Što je Pomirenje Isusa Krista i kako mi pomaže?

Zašto nam je potrebno Pomirenje Isusa Krista

Kao potomci Adama i Eve, svi ljudi nasljeđuju učinke Pada. U našem palom stanju, podložni smo oprečnosti i iskušenjima. Kada se predamo iskušenjima, otuđujemo se od Boga i ako nastavimo u grijehu, gubimo suputništvo i utjecaj njegova Duha, Duha Svetoga, u našem životu.

Jedino kako možemo biti spašeni je da nas netko spasi. Trebamo nekoga tko može zadovoljiti zahtjevima pravde – stajati na našem mjestu da preuzme teret Pada i plati cijenu za naše grijehe. Isus Krist uvijek je bio jedini sposoban učiniti takvu žrtvu.

Od prije stvaranja Zemlje, Spasitelj je naša jedina nada za »mir u ovom svijetu, i vječni život u svijetu koji će doći« (Nauk i savezi 59:23).

Iscjeljujuća i osnažujuća moć Isusa Krista

»Pomirenje našeg Spasitelja pruža nam više od samog jamstva besmrtnosti sveopćim uskrsnućem i daje nam prilike da budemo očišćeni od grijeha pokajanjem i krštenjem. Njegovo nam Pomirenje također daje priliku da zazovemo onoga koji je iskusio sve naše smrtne slabosti kako bi nam pružio snagu da se nosimo s teretom smrtnosti. On poznaje našu tjeskobu i tu je za nas. Kao dobri Samaritanac, kad nas nađe ranjene uz put, on će poviti naše rane i brinuti se za nas (vidi Luka 10:34). Iscjeljujuća i osnažujuća moć Isusa Krista i njegovog Pomirenja je za sve nas koji tražimo.« (Dallin H. Oaks, »Osnaženi Pomirenjem Isusa Krista«, Lijahona, studeni 2015., 64.).

Ovaj je život prilika da postanemo više poput našega Nebeskog Oca. Dok prihvaćamo svoju vječnu sudbinu kao Božja djeca, pristupamo postupku stalnog rasta i napretka. Starješina David A. Bednar podučio je:

»Putovanje u smrtnosti jest da se prijeđe iz lošeg u dobro pa u bolje te da promijenimo našu samu narav. Mormonova knjiga prepuna je primjera učenika i proroka koji su znali i razumjeli osposobljavajuću moć Pomirenja i koja ih je promijenila tijekom tog putovanja. Dok bolje shvaćamo tu svetu moć, naše će evanđeosko gledište biti znatno prošireno i obogaćeno. Takvo će nas gledište izmijeniti na čudesne načine…

Kako vi i ja dolazimo do razumijevanja osposobljavajuće moći Pomirenja u našim osobnim životima te je koristimo, molit ćemo se i tražiti snagu da promijenimo naše okolnosti umjesto da se molimo da naše okolnosti budu promijenjene. Postat ćemo zastupnici koji djeluju radije nego predmeti na koje se djeluje (vidi 2 Nefi 2:14)« (»The Atonement and the Journey of Mortality«, Lijahona, travanj 2012., 15. – 16.).

Srca koja se mijenjaju

Dok pristupamo moći našeg Spasitelja Isusa Krista da nas osnaži i iscijeli, on može promijeniti naše srce.

Starješina Jeffrey R. Holland iznio je sljedeću priču:

»Govorim o mladiću koji je otišao na misijsko polje dostojan, no svojim se odabirom vratio kući ranije zbog istospolne privlačnosti i neke traume koju je proživio po tom pitanju. On je i dalje bio dostojan, no njegova je vjera bila na kritičnoj razini, njegov je emotivni teret postajao sve teži, a duhovna je bol bila sve dublja i dublja. Naizmjence je bio povrijeđen, zbunjen, ljut i isprazan.

Njegovi predsjednik misije, predsjednik kolčića i biskup proveli su beskrajne sate istražujući, plačući i blagoslivljajući ga dok su mu nastojali pomoći, no veći dio njegove rane bio je toliko osoban da je barem dio nje držao izvan njihova dosega. Brižni je otac u ovoj priči izlio svoju cijelu dušu kako bi pomogao tom djetetu, no njegove vrlo zahtjevne okolnosti zaposlenja značile su da su se sa često dugim, mračnim noćima duše suočavali samo taj dječak i njegova majka. Danima i noćima, najprije tjednima, a zatim mjesecima, koji su se pretvorile u godine, zajedno su tražili iscjeljenje. Kroz razdoblja gorčine (većinom njegove, no ponekada i njezine) i beskrajnog straha (većinom njezinog, no ponekad i njegovog), svojem je sinu iznijela – evo ponovno ove predivne, opterećujuće riječi – iznijela je svoje svjedočanstvo o Božjoj moći, o njegovoj Crkvi, ali posebno o njegovoj ljubavi za ovo dijete. Istim je dahom posvjedočila i o svojoj nekompromitirajućoj, besmrtnoj ljubavi za njega. Kako bi spojila ova dva potpuno ključna, suštinska stupa svojeg postojanja – evanđelje Isusa Krista i svoju obitelj – beskrajno je izlijevala svoju dušu u molitvi. Postila je i plakala, plakala i postila, zatim slušala i slušala dok joj je taj sin opetovano govorio kako mu se srce slama. Time ga je nosila – ponovno – samo ovog puta to nije bilo devet mjeseci. Ovaj je put mislila da će trud kroz izgaženi krajolik njegovog očaja trajati zauvijek.

No uz Božju milost, svoju vlastitu ustrajnost i pomoć brojnih vođa Crkve, prijatelja, članova obitelji i profesionalaca, ova je uporna majka vidjela kako njezin sin dolazi kući u obećanu zemlju. Nažalost, priznajemo da takav blagoslov nije, ili barem nije još, došao svim roditeljima koji pate nad širokim spektrom okolnosti svoje djece, ali ovdje je postojala nada. I, moram reći, seksualna orijentacija ovoga sina nije se nekako čudesno promijenila — nitko nije niti pretpostavljao da hoće. No, malo po malo, njegovo se srce promijenilo.« (»Evo ti majke«, Lijahona, studeni 2015., 49.).