Braniteljice proglasa o obitelji
Bonnie L. Oscarson
Vrhovna predsjednica Djevojaka
Pomozimo u izgradnji Božjeg kraljevstva zalažući se odvažno i braneći brak, roditeljstvo i dom.
Kakva je povlastica i radost biti dijelom ovog čudesnog skupa djevojaka i žena. Kako smo blagoslovljene kao žene što možemo biti ujedinjene zajedno ovu večer u jedinstvu i ljubavi.
Nedavno sam pročitala priču Marie Madeline Cardon, koja je, sa svojom obitelji, primila poruku o obnovljenom evanđelju Isusa Krista od prvih misionara pozvanih služiti u Italiji godine 1850. Bila je djevojka od 17 ili 18 godina kada su bili kršteni. Jedne nedjelje, dok je obitelj održavala bogoslužbu u njihovoj kući visoko u Alpama sjeverne Italije, bijesna se svjetina, uključujući i neke mjesne svećenike, okupila oko kuće i počela vikati, vrištati i zahtijevati da misionari izađu. Ne mislim da su željni evanđeoske poduke – njihova je namjera bila nanijeti im tjelesne ozlijede. Upravo je mlada Marie žustro izašla iz kuće da bi se suočila sa svjetinom.
Oni su i dalje žestoko vikali i zahtijevali da izvedu misionare. Marie je podigla ruku u kojoj je držala Bibliju i naredila im da odu. Rekla im je da su starješine pod njezinom zaštitom te da ne mogu nauditi niti jednoj vlasi s njihovih glava. Poslušajte njezine vlastite riječi: »Svi su ostali zaprepašteni … Bog je bio sa mnom. On mi je stavio te riječi u usta, inače ih ja nikada ne bih izrekla. Odjednom, sve je postalo mirno. Ta je grupa snažnih, gnjevnih muškaraca nemoćno stajala pred slabašnom, uzdrhtalom, ali neustrašivom djevojkom.« Svećenici su zatražili od rulje da ode, što su oni i učinili posramljeni, uplašeni, s grizodušjem. Maleno je stado nastavilo sa svojim sastankom u miru.1
Možete li samo zamisliti sliku te hrabre djevojke, istih godina kao i mnoge od vas, kako se suprotstavlja svjetini i brani svoja nova uvjerenja hrabro i samopouzdano?
Sestre, malo koja od nas će se morati suočiti s bijesnom svjetinom, no odvija se rat na ovome svijetu u kojem je naš najdragocjeniji i temeljni nauk pod napadom. Osobito govorimo o nauku o obitelji. Svetost doma i suštinska svrha obitelji dovode se u pitanje, kritizira ih se i napada sa svih strana.
Kada je predsjednik Gordon B. Hinckley prvi pročitao »Obitelj: Proglas svijetu« prije 20 godina, bili smo zahvalni na njemu i cijenili smo jasnoću, jednostavnost i istinu tog otkroviteljskog dokumenta. Tada smo jedva shvaćali koliko će nam očajnički biti potrebni ti osnovni iskazi u današnjem svijetu kao kriteriji po kojima možemo analizirati svaki novi nalet svjetovne dogme koja dolazi iz medija, interneta, od učenjaka, televizije, filmova pa čak i zakonodavaca. Proglas o obitelji postao je naše mjerilo za prosuđivanje filozofija svijeta i svjedočim da su načela postavljena unutar ove izjave istinita jednako danas kao i kada su nam dane od proroka Božjeg prije gotovo 20 godina.
Mogu li istaknuti nešto očito? Život rijetko ide točno onako kako je svaka od nas naumila, a vrlo smo svjesne da ne doživljavaju sve žene ono što proglas opisuje. Ipak, važno je razumjeti i naučiti Gospodinov primjer te nastojati ostvariti taj primjer najbolje što možemo.
Svaka od nas ima ulogu u tom naumu i svaka je od nas jednako vrijedna u Gospodinovim očima. Trebale bismo imati na pameti da je Nebeski Otac svjestan naše pravedne želje i poštovat će svoja obećanja da ništa neće biti uskraćeno onima koji vjerno obdržavaju svoje saveze. Nebeski Otac ima poslanje i naum za svaku od nas, no također, ima i svoj raspored. Jedan od najtežih izazova u ovome životu jest imati vjeru u Gospodinov vremenski raspored. Dobra je zamisao imati alternativni naum na umu koji će nam pomoći obdržavati savez, biti dobrostive i pravedne žene koje će izgraditi kraljevstvo bez obzira kojim je putem naš život krenuo. Trebamo podučavati svoje kćeri da streme idealnom, ali da planiraju za nepredviđene događaje.
Tijekom ove 20. godišnjice proglasa o obitelji, pozvala bih sve žene u Crkvi da budu braniteljice proglasa »Obitelj: Proglas svijetu« Upravo kao što je Marie Madeline Cardon hrabro branila misionare i svoja nova uvjerenja, i mi bismo trebale čvrsto braniti Gospodinov objavljen nauk koji opisuje brak, obitelji, božansku ulogu muškaraca i žena te važnost domova kao svetih mjesta – čak i kada svijet viče u naše uši da su ta načela zastarjela, ograničena ili da više nisu bitna. Svaka, bez obzira na bračne okolnosti ili broj djece, može biti braniteljica Gospodinovog nauma opisanog u proglasu o obitelji. Ako je to Gospodinov naum, također treba biti naš naum!
U ovom proglasu nalaze se tri načela koja smatram da treba osobito nepokolebljivo braniti. Prvo je načelo brak između muškarca i žene. Sveta nas pisma podučavaju: »Ali u Gospodinu niti je žena nezavisna od čovjeka niti čovjek od žene«2 Jer, da bi itko primio puninu svećeničkih blagoslova, muž i žena se trebaju zapečatiti u domu Gospodnjem, radeći zajedno u pravednosti i ostajući vjerni svojim savezima. To je Gospodinov naum za njegovu djecu i nikakva količina javne rasprave ili kritike neće promijeniti ono što je Gospodin izjavio. Moramo nastaviti da budemo primjeri pravednog braka, tražiti taj blagoslov u svojim životima i imati vjeru ako se to ne dogodi brzo. Budimo braniteljice braka kakav je Gospodin uspostavio dok nastavljamo pokazivati ljubav i suosjećanje za one drugačijih stavova.
Drugo načelo koje zahtijeva naše glasove obrane je poštovanje božanskih uloga majki i očeva. Revnosno podučavamo svoju djecu da postignu visoke ciljeve u ovom životu. Željele bismo se uvjeriti da naše kćeri znaju kako imaju potencijal postići i biti što god požele. Nadamo se da će voljeti učiti, obrazovati se, biti talentirane, a možda postati i sljedeća Marie Curie ili Eliza R. Snow.
Podučavamo li također svoje sinove i kćeri da nema veće časti, titule ili važnije uloge u životu od uloge majke ili oca? Nadam se da kada ohrabrujemo svoju djecu posegnuti za najboljem u ovom životu, da ih također učimo da poštuju i uzdižu uloge koje majke i očevi imaju u naumu Nebeskog Oca.
Naša najmlađa kći, Abby, vidjela je jedinstvenu mogućnost da stoji kao braniteljica uloge majke. Jednog je dana dobila obavijest iz škole svoje djece da u školi imaju dan prezentacije karijera. Roditelji su bili pozvani poslati prijavu ako žele doći u školu i podučavati djecu o svom poslu i Abby je osjetila poticaj prijaviti se da dođe i govori u majčinstvu. Nije dobila povratni odgovor od škole, a kada se počeo približavati Dan karijere nazvala je školu misleći da su izgubili njezinu prijavu. Organizatori su se uskomešali i pronašli dva učitelja koja su pristala da Abby dođe i govori njihovim razredima na kraju Dana karijere.
Svojom je zabavnom prezentacijom djeci, Abby podučila, između ostaloga, da je kao majka trebala biti neka vrsta stručnjaka u medicini, psihologiji, religiji, podučavanju, glazbi, književnosti, umjetnosti, dekoraciji, frizuri, vožnji, sportu, kulinarstvu i mnogo čemu više. Djeca su bila impresionirana. Završila je tako što je zatražila da djeca napišu svojoj majci zahvalnicu za mnoga brižna djela služenja koja svakodnevno primaju. Abby je osjetila da su djeca odjednom vidjela svoje majke u potpuno novom svjetlu te da je uloga majke i oca nešto od velike vrijednosti. I ove se je godine ponovno prijavila za Dan karijere i pozvana je govoriti u šest razreda.
O svojem je iskustvu Abby rekla: »Smatram da je u ovom svijetu djeci vrlo lako dobiti dojam da je roditeljstvo sekundarni posao ili čak ponekada nužna neugodnost. Želim da svako dijete osjeti kako je ono najvažniji prioritet svojim roditeljima, a možda će im, ako im kažem koliko je meni važno biti roditelj, to pomoći shvatiti što sve njihovi roditelji čine za njih i zašto.«
Naš voljeni prorok, predsjednik Thomas S. Monson, prekrasan je primjer poštivanja žene i majčinstva, osobito svoje majke. Za naše je zemaljske majke rekao: »Neka svatko od nas cijeni ovu istinu: čovjek ne može zaboraviti majku, a upamtiti Boga. Čovjek se ne može sjećati majke, a zaboraviti Boga. Zašto? Jer te dvije svete osobe, Bog i [naša zemaljska] majka, partneri u stvaranju, u ljubavi, u žrtvi, u službi, jesu kao jedno.«3
Posljednje načelo za koje se trebamo zauzimati i braniti jest svetost doma. Trebamo koristiti izraz koji se ponekada izgovara s podsmijehom i uzdići ga. A to je izraz stvoriteljica doma. Svi mi – žene, muškarci, mladi i djeca, oženjeni ili neoženjeni – možemo raditi na tome da postanemo stvoritelji domova. Trebali bismo »naše domove učiniti« mjestima reda, utočišta. svetosti i sigurnosti. Naši bi domovi trebali biti mjesta gdje se obilno osjeti Duha Gospodnji i gdje se Sveta pisma i evanđelje proučavaju, podučavaju i žive. Kakva bi to bila razlika u svijetu da svi ljudi na sebe gledaju kao na stvoritelje pravednih domova. Branimo svoj dom kao mjesto koje je na drugom mjestu po svetosti odmah kraj hrama.
Sestre, zahvalna sam što sam žena u ove posljednje dane. Imamo mogućnosti i prilike koje niti jedan drugi naraštaj žena nije imao na svijetu. Pomozimo u izgradnji Božjeg kraljevstva zalažući se odvažno i braneći brak, roditeljstvo i dom. Gospodin želi da budemo hrabre, postojane i nepokolebljive ratnice koje će braniti njegov naum i podučavati nadolazeće naraštaje njegovim istinama.
Svjedočim da Nebeski Otac živi i voli svaku od nas. Njegov Sin, Isus Krist, naš je Spasitelj i Otkupitelj. Ostavljam vam ovo svjedočanstvo u ime Isusa Krista. Amen.