Naum sreće
Na završetku svih aktivnosti u Crkvi vidi se da su muškarac i žena sa svojom djecom sretni doma, zapečaćeni za vječnost.
Prije mnogo godina, nakon Drugog svjetskog rata, pohađao sam fakultet. Ondje sam upoznao Donnu Smith. Otprilike u to vrijeme pročitao sam da su za uspješan brak potrebna dva ključna sastojka, kolačić i poljubac. Pomislio sam da je to vrlo dobra ravnoteža.
Sljedećeg sam jutra otišao na fakultet, a onda sam se vratio natrag u Brigham City raditi u očevoj automehaničarskoj garaži cijelo poslijepodne. Donnin posljednji sat ujutro bilo je domaćinstvo. Zaustavio sam pored njezine učionice prije nego sam otišao. Vrata su imala matirano staklo, ali kada bih se približio mogla se vidjeti moju sjenu. Tada bi se iskrala s kolačićem i poljupcem. Ostalo je povijest. Vjenčali smo se u hramu Salt Lake i tako započeli veliku pustolovinu naših života.
Tijekom godina učestalo sam podučavao važno načelo: krajnji rezultat svih aktivnosti u Crkvi jest vidjeti da su muškarac i žena sa svojom djecom sretni u domu te da su zapečaćeni zajedno za vrijeme i svu vječnost.
Na početku:
»Tako siđoše Bogovi da načine čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvoriše ih, muško i žensko da ih stvore.
I rekoše Bogovi: Blagoslovit ćemo ih. I rekoše Bogovi: Dat ćemo im da se plode i množe i napune zemlju i sebi je podlože« (Abraham 4:27–28).
I tako je krug čovječjeg života započeo na ovoj zemlju kada »Adam [u]pozna svoju ženu Evu, i ona mu rodi sinove i kćeri, i stadoše se oni umnažati i ispunjavati zemlju.
I … sinovi i kćeri Adamove stadoše se dijeliti po dvojica na zemlji, … te i oni imahu sinove i kćeri« (Mojsije 5:2–3).
Zapovijed množiti se i napuniti zemlji nikada nije bila prekinuta. Ona je bitna za naum otkupljenja i izvor je ljudske sreće. Kroz pravednu primjenu te moći, možemo se približiti našem Ocu na Nebu te iskusiti puninu radosti, čak i božanstva. Moć stvaranja nije povremeni dio nauma; ona je naum sreće; ona je ključ za sreću.
Želja za sparivanjem, u čovječanstvu je stalna i vrlo je jaka. Naša sreća u smrtnom životu, naša radost i ushićenje ovise o tome kako ćemo odgovoriti na te stalne, snažne tjelesne želje. Kako moć stvaranja sazrijeva na početku muževnosti i ženstvenosti, događaju se vrlo osobni osjećaji, na prirodan način, za razliku od ijednog drugog tjelesnog osjećaja.
Idealno, uparivanje počinje romantikom. Iako se običaji mogu razlikovati, ona buja sa svim osjećajima kao iz romana koja uključuju uzbuđenja i iščekivanja, a ponekad i odbijanja. Postoje i mjesečine i ruže, ljubavna pisma, ljubavne pjesme, poezija, držanje za ruke te drugi izrazi ljubavi između mladića i djevojke. Za taj par svijet prestaje postojati i oni doživljavaju osjećaj radosti.
A ako mislite da je uživanje u mladenačkoj romantičnoj ljubavi zbroj ukupnih mogućnosti koje izviru iz fontane života, još niste doživjeli predanost i udobnost dugogodišnje bračne ljubavi. Vjenčani parovi prolaze kroz kušnje, nesporazume, financijske probleme, obiteljske krize, bolesti i sve drugo dok ljubav postaje snažnijom. Zrela je ljubav blaženstvo koje mladi bračni parovi ne mogu niti zamisliti.
Za istinsku je ljubav potrebno suzdržavanje sve do sklapanja braka kada će sudjelovati u toj ljubavi koja otključava one svete moći u toj fontani života. To znači izbjegavanje situacija u kojima tjelesna želja može preuzeti kontrolu. Čista ljubav pretpostavlja da tek nakon zavjetovanja na vječnu vjernosti, pravne i zakonske svečanosti, a idealno nakon uredbe pečaćenja u hramu, te moći stvaranja se oslobađaju u Božjim očima u svrhu potpunog izražavanja ljubavi. To se treba podijeliti samo i isključivo s onim tko će biti vaš suputnik zauvijek.
Kada se u njega uđe dostojno, taj proces u sebi kombinira najprobranije i najuzvišenije tjelesne, emotivne i duhovne osjećaje popraćene riječju ljubav. Od svih ljudskih iskustava, s tim dijelom života ništa se ne može usporediti. On će, kada se savezi sklope i obdržavaju, trajati vječno »jer u njem se zaređuje za ključe svetog svećeništva, da biste vi primili čast i slavu« (NiS 124:34), »a ta će slava biti punina i nastavak potomstva u vijeke vjekova« (NiS 132:19).
Ali romantična ljubav nije potpuna; ona je samo uvod. Ljubav se njeguje dolaskom djece, koja izviru iz te fontane života povjerene ljudima u braku. Začeće se odvija u bračnom zagrljaju muža i žene. Sićušno se tijelo počinje oblikovati prema uzorku veličanstvene složenosti. Dijete dolazi u čudu rođenja, stvoren na sliku svojeg zemaljskog oca i majke. Unutar tog smrtnog tijela nalazi se duh koji može osjećati i uvidjeti ono duhovno. Uspavana u tom smrtnom tijelu djeteta nalazi se moć začeti potomstvo na svoju vlastitu sliku.
»A Duh i tijelo duša su čovječja« (NiS 88:15), a postoje i duhovni i tjelesni zakoni koje trebamo slušati ako želimo biti sretni. Postoje i vječni zakoni, uključujući i zakone koji se odnose na moć davanja života »neopozivo donesen na nebu prije nego svijet postade, kojim su uvjetovani svi blagoslovi« (NiS 130:20). To su duhovni zakoni koji određuju moralna mjerila za čovječanstvo (vidi prijevod Josepha Smitha, Rimljanima 7:14–15 [u dodatku Biblije]; 2. Nefi 2:5; NiS 29:34; 134:6). Postoje savezi koji povezuju, pečate, čuvaju i daju obećanje vječnih blagoslova.
Alma je opomenuo svoga sina Šiblona: »Pripazi da obuzdavaš sve strasti svoje, da se ljubavlju ispuniš« (Alma 38:12). Uzde se koriste da vode, usmjeravaju, ograničavaju. Trebamo kontrolirati svoje strasti. Kada se koristi sukladno zakonu, moć stvaranja blagoslovit će i posvetiti (vidi Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph F. Smith [1998.], 158).
Kušnje će se uvijek pojavljivati. Budući da protivnik ne može začeti život, on je ljubomoran na sve koji posjeduju tu uzvišenu moć. On i oni koji su ga slijedili bili su odbačeni i oduzeto im je pravo na smrtno tijelo. »On nastoji da svi ljudi budu bijedni kao što je i on sâm« (2. Nefi 2:27). Pokušat će, ako će moći, poniziti, iskvariti i, ako je moguće, uništiti taj dar po kojem možemo, ako smo dostojni, zadobiti vječni rast (vidi NiS 132:28–31).
Ako onečišćujemo naše fontane života ili druge navodimo na prijestup, kazne će biti probranije i teže za podnošenje (vidi NiS 19:15) nego što bi svi tjelesni užici ikada mogli vrijediti.
Alma je rekao svom sinu Korijantonu: »Ne znaš li, sine moj, da je to odvratnost u očima Gospodnjim, da, najodvratniji od svih grijeha osim prolijevanja nevine krvi ili nijekanja Duha Svetoga?« (Alma 39:5) Ne možemo izbjeći posljedice počinjenog prijestupa.
Jedini valjani, ovlašteni izraz moći stvaranja jest između muža i žene, muškarca i žene, koji su se vjenčali sukladno zakonima. Sve drugo osim toga krši zapovijedi Božje. Nemojte potpasti pod strašne kušnje neprijatelja jer svaki dug prijestupa mora biti plaćen »dok ne platiš i posljednji novčić« (Matej 5:26).
Nigdje se više ne očituje darežljivost i milosrđe Boga nego u pokajanju.
Naša fizička tijela, kada ih se povrijedi, moguće je popraviti, ponekada uz liječničku pomoć. Ako je šteta velika često će ostati ožiljak kao podsjetnik na ozljedu.
Druga je stvar s našim duhovnim tijelima. Naš je duh ozlijeđen kada pogriješimo ili počinimo grijeh. No za razliku od naših smrtnih tijela, kada je proces pokajanja dovršen, neće ostati ožiljak zbog pomirenja Isusa Krista. Obećanje glasi: »Evo, tko se god obrati od grijeha svojih, tomu je oprošteno, i ja, Gospod, više ih se ne spominjem« (NiS 58:42).
Kada govorimo o braku i obiteljskom životu, neizbježno je sljedeće: »A što s iznimkama?« Neki su rođeni s ograničenjima i ne mogu začeti djecu. Nekim nevinima raspao se brak zbog nevjernosti njihovog bračnog druga. Drugi nikada ne sklapaju brak i žive u bezbrižnosti.
Za sada, nudim ovu utjehu: Bog je naš Otac! Sva ljubav i darežljivost koja se očituje u savršenom zemaljskom ocu uveličani su u njemu koji je naš Otac i naš Bog izvan sposobnosti razumijevanja smrtničkog uma. Njegove su prosudbe pravedne; njegova milost neograničena; njegova moć nadoknađivanja neusporediva s ičim zemaljskim. »Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi« (1. Korinćanima 15:19).
Pobožno sada koristim riječ hram. Zamišljam si prostoriju za pečaćenje i oltar za kojim kleči mladi par. Ta je sveta hramska uredba mnogo više od vjenčanja, jer ovaj brak može zapečatiti Duh Sveti Obećanja, a Sveta pisma izjavljuju da ćemo »baštiniti prijestolja, kraljevstva, kneževstva i ovlasti« (NiS 132:19). Vidim radost koja očekuje one koji prihvate ovaj uzvišeni dar i koriste ga dostojno.
Sestra Donna Smith Packer i ja zajedno smo u braku gotovo 70 godina. Kada je riječ o mojoj supruzi, majci naše djece, ja ostajem bez riječi. Osjećaj je tako dubok, a zahvalnost tako snažna da se gotovo ne mogu izraziti. Najveća nagrada koju smo primili u ovome životu i životu koji dolazi, naša su djeca i unuci. Na kraju naših zajedničkih smrtnih dana, zahvalan sam za svaki trenutak proveden s njom i za obećanje koje je dao Gospodin da nikada neće biti kraja.
Svjedočim da Isus jest Krist i Sin Boga živoga. On stoji na čelu Crkve. Kroz njegovo pomirenje i moć svećeništva, obitelji koje su započete u smrtnosti mogu biti zajedno u vječnosti. Pomirenje, koje može vratiti svakoga od nas, ne nosi nikakve ožiljke. To znači da bez obzira što učinili ili gdje se nalazili ili što se god dogodilo, iako se uistinu pokajemo, on nam je obećao da će nas pomiriti. A kada nas je pomirio, bilo je dovršeno. Mnogo je među nama koji se upropaštavaju osjećajem krivnje, a ne znaju kako pobjeći. Možete pobjeći prihvaćajući Pomirenje Kristovo, a sve što vam tišti grud može se pretvoriti u ljepotu, ljubav i vječnost.
Tako sam zahvalan za blagoslove Isusa Krista, moć prokreacije, moć otkupljenja, za Pomirenje – Pomirenje koje nas može oprati od svake mrlje bez obzira koliko teško ili kako dugo ili koliko se god puta ponavljala. Pomirenje vas može osloboditi da krenete naprijed, čisti i dostojni, da ustrajete tim putem koji ste odabrali u životu.
Svjedočim da Bog živi, da je Isus Krist, da Pomirenje nije općenita stvar koja se tiče cijele Crkve. Pomirenje je individualno, a ako imate nešto što vas muči – ponekad tako dugo da se jedva možete i sjetiti – pustite Pomirenje da djeluje. Ono će vas očistiti, a vi se, poput njega, više nećete sjećati svojih grijeha. U ime Isusa Krista. Amen.