Odaberite vjerovati
starješina L. Whitney Clayton
iz predsjedništva Sedamdesetorice
Spasitelj daje svoje evanđelje poput svjetla koje usmjerava one koji odaberu vjerovati u njega i slijediti ga.
U siječnju prošle godine, sedmogodišnja Sailor Gutzler i njezina obitelj su letjeli iz Floride u Illinois privatnim zrakoplovom. Sailorin otac je bio pilot. Nedugo nakon zalaska sunca, zrakoplov je imao mehaničkih problema i srušio se u mračna brda Kentuckyja, prevrćući se po vrlo neravnom terenu. Svi osim Sailor su poginuli u nesreći. U padu je slomila zapešće. Zadobila je porezotine i ogrebotine te je izgubila cipele. Temperatura je bila 3 stupnja Celzijusa – bila je hladna, kišna noć u Kentuckyu – a Sailor je nosila samo kratke hlače, majicu s kratkim rukavima i jednu čarapu.
Zvala je svoju majku i oca, ali nitko nije odgovorio. Skupivši svako zrnce hrabrosti, bosonoga je krenula preko brda u potrazi za pomoći, gacajući kroz potoke, prelazeći kanale i boreći se s grmovima kupina. S vrha jednog malog brda Sailor je uočila svjetlo u daljini, udaljeno oko dva kilometra. Spotičući se kroz tamu i grmlje prema toj svjetlosti, na kraju je došla do kuće dobrog čovjeka kojeg nikada prije nije srela i koji joj je priskočio u pomoć. Sailor se nalazila na sigurnom. Uskoro je odvedena u bolnicu gdje su joj pomogli oporaviti se.1
Sailor je preživjela jer je vidjela svjetlo u daljini i borila se doći do njega, usprkos malim mogućnostima da uspije usred divljine, dubini tragedije koju je doživjela i ozljeda koje je zadobila. Teško je zamisliti kako je Sailor uspjela učiniti ono što je učinila te noći. Ali ono što znamo jest da je u svjetlu udaljene kuće prepoznala priliku za spas. Bilo je nade. Hrabrila se činjenicom da se bez obzira koliko su stvari bile loše, njezin spas nalazi u tom svjetlu.
Rijetki od nas bi ikad izdržali iskustvo zastrašujuće kao što je Sailorino. Ali svi ćemo, u nekom trenutku, morati prijeći put naše duhovne divljine i krenuti na vlastito teško emocionalno putovanje. U takvim trenucima, koliko god tamno ili naizgled beznadno izgledalo, ako ga tražimo, uvijek će biti duhovno svjetlo koje nas zove, dajući nam nadu spasa i pomoći. To svjetlo sjaji od Spasitelja čovječanstva, koji je svjetlo svijeta.
Primijetiti duhovno svjetlo je drugačije od vidjeti fizičko svjetlo. Prepoznavanje Spasiteljevog duhovnog svjetla počinje s našom spremnošću vjerovati. Bog traži da isprva barem želimo vjerovati. »Probudite li se i prodrmate li sposobnosti svoje, i to za pokus gledom na riječi moje, i u pokret stavite dijelak vjere«, podučava prorok Alma, »da, pa i ne mognete li više, bar zaželite vjerovati, nek ta želja djeluje u vama sve dok ne povjerujete toliko da mjesta dadete barem dijelu riječi [Spasiteljevih].« 2
Almin poziv da poželite vjerovati i da »mjesta dadete« u svojem srcu za Spasiteljeve riječi, podsjećaju nas da vjera zahtijeva našu osobnu odluku i djelo. Moramo se »probudit[i]… i prodrmat[i] sposobnosti [naše]«. Moramo pitati prije nego što nam se da; moramo tražiti prije nego što pronađemo; moramo kucati prije nego što nam se otvori. Tada nam se daje ovo obećanje: »Doista, tko god ište, prima; i tko traži nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se.«3
Ne postoji nadahnutija molba koja nam je upućena od one koju je uputio Spasitelj tijekom svoje zemaljske službe kada se obratio nevjerujućim slušateljima:
»Ako dakle, ne činim djela svog Oca, i dalje mi ne vjerujte.
Ali ako ih zbilja činim, makar i meni ne vjerovali, vjerujte djelima da znadnete i sve više spoznajete da je Otac u meni i ja u Ocu.«4
Svakog dana suočavamo se s kušnjama. To je ispit našeg života: hoćemo li odabrati vjerovati u njega i omogućiti svjetlu njegovog evanđelja da raste u nama ili ćemo odbiti vjerovati i nastaviti putovati sami u tami? Spasitelj daje svoje evanđelje poput svjetla koje usmjerava one koji odaberu vjerovati u njega i slijediti ga.
Nakon nesreće, Sailor je morala odabrati. Mogla je ostati kraj zrakoplova u tami, sama i preplašena. Ali pred njom se nalazila duga noć i postajalo je sve hladnije. Odabrala je drugi put. Sailor se popela na brdo i tamo ugledala svjetlo na horizontu.
Postupno, kako se kretala prema svjetlu u toj noći, tako je svjetlo postajalo sjajnije. Ipak, zasigurno je bilo i trenutaka kada ga nije mogla vidjeti. Možda je bilo izvan vidokruga kada je prolazila kroz tjesnac, ili iza drveća, ili grmlja, ali svejedno je nastavljala. Kadgod je mogla vidjeti svjetlo, Sailor imala je dokaz da je na pravom putu. Još nije znala točno kakvo je to svjetlo, ali je nastavila hodati prema njemu na temelju onoga što je znala, vjerujući i nadajući se da će ga ponovno vidjeti ako se nastavi kretati u pravom smjeru. Učinivši to, ona je možda spasila svoj život.
Naši životi mogu biti također poput njezinoga. Možda će biti trenutaka kada ćemo biti povrijeđeni, umorni i kada će naši životi izgledati mračni i hladni. Možda će biti trenutaka kada nećemo moći da vidimo nikakvo svjetlo na horizontu i osjećat ćemo se kao da ćemo odustati. Ako smo spremni vjerovati, ako želimo vjerovati, ako odaberemo vjerovati, tada će nam Spasiteljevo naučavanje i primjer pokazati put naprijed.
Odaberite vjerovati
Kao što je Sailor morala vjerovati da će naći sigurnost u tom udaljenom svjetlu, tako i mi moramo odabrati da otvorimo svoja srca ka božanskoj stvarnosti Spasitelja i njegovom vječnom svjetlu. Proroci su nas kroz vjekove poticali, čak i preklinjali da vjerujemo u Krista. Njihovi poticaji odražavaju osnovnu činjenicu: Bog nas ne prisiljava da vjerujemo. Umjesto toga on nas poziva da vjerujemo šaljući živuće proroke i apostole da nas podučavaju, da nam daju Sveta pisma i da nas pozivaju putem njegovog Duha. Mi smo ti koji moramo odabrati hoćemo li prigrliti te duhovne pozive, birajući da vidimo unutarnjim očima duhovno svjetlo kojim nas on poziva. Odluka vjerovati najvažnija je odluka koju smo ikada donijeli. Ona oblikuje sve druge naše odluke.
Bog nas ne prisiljava ništa više nego što nas prisiljava da obdržavamo bilo koju zapovijed, unatoč njegovoj savršenoj želji da nas blagoslovi. Pa ipak, njegov poziv da vjerujemo u njega – da primijenimo to zrno vjere i damo mjesta njegovim riječima – i danas je na snazi. Kao što je Spasitelj rekao: »I ja svjedočim da Otac zapovijeda svim ljudima posvuda da se obrate i povjeruju u me.«5
Vjerovanje, svjedočanstvo i vjera nisu pasivna načela. Ona nam se ne događaju samo tako. Vjerovanje je nešto što odabiremo – nadamo mu se, djelujemo za njega i žrtvujemo se za njega. Nećemo slučajno spoznati da vjerujemo u Spasitelja i njegovo evanđelje ništa više nego što ćemo slučajno moliti ili platiti desetinu. Aktivno odabiremo vjerovati, baš kao što odabiremo obdržavati druge zapovijedi.
Stavite vjeru u djelo
Sailor nije mogla odmah znati da će ono što je poduzela dok se probijala kroz grmlje uistinu uspjeti. Bila je izgubljena i ozlijeđena, a bilo je mračno i hladno. No ona je napustila mjesto nesreće i otisnula se nadajući se spašavanju, puzeći i krčeći put dok nije ugledala svjetlo u daljini. Jednom kad ga je vidjela, činila je sve kako bi se kretala prema njemu, pamteći ono što je vidjela.
I mi na isti način trebamo dati mjesta nadi da ćemo pronaći duhovno svjetlo vjerujući i tražeći ga. Naša su djela dokaz našeg vjerovanja te postaju suština naše vjere. Mi odabiremo vjerovati kada se molimo i čitamo Sveta pisma. Mi odabiremo vjerovati kada postimo, kada održavamo šabat svetim i kada štujemo u hramu. Mi odabiremo vjerovati kada se krstimo i kada blagujemo od sakramenta. Mi odabiremo vjerovati kada se pokajemo i tražimo božanski oprost i iscjeljujuću ljubav.
Nikada ne odustajte
Ponekada se napredak u duhovnim stvarima čini polaganim ili isprekidanim. Ponekada osjećamo da smo izgubili tlo pod nogama, da smo učinili pogreške i da ne uspijevamo u našim nastojanjima približiti se Spasitelju. Ako se osjećate tako, molimo vas ne odustajte – nikada. Nastavite vjerovati u njega, njegovo evanđelje i u njegovu Crkvu. Uskladite svoje postupke sa svojim vjerovanjima. U tim trenucima kada je svjetlo vaše vjere prigušeno, neka vaša nada u Spasiteljevu ljubav i milost, koja se nalazi u njegovom evanđelju i njegovoj crkvi, pobijedi vaše sumnje. Obećavam vam da on stoji spreman primiti vas. S vremenom ćete uvidjeti da ste donijeli najbolji izbor koji ste ikada učinili. Vaša hrabra odluka vjerovati u njega izlit će obilje blagoslova na vas zauvijek.
Blagoslovi vjerovanja
Osjetio sam milosrdnu ljubav Spasitelja u svom životu. Tragao sam za njim u svojim trenucima tame i on me je dotakao svojom iscjeljujućom svjetlošću. Jedna od velikih radosti mog života bilo je putovanje s mojom suprugom Kathy da bismo upoznali članove Crkve u mnogim krajevima svijeta. Ti su divni susreti naučili mene, a i nas, o Božjoj ljubavi prema svojoj djeci. Pokazali su mi neograničenu mogućnost za sreću koja postaje blagoslov onih koji odaberu slijediti učenja Gospodina Isusa Krista. Naučio sam da je vjerovanje u njega u njegovu otkupljujuću moć uistinu donosi »mir na ovom svijetu, a život vječni u budućem svijetu«.6
Svjedočim da je Isus Krist izvor svjetla i nade za sve nas. Molim se da svi odaberemo vjerovati u njega. U ime Isusa Krista. Amen.