»Židovski pogrebni običaji«, Lijahona, ožujak 2023.
Židovski pogrebni običaji
Lazar, Marta i Marija bili su brat i sestre koji su živjeli u gradu Betaniji. Bili su Spasiteljevi prijatelji i on ih je posjetio u više navrata. U određenom je trenutku svojeg službeništva Isus napustio Judeju, gdje se Betanija nalazila, zato što su ga Židovi u tom području željeli ubiti (vidi Ivan 10:39–40). Dok Isusa nije bilo, Lazar se razbolio, umro i bio je pokopan prema židovskom običaju (vidi Ivan 11:1–17).
Ovo su neki običaji koje su vjerojatno slijedili nakon Lazarove smrti i pokopa.
Nakon što je osoba umrla, njezine su oči bile zatvorene. Tijelo je bilo oprano miomirisima poput narda, smirne i aloje (vidi Luka 23:56; Ivan 19:38–40).
Ilustracija: Noah Regan
Tijelo je bilo umotano u tkaninu i odneseno u dom obitelji gdje bi rodbina i susjedi mogli doći u posjet (vidi Djela 9:37).
Obično unutar osam sati nakon smrti, tijelo bi bilo odneseno do grobnice na nosilima kako bi svi posjetitelji mogli vidjeti tijelo (vidi Luka 7:12–14). Žene su vodile procesiju. Članovi obitelji trgali bi svoju odjeću kao znak tugovanja.
Neke su grobnice bile urezivane u stijenu (vidi Matej 27:58–60). Grobnice su imale male otvore tako da bi se ljudi morali pognuti kako bi ušli.
Tijelo bi bilo položeno na klupu izrezanu iz kamena. Grobnica bi bila prekrivena velikim okruglim kamenom kako bi se spriječio ulazak lopova ili životinja.1
Nakon što je Isus uzdignuo Lazara iz mrtvih, njegovi su učenici imali snažan razlog za nadu umjesto da samo tuguju zbog gubitka voljene osobe. Nisu mogli zanijekati da, zbog Isusa Krista, »grobu ne… pripa[da] pobjeda, i da smrt ne[ma] žalac« (Mosija 16:7).