»Kako božanski identitet utječe na pripadanje i postajanje«, Lijahona, ožujak 2023.
Kako božanski identitet utječe na pripadanje i postajanje
Dok dajemo prioritet svom odnosu s Bogom i našem učeništvu s Isusom Kristom, pronaći ćemo radost u našem božanskom identitetu, steći trajni osjećaj pripadanja i naposljetku doseći svoj božanski potencijal.
Američka psihološka udruga definira pripadanje kao »osjećaj da vas skupina prihvaća i odobrava«.1
Nažalost, ne osjećamo svi mi doživljaj pripadanja i ponekada nastojimo prilagoditi tko smo kako bismo bili prihvaćeni. »Svi se želimo uklopiti«, objašnjava Joanna Cannon, britanska psihijatrica. »Kako bismo to postigli, često predstavljamo malo drugačije verzije toga tko smo, ovisno o okolišu i u čijem društvu se nalazimo. Možemo imati brojna ʻizdanjaʼ sebe – za posao, ili kod kuće, ili čak na internetu.«2
Važno je primijetiti da postoji razlika između uklapanja i pripadanja. Brené Brown, američka istraživačica i autorica, primijetila je: »Uklapanje i pripadanje nije isto. Zapravo, uklapanje je jedna od najvećih prepreka pripadanju. Pri uklapanju radi se o procjenjivanju situacije i postajanju onoga što trebate biti kako biste bili prihvaćeni. Pripadanje, s druge strane, ne zahtijeva od nas da promijenimo ono što jesmo; ono traži od nas da budemo ono što jesmo.«3
Poznavanje našega božanskog identiteta ključno je za značajno pripadanje; u protivnom, provodit ćemo svoje vrijeme i nastojanja prilagođavajući se kako bismo pronašli prihvaćanje na mjestima koja ne poštuju našu vječnu narav ili se ne usklađuju s njom. Štoviše, gdje odaberemo pripadati može dovesti do promjena u našim vrijednostima i ponašanjima dok se prilagođavamo normama i mjerilima skupine. S vremenom, mjesto gdje odabiremo pripadati utječe na to tko postajemo.
Ukratko, prihvaćanje našega božanskog identiteta utječe na mjesto gdje želimo pripadati, a naše odabrano mjesto pripadanja vodi k tome tko ćemo naposljetku postati.
Božanski identitet
Svi smo živjeli s Bogom u predsmrtničkom životu (vidi Nauk i savezi 93:29; 138:55–56). Stvoreni smo na njegovu sliku – muško i žensko (vidi Postanak 1:27). Pripremio je naum da postanemo poput njega (vidi Nauk i savezi 132:19–20, 23–24). Njegov naum sreće uključivao je da mi dođemo na Zemlju kako bismo zadobili fizičko tijelo, stekli spoznaju i naposljetku vratili se u naš nebeski dom kako bismo živjeli s njim u vječnoj radosti (vidi 2 Nefi 2; 9; Abraham 3:26). Bog je objavio: »Ovo je djelo moje i slava moja – ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka« (Mojsije 1:39). Nevjerojatno, mi smo njegovo djelo i slava! To govori nešto o našoj ogromnoj vrijednosti njemu.
S obzirom na milijarde ljudi na Zemlji, nekima bi moglo biti teško prihvatiti da Bog ima na umu nas pojedinačno. Svjedočim da on poznaje svakoga od nas i također je svjestan onoga što činimo, gdje smo, pa čak i »misli i nakane [našeg] srca« (Alma 18:32). Nismo samo »izbrojan[i]« Bogu (Mojsije 1:35), već nas on i savršeno voli (vidi 1 Nefi 11:17).
Zbog svoje savršene ljubavi za nas, Nebeski Otac želi podijeliti sve što ima s nama (vidi Nauk i savezi 84:38). Naposljetku, mi smo njegove kćeri i sinovi. On želi da postanemo poput njega, činimo ono što on čini i iskusimo radost koju on ima. Kada otvorimo svoje srce i um ovoj istini, »sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji.« (Rimljanima 8:16–17).
Smrtne razlike
U predsmrtničkom smo životu hodali s Bogom, čuli njegov glas i osjetili njegovu ljubav. Od tada smo prošli kroz veo zaborava u smrtnost. Više nemamo savršeno sjećanja na naš život ranije. Uvjeti ovoga smrtnog okruženja otežavaju da osjetimo našu božansku narav našega nebeskog doma i pripadanje njemu.
Na primjer, previše usredotočenosti na naše genetske razlike i razlike u okolini može biti prepreka našoj vezi s Bogom. Neprijatelj pokušava iskoristiti ove razlike kako bi nas odvratio od našega uobičajenoga božanskog porijekla. Dobivamo oznake od drugih i ponekad ih čak i sami preuzimamo. Nema ničega urođeno pogrešnog u poistovjećivanju s drugima na temelju zemaljskih osobina; zapravo, mnogi od nas pronalaze radost i podršku od onih sa sličnim obilježjima i iskustvima. Međutim, kada zaboravimo svoj temeljni identitet kao Božje djece, možemo se početi bojati onih koji su drugačiji od nas, razvijati nepovjerenje prema njima ili osjećati superiornijim od njih. Ti stavovi često vode do podjele, diskriminacije pa čak i uništenja (vidi Mojsije 7:32–33, 36).
Kada se sjetimo naše božanske baštine, naša raznolikost nudi ljepotu i bogatstvo života. Vidimo sebe kao braću i sestre, unatoč našim razlikama. Spoznajemo i učimo jedni od drugih. Nastojimo pružiti mjesta koja podržavaju drugima da pripadaju, posebice kada se njihove osobine i iskustva razlikuju od naših. Osjećamo zahvalnost Bogu za raznolikost njegovih tvorevina.4
Iako naša genetika i okolina utječu na naše iskustvo u smrtnosti, one nas ne definiraju. Mi smo Božja djeca s potencijalom da postanemo poput njega.
Pripadanje kroz Isusa Krista
Znajući da ćemo se suočiti sa značajnim izazovima u smrtnosti, Bog je pripremio i poslao svojeg Sina, Isusa Krista, da nam pomogne prevladati ove prepreke. Krist nam nudi pomoći ponovno uspostaviti intimni odnos koji smo imali s Bogom u predsmrtničkom životu. Kao što je Krist objasnio: »Ja sam put, istina i život – nitko ne dolazi k Ocu osim po meni« (Ivan 14:6, vidi i Ivan 3:16–17).
Krist nam je uvijek voljan pomoći. Mi pripadamo njemu (vidi 1 Korinćanima 6:20) i on žudi da dođemo k njemu. Svojim riječima, Spasitelj obećava: »dođi[te] k meni s cjelovitom namjerom srca, i ja ću [vas] primiti« (3 Nefi 12:24).
Dakle, kako možemo doći Kristu s cjelovitom namjerom srca?
Prvo, prihvaćamo ga kao našeg Spasitelja i Otkupitelja. Prepoznajemo Božju veličinu, naše izgubljeno i palo stanje te našu apsolutnu ovisnost o Isusu Kristu da budemo spašeni. Želimo biti poznati po njegovu imenu (vidi Mosija 5:7–8) i želimo biti njegovi učenici »sav ostatak dana naših« (Mosija 5:5).
Drugo, dolazimo Kristu s cjelovitom namjerom srca sklapajući i obdržavajući svete saveze s Bogom (vidi Izaija 55:3). Savezi se sklapaju kroz spasonosne i uzvišene uredbe evanđelja Isusa Krista izvršene svećeničkom ovlašću.
Sklapanje i obdržavanje saveza ne veže nas samo s Bogom i njegovim Sinom, već nas povezuje i jedne s drugima. Prije nekoliko godina bio sam u posjetu Kostarici s obitelji i prisustvovao sam sakramentalnom sastanku u mjesnoj crkvenoj jedinici. Kada smo ušli, nekoliko članova izrazilo nam je toplu dobrodošlicu. Tijekom sastanka pjevali smo sakramentalnu pjesmu s malom kongregacijom. Gledali smo svećenike kako pripremaju sakrament i zatim slušali dok su recitirati sakramentalne molitve. Dok su kruh i voda bili prosljeđivani prema nama, bio sam preplavljen Božjom ljubavlju za svakog od tih sudrugova koji obdržavaju saveze. Nisam upoznao nijednog od njih prije tog sastanka, već sam osjetio jedinstvo i srodstvo s njima jer smo svi mi sklopili i nastojali održati ista obećanja Bogu.
Kada sklapamo i nastojimo obdržavati svete saveze s Bogom, počinjemo doživljavati osjećaj pripadanja veći nego što se može postići kroz pripadanje bilo kojoj zemaljskoj ili vremenitoj skupini.5 Nismo »više tuđinci i gosti, nego [smo] sugrađani svetih i ukućani Božji« (Efežanima 2:19).
Priznajem da neki od nas, zbog smrtnih okolnosti, neće imati priliku primiti svaku uredbu i sklopiti svaki savez u ovom smrtnom životu.6 U takvim slučajevima Bog traži da učinimo »sve[] što možemo« (2 Nefi 25:23) kako bismo sklopili i obdržavali saveze koji su nam dostupni. Zatim obećava dati nam priliku da primimo preostale uredbe i saveze u narednom životu (vidi Nauk i savezi 138:54, 58). On će nam omogućiti da primimo svaki blagoslov koji on ima za svoju djecu (vidi Mosija 2:41).
Postajanje poput Nebeskog Oca i Isusa Krista
Bog se raduje kada osjećamo ljubav, jedinstvo i snagu koji dolaze iz dubokog osjećaja pripadanja njemu, njegovu Sinu i onima koji ih slijede. Međutim, on ima puno veće planove za nas! Iako nas poziva da dođemo kakvi jesmo, njegova je prava želja da postanemo poput njega.
Sklapanje i obdržavanje saveza ne pomaže nam samo da pripadamo Bogu i Kristu, već nam i omogućuje da postanemo poput njih (vidi Nauk i savezi 84:19–22). Dok obdržavamo saveze povezane sa spasonosnim i uzvišenim uredbama evanđelja, Božja moć može pritjecati u naš život. Možemo gledati na put saveza kao na neki božanski program pripravništva. Dok sklapamo i obdržavamo saveze s Bogom, vježbamo razmišljanje, ponašanje i kako voljeti poput njega. Malo po malo, uz njegovu pomoć i moć, omogućeno nam je da postanemo poput njega.
Bog želi da se pridružimo njemu i njegovu Sinu u ostvarivanju »besmrtnost[i] i vječn[og] život[a] čovjeka« (Mojsije 1:39). Svakome je od nas dao vremena na ovoj Zemlji, duhovne darove i slobodu biranja da ih koristimo u služenju drugima. Mi smo njegovi sinovi i kćeri i on ima važno djelo koje trebamo učiniti (vidi Mojsije 1:4, 6).
Kako bismo bili učinkoviti u njegovu djelu, trebamo se okrenuti prema van i naučiti staviti Boga na prvo mjesto i često stavljati potrebe drugih ispred svojih vlastitih. Usredotočenost prema van zahtijeva osobnu žrtvu (vidi Nauk i savezi 138:12–13), ali također ulijeva više značenja u naše živote i pruža veliku radost (vidi Alma 36:24–26).
Dok se uključujemo u Božje djelo, ne pripadamo samo kao članovi skupine; umjesto toga, postajemo pravi partneri s Bogom i njegovim Sinom, Isusom Kristom. Nema većeg osjećaja od spoznaje da nam Bog vjeruje dovoljno da djeluje kroz nas kako bismo donijeli vječni život drugima.
Tri poziva
Na kraju, upućujem tri poziva koji nam mogu pomoći steći radostan i trajni osjećaj identiteta i pripadanja te nam omogućiti da dosegnemo svoj božanski potencijal.
1. Pozivam nas da za prioritet postavimo svoj božanski identitet kao kćeri i sinova Božjih. To znači da svoju vrijednost temeljimo na našem božanskom porijeklu. Nastojimo izgraditi svoj odnos s Bogom kroz molitvu i proučavanje Svetih pisama, obdržavanje šabata i hramsko bogoštovlje te bilo koju drugu aktivnost koja donosi Svetoga Duha u naš život i osnažuje našu vezu s njim. Dozvolimo da Bog prevlada u našim životima.7
2. Pozivam nas da prihvatimo Isusa Krista kao našeg Spasitelja i postavimo svoje učeništvo njemu iznad drugih razmatranja. To znači da uzimamo njegovo ime na sebe i želimo biti prepoznavani kao njegovi sljedbenici. Svakodnevno nastojimo pristupati njegovu oprostu i njegovoj snazi. Sklopimo svete saveze i obdržavamo ih. Nastojimo postati poput njega.
3. Pozivam nas da se uključimo u Božje djelo pomažući drugima da dođu Kristu i steknu vječni život. To znači da pomažemo drugima vidjeti njihov božanski identitet i osjetiti osjećaj pripadanja. Otvoreno iznosimo radost koju pronalazimo u Isusu Kristu i njegovu evanđelju (vidi Alma 36:23–25). Nastojimo pomoći drugima sklopiti i obdržavati svete saveze s Bogom. Tražimo Božje vodstvo da znamo koga možemo blagosloviti i kako to učiniti.
Obećavam da ćemo, dok dajemo prioritet svojem odnosu s Bogom i našem učeništvu s Isusom Kristom, pronaći radost u našem božanskom identitetu, steći trajni osjećaj pripadanja i naposljetku doseći svoj božanski potencijal.
Iz govora održanog na sastanku duhovne misli »Divine Identity, Becoming, and Belonging« na Sveučilištu Brighama Younga – Havaji 25. svibnja 2022.