora (Marko 4:35).
Nakon što su otišli, Isus je pronašao mjesto za odmor na brodu i zaspao. Ubrzo se nebo smračilo i »nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali« (vidi Marko 4:37–38).
Ne znamo koliko su se dugo učenici mučili održati lađu na površini, no naposljetku nisu više mogli čekati. Uspaničeni, zavapili su: »Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?« (Marko 4:38).
Svi se suočavamo s iznenadnim olujama. U našem smrtnom životu kušnji i ispita možemo se osjećati uznemireno, obeshrabreno i razočarano. Naša se srca slamaju za nas same i za one koje volimo. Brinemo se, plašimo se i ponekad gubimo nadu. Tijekom takvih vremena možemo također zavapiti: »Učitelju, tebe se ništa ne tiče što ja ginem[]?«
U mojoj je mladosti jedna od mojih najdražih pjesama bila »Gospode, bjesni oluja«.1 Mogao sam se zamisliti u lađici kada su »vali [bili] visoki«. Slijedi ključni i najsjajniji dio pjesme: »Slušaju te vali i vjetrovi: ‛Nek je mir’.« Zatim dolazi važna poruka: »Ne tone brod na kojem putuje Gospodin što svemirom caruje.«
Pružimo li dobrodošlicu Isusu Kristu, Knezu Mironosnom, u naš brod, ne trebamo se bojati. Znat ćemo da možemo pronaći mir usred oluja koje se kovitlaju u nama i oko nas. Nakon što su njegovi učenici zavapili za pomoć, Isus se »probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tišina« (Marko 4:39).
Iste riječi koje je Isus izgovorio Galilejskom moru te olujne noći, on govori nama tijekom naših životnih oluja: »Utišaj se! Umukni!«.
»Ne dajem kakav svijet daje«
Zajedno s učenicima, možemo upitati: »Tko je, dakle, ovaj, da mu se i vjetar i more pokoravaju?« (Marko 4:41).
Isus je čovjek poput nijednog drugog. Kao Sin Božji, bio je pozvan ispuniti poslanje koje nitko drugi nije mogao ispuniti.
Kroz svoje Pomirenje i na način koji ne možemo u potpunosti shvatiti, Spasitelj je uzeo na sebe »boli i nevolje i iskušenja svih vrsta« (Alma 7:11) i »sveukupnu težinu svih smrtnih grijeha«.2
Iako nije imao dug prema pravdi, pretrpio je sve »zahtjev[e] pravde« (Alma 34:16). Riječima predsjednika Boyda K. Packera (1924. – 2015.), predsjednika Zbora dvanaestorice apostola: »Nije počinio ništa pogrešno. Ipak, akumulacija sve krivnje, tuge i patnje, boli i poniženja, sve mentalne, emocionalne i fizičke muke poznate čovjeku – on je iskusio sve.«3 I nadvladao ih je sve.
Alma je prorokovao da će Spasitelj »uzeti na sebe smrt, kako bi odriješio uze smrti koje vezuju narod njegov; i uzet će na sebe slabosti njihove, kako bi se nutrina njegova ispunila milosrđem, po tijelu, da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim« (Alma 7:12).
Kroz božansko podarivanje rođeno iz žestoke muke te iz ljubavi za nas, Isus Krist platio je cijenu da nas otkupi, osnaži i spasi. Samo kroz Pomirenje možemo pronaći mir koji tako žarko želimo i trebamo u ovom životu. Kao što je Spasitelj obećao: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce« (Ivan 14:27).
Život i naučavanja Isusa Krista daju nam načine da osjetimo njegov mir ako mu se okrenemo.
Christ’s Image [Lik Kristov], Heinrich Hofmann
Putevi prema miru
Isus Krist, koji kontrolira elemente, također može olakšati naša bremena. On ima moć iscijeliti pojedince i narode. Pokazao nam je put do istinskog mira, jer je on »Knez mironosni« (Izaija 9:5). Mir koji Spasitelj nudi mogao bi preobraziti cijelo ljudsko postojanje ako to Božja djeca dopuste. Njegov život i naučavanja daju nam načine da osjetimo njegov mir ako mu se okrenemo.
»Uči od mene«, rekao je, »i slušaj riječi moje; hodaj u krotkosti Duha mojega, i imat ćeš mir u meni.« (Nauk i savezi 19:23).
Učimo o njemu kada uzdižemo svoje duše u molitvi, proučavamo njegov život i naučavanja te »stoj[imo] na svetim mjestima«, uključujući hram (Nauk i savezi 87:8, vidi i 45:32). Odlazite u dom Gospodnji što češće možete. Hram je mirno utočište od rastućih oluja našeg doba.
Moj dragi prijatelj predsjednik Thomas S. Monson (1927. – 2018.) podučio je: »Kada idemo u [hram], kada se sjećamo saveza koje sklapamo u njemu, moći ćemo podnijeti svaku kušnju i prevladati svako iskušenje. Hram daje svrhu našim životima. On donosi mir našim dušama – ne mir koji ljudi pružaju, već mir koji je obećao Sin Božji.«4
Slušamo njegove riječi kada poklanjamo pažnju njegovim naučavanjima u Svetim pismima i od njegovih živućih proroka, oponašamo njegov primjer i dolazimo u njegovu Crkvu gdje se družimo, podučavamo i njegujemo dobrom riječju Božjom.
Kročimo u krotkosti njegova Duha kada volimo kao što je on volio, praštamo kao što je on praštao, kajemo se i činimo svoje domove mjestima gdje možemo osjetiti njegova Duha. Također kročimo u krotkosti njegova Duha kada pomažemo drugima, radosno služimo Bogu i nastojimo postati »mirni sljedbenici Kristovi« (Moroni 7:3).
Ovi koraci vjere i djela vode do pravednosti, blagoslivljaju nas na našem putovanju učeništva i donose nam trajan mir i svrhu.
»U meni imate mir«
Tijekom mračne noći na tmurnoj željezničkoj postaji prije mnogo godina, moja se majka suočila s izborom. Mogla je sjesti i oplakivati tragediju gubitka svoje djece ili je mogla provesti svoju vjeru i nadu u djelo. Zahvalan sam da je njezina vjera prevladala njezin strah i da je njezina nada prevladala njezin očaj.
Naposljetku je, u udaljenom području postaje, pronašla naš vlak. Tamo smo se napokon ponovno ujedinili. Te noći, i tijekom mnogih budućih olujnih dana i noći, primjer moje majke u provođenju vjere u djelo podržao nas je kada smo se nadali i radili za svjetliju budućnost.
Danas mnoga Božja djeca otkrivaju da je i njihov vlak pomaknut. Njihove nade i snovi za budućnost odneseni su ratom, pandemijom te gubitkom zdravlja, zaposlenja, obrazovnih prilika i voljenih osoba. Obeshrabreni su, usamljeni, ucviljeni.
Braćo i sestre, dragi prijatelji, živimo u opasnim vremenima. Narodi su smeteni, sud je na zemlji i mir je uzet sa Zemlje (vidi Nauk i savezi 1:35; 88:79). No mir ne treba biti uzet s naših srca, čak i ako moramo trpjeti, tugovati i čekati Gospodina.
Zbog Isusa Krista i njegova Pomirenja, naše će molitve biti uslišane. Odabir trenutka pripada Bogu, no svjedočim da će naše pravedne želje jednog dana biti ostvarene i da će nam svi naši gubitci biti nadoknađeni, pod uvjetom da koristimo božanski dar pokajanja i ostanemo vjerni.5
Bit ćemo iscijeljeni – fizički i duhovno.
Stajat ćemo čisti i sveti pred sudištem.
Bit ćemo ponovno sjedinjeni s voljenima u slavnom uskrsnuću.
U međuvremenu, možemo biti utješeni i ohrabreni dok se oslanjamo na Spasiteljevo obećanje: »U meni imate mir« (Ivan 16:33).