Tko sam ja?

Vi ste Božje dijete

Kako se definirate može se promijeniti tijekom vašeg života, ali prvo i najvažnije, vi ste voljeno Božje dijete. On je Otac vašeg duha (vidi Brojevi 16:22; 27:16; Hebrejima 12:9).

U našem smrtnom životu možemo dobiti mnoge oznake ili ih si sami dodijeliti. Neke oznake mogu opisivati pripadnost ili životnu dob, a druge oznake mogu odražavati tjelesne karakteristike, poput »visok«, »nizak«, »brineta«, »ćelav« ili »crvenokos«.

Oznake imaju moć. Predsjednik Thomas S. Monson opisao je svoje iskustvo s moćima oznaka iz prve ruke:

»Ponekad gradovi i države nose posebne oznake identiteta. Takav je bio hladni i vrlo stari grad u istočnoj Kanadi. Misionari su ga nazivali ‘Kameni Kingston’. Bio je samo jedan obraćenik u Crkvu tijekom šest godina, iako su misionari neprestano raspoređivani tamo tijekom cijelog razdoblja. Nitko nije krstio u Kingstonu…

Dok sam se molio o ovoj tužnoj dilemi i razmišljao o njoj, jer moja je dužnost kao predsjednika misije tražila da se molim i razmišljam o takvim stvarima, moja supruga usmjerila mi je moju pažnju na izvadak iz knjige A Child’s Story of the Prophet Brigham Young autorice Dete Petersen Neeley (Salt Lake City: Deseret News Press, 1959., str. 36). Naglas je pročitala kako je Brigham Young ušao u Kingston u Ontariu, jednoga hladnoga i snijegom ispunjenog dana. Tamo se trudio oko trideset dana i krstio četrdeset i pet duša. Ovdje je bio odgovor. Ako je misionar Brigham Young mogao ostvariti ovu žetvu, mogli bi i današnji misionari.

Bez pružanja objašnjenja, povukao sam misionare iz Kingstona, kako bi krug neuspjeha mogao biti prekinut. Zatim je pažljivo proširena vijest: ‘Uskoro će se otvoriti novi grad za misionarsko djelo, čak grad u kojem je Brigham Young propovijedao i krstio četrdeset i pet osoba u trideset dana.’ Misionari su pogađali lokaciju. Molili su u svojim tjednim pismima da budu raspoređeni u ovo mitsko mjesto. Još je vremena proteklo. Potom su četiri misionara – dva od njih nova, dva iskusna – pažljivo odabrana za ovu veliku pustolovinu. Članovi malog ogranka obvezali su se na podršku. Misionari su založili svoje živote. Gospodin je poštovao oboje.

U razmaku od tri mjeseca, Kingston je postao najproduktivniji grad kanadske misije. Sive zgrade od vapnenca i dalje su stajale, grad nije promijenio svoj izgled, broj je stanovnika ostao nepromijenjen. Promjena je bila u stavu. Oznaka sumnje ustupila je mjesto oznaci vjere« (»Labels«, Ensign, studeni 1983., 19. – 20.).

Tijekom našega života značajke se našeg identiteta mijenjaju. Neminovno se mijenjamo iz mladih u stare. Naši se pogledi mogu promijeniti, i, zajedno s tim pogledima, možemo promijeniti svoju pripadnost.

Naš identitet može se mijenjati, no jedna je značajka toga tko smo mi vječno fiksirana: uvijek ćemo biti Božja djeca.

Identitet i oznake

Trebamo paziti kako sebe označavamo. Oznake treba koristiti promišljeno i s uz vodstvo Duha Svetoga. Oznake mogu utjecati na to kako razmišljamo o sebi i kako nas drugi tretiraju te mogu proširiti ili ograničiti našu sposobnost da slijedimo Božji naum za našu sreću. Oznake mogu utjecati na naše ciljeve, naš osjećaj identiteta i na ljude koje nazivamo prijateljima. Ukoliko se oznake ispriječe na putu našega vječnog napretka, možemo odabrati da ih promijenimo. Predsjednik Dallin H. Oaks objasnio je:

»Smatram da je ispravno reći da neki ljudi smatraju osjećaje privlačnosti prema osobama istog spola činjenicom koja definira njihovo postojanje… Mi imamo slobodu opredjeljenja da izaberemo koje nas karakteristike definiraju; ti izbori nisu bačeni na nas.

Ono što sve nas najviše definira jest da smo djeca Nebeskih roditelja, rođena na ovoj Zemlji sa svrhom i rođena s božanskom sudbinom. Kad god bilo koje drugo shvaćanje, kakvo god bilo, dođe na put toj definirajućoj činjenici, tada ono uništava i vodi nas krivim putem« (intervju sa starješinom Dallinom H. Oaksom i starješinom Lanceom B. Wickmanom: »Same-Gender Attraction« [2006.]).

Ako osoba doživljava istospolnu privlačnost, može odabrati hoće li koristiti oznaku za spolni identitet. Identificirati se kao gej ili lezbijka nije protivno crkvenim pravilima ili doktrini; međutim, može imati neželjene posljedice na način na koji se prema nekome odnosi. Nijedan istinski sljedbenik Krista nije opravdan u uskraćivanju ljubavi ako se odlučite identificirati na ovaj način.

Predsjednik Russell M. Nelson nas je podsjetio: »Jednoga ćete dana biti upitani jeste li preuzeli na sebe ime Kristovo i jeste li bili vjerni tome savezu« (»Identity, Priority, and Blessings», Ensign, kolovoz 2001., 10.).

Kako se Pavao izrazio: »Jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli. Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu« [Galaćanima 3:27–28].

Jednog dana, na kraju ovoga kratkoga smrtničkog putovanja, vratit ćemo se u nazočnost naših Nebeskih roditelja. Jednog dana, sve će oznake utonuti u naš vječni identitet kao djece Božje.