Tri lekcije o ljubavi, radosti i miru
Brian K. Ashton
drugi savjetnik u Općem predsjedništvu Nedjeljne škole
Iz govora održanog na sastanku duhovne misli »Happiness, Deceit, and Small Things« na Sveučilištu Brighama Younga 5. prosinca 2017. godine.
Slijeđenje ova tri koraka može uvelike doprinijeti vašem životu i pomoći vam osjetiti plodove Duha.
Kada sam bio student, puno sam razmišljao o svojoj budućnosti. Jednom kada sam stigao do budućnosti – mislim na život nakon koledža – naučio sam tri ključne lekcije koje su uvelike doprinijele mojem životu. Želio bih vam iznijeti ove lekcije s nadom da vama neće trebati toliko dugo da ih naučite. One vam mogu pomoći pronaći veću radost u životu – i naposljetku steći uzvišenje s vašim Nebeskim Ocem.
1. Tražite sreću, mir i Duha Svetoga
Svoju sam suprugu Melindu sreo tijekom svoje druge godine na koledžu, oko šest mjeseci nakon što sam se vratio sa svoje misije. Odmah sam znao da želim oženiti Melindu. Međutim, Melinda nije imala isto iskustvo. Tek je pet godina kasnije napokon primila odgovor da će biti »u redu« ako se uda za mene.
Tijekom tih pet godina imao sam jednu od najtežih kušnji svojeg života. Znao sam koga sam trebao oženiti i Duh me poticao da nastavim, no činilo se da ne mogu doseći taj cilj.
Ubrzo nakon što sam diplomirao, Melinda je odlučila otići na misiju – uvjeren sam da je to djelomično bilo da pobjegne od mene. Bilo je trenutaka dok je bila na svojoj misiji kada sam bio bijedan jer sam se usredotočio na ono što nisam imao. Međutim, svakodnevno sam proučavao Sveta pisma i molio se, služio u Crkvi i nastojaoi činiti ono što je dovodilo Duha Svetoga u moj život.
Jednog ranog, vrlo hladnog nedjeljnoga jutra u Minneapolisu u Minnesoti, SAD, dok sam se vozio na crkveni sastanak, pomislio sam: »Sada bih trebao biti baš bijedan. Čini se da ništa ne ide kako ja želim. No nisam bijedan. Osjećam se nevjerojatno sretno!«
Dakle, kako sam mogao biti sretan ako sam prolazio kroz ono što je za mene bilo teška kušnja?
Odgovor se nalazi u Galaćanima 5:22–23: »Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost.«
Stoga što sam činio ono što je dovodilo Duha u moj život, osjećao sam Božju ljubav. Osjećao sam radost i mir. Mogao sam dugo trpjeti, a i dalje biti sretan.
Imati ljubav, radost i mir u našem životu, našim obiteljima i našim brakovima ne dolazi iz posjedovanja velike kuće, lijepih auta, najnovije odjeće, uspješne karijere ili bilo čega drugog za što svijet kaže da može donijeti sreću. Zapravo, zato što osjećaji ljubavi, radosti i mira dolaze od Duha, osjećati ih uopće ne mora biti povezano s našim vremenitim okolnostima.
Molim vas shvatite da ne kažem da ćemo uvijek biti sretni ili da naše vremenite okolnosti nikada ne utječu na našu sreću. Zapravo, ne okusimo li gorko, ne možemo spoznati slatko (vidi Nauk i savezi 29:39; vidi i Mojsije 6:55).
Povremeno se trebamo mučiti. Nadalje, neka fizička i emocionalna stanja mogu nam uzrokovati veliku patnju i učiniti vrlo teškim da osjetimo Duha. No nastojimo li imati Duha u svojem životu i imamo li povjerenja u Boga, u pravilu možemo biti sretni.
Iz vlastitog iskustva svjedočim da je to istina. Iz svojeg iskustva dok je Melinda bila na svojoj misiji, primijetio sam da ako činim ono što dovodi Duha u moj život, uključujući odabir da vjerujem i prihvaćam da će sve ispasti kako je Bog nakanio, obično sam sretan (vidi Jakov 3:2).1
2. Ne padajte na krivotvorine
Sotona nudi krivotvorene alternative svemu što Bog čini u pokušaju da nas zbuni i obmane. Unatoč Sotoninim pokušajima da nas uvjeri u suprotno, Spasitelj nas podučava da »iskvareno stablo [ne] može uroditi dobrim plodom« (3 Nefi 14:18). Stoga što je Sotona iskvareno stablo, on ne može prouzročiti da osjetimo »ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrot[u], vjernost, krotkost [i] uzdržljivost« [Galaćanima 5:22). Umjesto toga, Sotona nas želi učiniti bijednima (vidi 2 Nefi 2:27).
Stoga što Sotona čini? Pokušava nas obmanuti.
Moja je prijateljica, jedna od izabranih, bila obmanuta. Služila je misiju i bila izvanredna misionarka. Kada se vratila kući s misije, kanila je činiti sve one male stvari koje su dovodile Duha u njezin život te su je snažile na misiji. I neko je vrijeme to činila.
Međutim, vidjela je prijatelje, od kojih su mnogi bili misionari povratnici, kako svake nedjelje dolaze u Crkvu, no izvan Crkve žive kako svijet živi. Doimali su se sretnima. Radili su »zabavne« stvari. I činilo se da njihov stil života nije zahtijevao toliko posla koliko njezin.
Polako je prestala činiti male stvari koje su joj donosile duhovnu snagu na njezinoj misiji. I dalje je imala svjedočanstvo, no rekla mi je kako je zaključila: »Ako samo prisustvujem na svojim crkvenim sastancima, onda sam dobro – na putu sam.« Ipak, rekla je: »Duhovno sam bila neaktivna.«2 Dok je živjela kako svijet živi, jedna je loša odluka vodila do druge i ubrzo je ostala trudna.
Njezini su je nepravedni odabiri naposljetku sustigli. Nije bila sretna i znala je to. Srećom, moja je prijateljica prepoznala da je bila obmanuta pa se pokajala.
Njezina priča naglašava da čak i najbolji među nama mogu biti obmanuti. Nadalje, njezina priča ističe da se stalno moramo braniti od obmane. To ostvarujemo čineći male stvari koje donose Duha u naš život.
Sretan sam što mogu izvijestiti da je moja prijateljica danas sretna, nastoji obdržavati zapovijedi te je fizički i duhovno aktivna u evanđelju.
Sotonine obmane dolaze na mnoge načine. Spomenut ću ih samo nekoliko.
Sotona nas nastoji uvjeriti da damo prednost vremenitom ispred duhovnog. Možemo vidjeti jesu li naši prioriteti pobrkani primijetimo li koliko često kažemo: »Jednostavno sam previše zaposlen ili previše umoran sada da bih _________.« Ispunite prazninu: otišao u hram, posluživao, proučavao Sveta pisma i promišljao o njima, ispunio svoj poziv ili čak izrekao svoje molitve.
Jedan od razloga zbog kojeg se osjećamo tako zaposlenima je taj što Sotona naporno radi kako bi nas omeo. On koristi pametan telefon u našim rukama, radio u našem autu, televizije u našim domovima ili brojne druge stvari kako bi nas ometao u gotovo svim trenucima. Kao rezultat toga, osjećamo se zaposlenijima nego što zapravo jesmo.
Drugi rezultat ovog ometanja je da sve manje i manje promišljamo. Sotona nas ometa jer zna da promišljanje, posebno o Svetim pismima, vodi do većeg obraćenja i objave.
Još jedna od Sotoninih obmana dolazi kroz ideju da su naše vanjske radnje važnije od naših unutarnjih motivacija. Kada nam nedostaje ispravna motivacija za vršenje duhovnoga, ne uspijevamo osjetiti radost evanđelja. Kao rezultat, obdržavanje zapovijedi počinje izgledati poput mukotrpnosti, a Sotona zna da je, ako nas može navesti da se tako osjećamo, vjerojatnije da ćemo prestati činiti ono što znamo da bismo trebali.
Sotona nas također obmanjuje u vjerovanje da radost i sreća mogu doći vođenjem lagodnog života ili jednostavno zabavljajući se cijelo vrijeme. Ne dolaze. Istina je da nema radosti ni sreće bez nečega za prevladati (vidi 2 Nefi 2:11, 23).
Posljednja od Sotoninih obmana koju ću spomenuti je da nas on nastoji uvjeriti kako je opačina, sa svojim privremenim zadovoljstvima, zapravo sreća. Sotona zna da, barem na trenutak, određeni osjećaji ili emocije mogu (1) nas navesti na pomisao da osjećamo plodove Duha, (2) zamaskirati našu želju za tim plodovima ili (3) izgledati poput prihvatljive zamjene.
Na primjer, Sotona nas može iskušati da tražimo požudu umjesto ljubavi. Može nas namamiti s ushićenjem umjesto trajnom radošću. Nastoji nas omesti umjesto dati nam mir. On bi htio da smo samopravedni, gorljivi i politički ispravni umjesto nesebični, dosljedno poslušni i prikladno duhovno usredotočeni. Njegove kušnje mogu uzrokovati da budemo zbunjeni, što nas zauzvrat može navesti da mislimo kako će kršenje zapovijedi donijeti sreću.
3. Vršite male stvari
Obično ono malo donosi Duha u naš život, sprečava da budemo obmanuti i naposljetku nam pomaže zadobiti snagu da obdržavamo zapovijedi i steknemo vječni život. Spasitelj je podučio starješine Crkve u Kirtlandu u Ohiju o ovom načelu: »Stoga, ne budite umorni od dobročinstava, jer polažete temelj velikog djela. A iz malenog proizlazi ono što je veliko« (Nauk i savezi 64:33).
Zašto su malene stvari toliko važne? Spasitelj je u sljedećem stihu objasnio da »Gospod traži srce i voljan um« (Nauk i savezi 64:34). Zašto je Spasitelj povezao vršenje malih stvari sa srcem i voljnim umom? Zato što u dosljednom vršenju malih stvari predajemo svoja srca i umove Bogu, što nas očišćuje i posvećuje (vidi Helaman 3:35).
Ovo pročišćenje i posvećenje mijenja našu samu narav, malo po malo, pa postajemo sve više i više poput Spasitelja. To također uzrokuje da budemo prijemčiviji poticajima Duha Svetoga, zbog čega je manje vjerojatno da ćemo biti obmanuti.
Moj me otac podučavao vjeronauku kod kuće tijekom mojeg četvrtog razreda srednje škole. Stoga što je tema te godine bila Mormonova knjiga, moj je otac odlučio da ćemo je zajedno čitati, stih po stih, i raspravljati što smo naučili. Dok smo čitali, moj bi otac postavljao pitanja koja su me potaknula na razmišljanje o tome što čitamo, a on bi objasnio ono što nisam razumio. I dalje se sjećam učenja o Spasitelju i osjećaja da je on doista posjetio Nefijce te da ja dosta mogu primiti oprost za svoje grijehe zbog njegovog Pomirenja.
Svoj temelj u Svetim pismima otkrivam u tim sastancima koje smo moj otac i ja imali zajedno. Osjećao sam nešto dok smo čitali. I možda važnije, moje su se želje, motivi i radnje promijenili. Htio sam biti bolji. Počeo sam uviđati gdje me se obmanjuje. Češće sam se kajao. Do kraja moje prve godine studija, svakoga sam dana čitao Sveta pisma.
Tijekom tog vremena predsjednik Ezra Taft Benson (1899.–1994.) zatražio je članove Crkve da svakodnevno čitaju Mormonovu knjigu i primjenjuju ono što su naučili.3 Stoga sam, uz bilo što drugo što sam čitao, čitao barem nešto iz Mormonove knjige.
Na svojoj sam misiji naučio kako doista proučavati Sveta pisma i gostiti se njima. Ne samo da sam osjećao Duha Svetoga dok sam čitao, već sam također počeo osjećati radost dok sam istraživao Sveta pisma da bih pronašao odgovore na svoje probleme i one mojih istraživača.
Nakon svoje sam se misije nastavio svakodnevno gostiti Svetim pismima. Stoga što je ovaj običaj pozvao Duha Svetoga u moj život, primio sam njegovo usmjerenje da mi pomogne učinkovitije koristiti moje vrijeme. Kao rezultat toga, bio sam bolji u školi i kasnije na poslu. Postalo mi je lakše donositi dobre odluke. Više sam se molio i bio sam marljiviji u ispunjavanju svojih poziva. Svakodnevno gošćenje Svetim pismima nije riješilo sve moje probleme, no život je bio lakši.
U kolovozu 2005. predsjednik Gordon B. Hinckley (1910.–2008.) dao je izazov da pročitamo ili ponovno pročitamo Mormonovu knjigu do kraja godine.4 Stoga što sam i tako već svakodnevno čitao Mormonovu knjigu, već sam bio u Eteru ili Moroniju. Posljedično, nakon što sam dovršio tjedan ili dva kasnije, zaključio sam da sam dovršio izazov predsjednika Hinckleyja.
No onda je vjerni kućni učitelj došao posjetiti našu obitelj. Upitao me kako napredujem s pozivom predsjednika Hinckleyja.
Rekao sam mu da sam bio sretan što sam počeo s čitanjem Mormonove knjige prije poziva predsjednika Hinckleyja. Tada sam, s ponešto samopravednosti, najavio da sam dovršio zadatak.
Srećom, moj je kućni učitelj stvari vidio drugačije. Kada me blago ispravio, Duh mi je šapnuo da je moj kućni učitelj bio u pravu.
Sada sam trebao čitati dva poglavlja dnevno kako bih ponovno završio do kraja godine. Kako sam povećao to koliko sam čitao Mormonovu knjigu, primijetio sam da je još i više moći došlo u moj život. Imao sam više radosti. Jasnije sam vidio stvari. Još sam se češće kajao. Htio sam posluživati drugima i spašavati ih. Bio sam manje podložan Sotoninim obmanama i kušnjama. Više sam volio Spasitelja.
Tog sam studenoga bio pozvan za biskupa našeg odjela. Dovršavanje izazova predsjednika Hinckleyja pripremilo me za taj poziv. Od tada sam primijetio da što zaposleniji postajem bilo na poslu ili kod kuće, to više trebam proučavati Sveta pisma, posebice Mormonovu knjigu.
Vi možete imati iste blagoslove i moć u svojem životu ako ćete se i vi svakodnevno gostiti Svetim pismima. Obećavam vam, ako ćete se svakodnevno gostiti Svetim pismima, posebice Mormonovom knjigom, prizvat ćete Duha u svoj život i prirodno ćete se svakodnevno moliti, češće kajati i otkriti da je lakše dolaziti u Crkvu i blagovati od sakramenta svakog tjedna.
Svjedočim da, dok činite male stvari i imate povjerenja u Gospodina, možete pronaći ljubav, radost, mir i sreću bez obzira na svoje okolnosti. Također svjedočim da je to moguće zbog žrtve Isusa Krista. Sve dobro dolazi zbog njega (vidi Moroni 7:22, 24).