»Lekcija 27 Materijal za nastavnu pripremu: Objava o svećeništvu«, Temelji Obnove – materijal za učitelja (2019.)
»Lekcija 27 Materijal za nastavnu pripremu«, Temelji Obnove – materijal za učitelja
Lekcija 27 Materijal za nastavnu pripremu
Objava o svećeništvu
Jeste li se ikada pitali ili bili upitani objasniti zašto su sveci posljednjih dana koji su potomci afričkih crnaca neko vrijeme imali ograničenje na zaređenje u svećeništvo i primanje hramskih uredbi? Dok proučavate, utvrdite što znamo i što ne znamo o svećeničkim i hramskim ograničenjima. Potražite istine koje vam mogu pomoći bolje razumjeti ovu temu i objasniti je drugima na ispravan i vjeran način.
Odsjek 1
Što znamo o porijeklu svećeništva i hramskih ograničenja?
»Mormonova knjiga naučava: ‘Svi su jednaki pred Bogom’, uključujući ‘crna [i] bijela… zasužnjena [i] slobodna… muško [i] žensko’ (2 Nefi 26:33). Tijekom povijesti Crkve, ljudi svake rase i etničke pripadnosti u mnogim državama kršteni su i živjeli su kao vjerni članovi Crkve. Tijekom života Josepha Smitha, nekoliko je muških članova Crkve crnačkog podrijetla zaređeno u svećeništvo. Rano u njezinoj povijesti, vođe Crkve prestali su podjeljivati svećeništvo muškarcima crnačkog afričkog podrijetla. Crkveni zapisi ne nude jasan uvid u podrijetlo ovog običaja« (uvod u Službenu izjavu 2).
Tijekom tog vremena, crncima i crnkinjama također je bilo zabranjeno primiti uredbe hrama, no ipak im je bilo dopušteno krstiti se i primiti dar Duha Svetoga. Iako je mnogo toga nepoznato o porijeklu svećeničkih i hramskih ograničenja, proroci posljednjih dana, uključujući Brighama Younga, Davida O. McKaya i Harolda B. Leeja, podučavali su da će doći vrijeme kada će svi dostojni članovi Crkve, bez obzira na rasu, moći primiti sve blagoslove evanđelja (vidi »The Long-Promised Day«, Ensign, lipanj 2018., 34.).
Tijekom godina, neki vođe i članovi Crkve predlagali su razloge zbog kojih su uvedena svećenička i hramska ograničenja. Međutim, ove izjave dane su kao mišljenja i ne predstavljaju crkveni nauk.
Predsjednik Dallin H. Oaks iz Prvog predsjedništva, koji još nije bio apostol u vrijeme kada su svećenička i hramska ograničenja ukinuta, govorio je o svojim osjećajima prije objave koja je ukinula ta ograničenja:
Promatrao sam iskustvo boli i frustracije onih koji su patili zbog tih ograničenja i onih koji su… tražili razloge [za njih]. Proučavao sam razloge koji su tada dani i nisam mogao osjetiti potvrdu istine za ijedan od njih. Kao dio svog proučavanja uz molitvu, naučio sam da Gospodin općenito rijetko navodi razloge za zapovijedi i usmjerenja koja daje svojim slugama. Odlučio sam biti odan našim proročkim vođama i moliti se – kao što je obećano od početka ovih ograničenja – da dođe dan kada ćemo svi uživati u blagoslovima svećeništva i hrama. (»President Oaks Remarks at Worldwide Priesthood Celebration«, Be One – A Celebration of the Revelation on the Priesthood, 1. lipnja 2018., newsroom.ChurchofJesusChrist.org)
Odsjek 2
Koje su okolnosti dovele do Gospodinove objave za proširenje svećeništva na svakog dostojnog muškog člana Crkve i hramskih blagoslova svim dostojnim članovima?
Godine 1964., Joseph William Billy Johnson iz Cape Coasta u Gani, stekao je svjedočanstvo o obnovljenom evanđelju nakon čitanja Mormonove knjige i druge crkvene literature koja mu je bila dana. Brat Johnson i drugi koji su se pridružili Crkvi poslali su pisma predsjedniku Davidu O. McKayu tražeći da misionari budu poslani u Afriku da krste njega i druge kojima je iznosio evanđelje. Predsjednik McKay odgovorio je da će misionari biti poslani »prema vremenu od Gospoda utvrđenomu«, ali da do tada, brat Johnson treba nastaviti proučavati evanđelje i pomagati svojim sudrugovima u vjeri (E. Dale LeBaron, »Steadfast African Pioneer«, Ensign, prosinac 1999., 45. – 49.).
Iako nije bilo prilike da brat Johnson bude kršten u to vrijeme, on i nekoliko drugih predano su godinama širili poruku o evanđelju u Gani. Brat Johnson organizirao je brojne zajednice vjernika i vodio ih kroz redovite postove na kojima su molili da misionari dođu u njihovu zemlju i među njima uspostave Crkvu, »‘A People Prepared’: West African Pioneer Preached the Gospel before Missionaries«, history.ChurchofJesusChrist.org).
Poput vjernika u Gani, tisuće drugih ljudi crnačkog afričkog podrijetla stekli su svjedočanstva o obnovljenom evanđelju dok se misionarski rad širio cijelom Zemljom tijekom 20. stoljeća. Vođe Crkve bili su nadahnuti vjerom ovih pojedinaca i željeli su proširiti blagoslove svećeništva i hrama na njih (vidi Službenu izjavu 2).
Predsjednik Spencer W. Kimball osjetio je naročito snažnu želju da se osvrne na svećenička i hramska ograničenja tijekom svog vremena kao predsjednik Crkve. Rekao je:
Znao sam da je nešto pred nama što je bilo iznimno važno mnogima od djece Božje… Dan za danom odlazio sam samostalno i s vrlo svečanim osjećajem i velikom ozbiljnošću u gornje sobe hrama i ondje bih ponudio svoju dušu i svoje napore da bi program krenuo naprijed. Želio sam učiniti što on želi. Govorio sam o tome s njim i rekao: »Gospodine, želim samo ono što je ispravno… Želimo samo ono što ti želiš, i to želimo kada ti to želiš, i ne prije toga…« Gospodin mi je jasno obznanio što treba biti učinjeno. (Naučavanja predsjednika Crkve: Spencer W. Kimball [2006.], 238. – 239.).
Kako je zapisano u Nauku i savezima »objava je došla predsjedniku Crkve, Spenceru W. Kimballu, a potvrdili su je drugi vođe Crkve u hramu Salt Lake dana 1. lipnja 1978.« (uvod u Službenu izjavu 2).
U svojoj javnoj najavi objave, Prvo je predsjedništvo izjavilo:
Mi preklinjasmo dugo i žarko u korist ovih, naše vjerne braće, provodeći mnoge sate u Gornjoj sobi hrama usrdno moleći Gospodina za božansko vodstvo.
On ču naše molitve, i objavom potvrdi da dugo obećani dan dođe kada svaki vjerni, dostojni muškarac u Crkvi može primiti sveto svećeništvo, s moću da koristi njegovu božansku ovlast, te uživati sa svojim voljenima u svakom blagoslovu što istječe iz njega, uključujući blagoslove hrama (Službena izjava 2).
Predsjednik Gordon B. Hinckley, koji je bio član Zbora dvanaestorice apostola u vrijeme kada je objava primljena, posvjedočio je o tome kako je to bilo biti u hramu toga dana:
Udružili smo se u molitvi u najsvetijim okolnostima. Predsjednik Kimball bio je glas te molitve… U sobi je vladalo sveto i posvećeno ozračje. Za mene, osjećaj je bio kao da se veza otvorila između nebeskog prijestolja i Božjeg proroka koji je klečao i molio, a kojem su se pridružila njegova braća. Duh Božji bio je prisutan. A moću Duha Svetoga proroku je došlo jamstvo da je ono za što se molio bilo ispravno…
Svi smo znali da je došlo vrijeme za promjenu i da je ta odluka došla s nebesa. Odgovor je bio jasan. Među nama je vladalo savršeno jedinstvo u našem iskustvu i razumijevanju. (»Priesthood Restoration«, Ensign, listopad 1988., 69. – 70.).
Odsjek 3
Kakav je učinak objava imala na Crkvu i ljude širom svijeta?
Na kraju jednog teškog dana, brat Billy Johnson osjetio je poriv da uključi svoj radio oko ponoći prije odlaska u krevet. Dok je slušao, čuo je vijesti da je svećeničko ograničenje ukinuto. Prisjetio se: »Poskočio sam i počeo plakati i radovati se u Gospodinu sa suzama jer je sada vrijeme kada će Gospodin poslati svoje misionare u Ganu i druge dijelove Afrike da prime svećeništvo… Bio sam doista sretan.« Kada su misionari stigli u Ganu, pronašli su skupinu ljudi koji su već prigrlili obnovljeno evanđelje. Brat Johnson i otprilike 600 članova njegove zajednice bili su kršteni. »Nakon služenja kao prvi predsjednik ogranka Cape Coast, [brat] Johnson nastavio je služiti kao predsjednik okruga, cjelodnevni misionar i patrijarh kolčića Cape Coast Ghana« (vidi Elizabeth Maki, »‘A People Prepared’: West African Pioneer Preached the Gospel before Missionaries«, history.ChurchofJesusChrist.org).
Za više informacije možete pogledati videozapis »Long-Promised Day« (8:40), koji opisuje radost koju je Billy Johnson osjetio nakon što je saznao za objavu koja je proširila svećeništvo na sve dostojne muškarce.
Kao rezultat objave koja je okončala svećenička i hramska ograničenja, misionari danas propovijedaju evanđelje u mnogim afričkim zemljama, od tada su na tom kontinentu izgrađeni hramovi, a stotine tisuća ljudi crnačkog afričkog podrijetla primili su uredbe evanđelja za sebe i svoje preminule pretke. Danas, članovi Crkve koji su potomci afričkih crnaca daju neprocjenjive doprinose Crkvi širom svijeta ujednjujući se sa svojim sudrugovima svecima i nastojeći postati »jedan u Kristu Isusu« (Galaćanima 3:28).