Zašto su brak i obitelj bitni – svugdje u svijetu
starješina L. Tom Perry
iz Zbora dvanaestorice apostola
Obitelj je središte života i ključ za vječnu sreću.
Prošle sam godine u studenom imao čast biti pozvan – zajedno s predsjednikom Henryem B. Eyringom i biskupom Géraldom Causséom – prisustvovati konferenciji o braku i obitelji u Vatikanu u Rimu, u Italiji. Prisutni su bili vjerski predstavnici 14 različitih vjera sa šest od sedam kontinenata, od kojih su svi bili pozvani izraziti svoja uvjerenja o tome što se događa obitelji u današnjem svijetu.
Papa Fanjo je otvorio prvo zasjedanje skupa sljedećom izjavom: »Sada živimo u kulturi ‘privremenog’, u kojoj sve više i više ljudi jednostavno odustaje od braka kao javne obveze. Ta revolucija u ponašanju i moralu je često mahala zastavom slobode, ali je u stvari donijela duhovno i materijalno uništenje bezbrojnim ljudskim bićima, posebno najsiromašnijima i najranjivijima… Oni su uvijek ti koji najviše pate u toj krizi.«1
Govoreći o mladom naraštaju, rekao je kako je važno da »se ne predaju otrovnom [mentalitetu] privremenog, nego da radije budu revolucionari s hrabrosti tražiti istinu i trajnu ljubav, idući protiv uobičajenog obrasca.« To treba učiniti.2
Nakon toga su slijedila tri dana izlaganja i rasprave s vjerskim vođama na temu braka između muškarca i žene. Dok sam slušao najširu zamislivu raznolikost svjetskih vjerskih vođa, čuo sam da se potpuno slažu i međusobno podržavaju u svojim uvjerenjima o svetosti institucije braka i važnosti obitelj kao temeljne jedinice društva. Osjetio sam snažan osjećaj zajedništva i jedinstva s njima.
Bilo je mnogih koji su vidjeli i izrazili to jedinstvo, a učinili su to na različite načine. Jedan od najdražih mi je bio kada je muslimanski učenjak iz Irana doslovno naveo dva odlomka iz našeg vlastitog proglasa o obitelji.
Tijekom konferencije, primijetio sam da kada su različite vjere, denominacije i religije ujedinjene po pitanju braka i obitelji, tada su također ujedinjene u pitanjima moralnih vrijednosti, odanosti i predanosti koje su prirodno povezane s obiteljskom jedinicom. Bilo mi je čudesno vidjeti kako su prioriteti braka i usredotočenosti na obitelj prešle i nadvladale sve političke, gospodarske ili vjerske razlike. Kada se radi o ljubavi supružnika te nadama, brigama i snovima za djecu, svi mi mislimo isto.
Bilo je čudesno biti na sastancima s predavačima iz čitavog svijeta dok su zajednički izražavali svoje osjećaje o važnosti braka između muškarca i žene. Nakon svakog govora su slijedila svjedočanstva drugih vjerskih vođa. Predsjednik Henry B. Eyring iznio je završno svjedočanstvo na konferenciji. Snažno je svjedočio o ljepoti predanog braka i našoj vjeri u obećani blagoslov vječnih obitelji.
Svjedočanstvo predsjednika Eyringa bilo je prikladna završna molitva za ta posebna tri dana.
Sada se možda pitate: »Ako većina ima iste osjećaje o prioritetu obitelji, i ovakva uvjerenja, ako se te sve vjere i religije suštinski slažu s tim što brak treba biti i ako su se svi složili s vrijednostima koje trebamo razvijati u domovima i obiteljskim odnosima, u čemu se onda razlikujemo? Kako se Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana razlikuje od ostatka svijeta?«
Evo odgovora: iako je bilo prekrasno vidjeti i osjetiti da imamo tako puno zajedničkog s ostatkom svijeta u vezi s našim obiteljima, samo mi imamo vječnu perspektivu o obnovljenom evanđelju.
Ono što obnovljeno evanđelje unosi u raspravu o braku i obitelji toliko je veliko i važno da ne može biti prenaglašeno: mi činimo tu temu vječnom! Mi tu obvezu i svetost braka dižemo na veću razinu zbog naše vjere i razumijevanja da su obitelji postojale prije ove zemlje i da mogu napredovati u vječnosti.
Ovom nauku podučava tako jednostavno, snažno i prekrasno tekst Ruth Gardner za pjesmu iz Male škole »Obitelj može vječna nam biti«. Zastanite na tren i zamislite djecu Male škole diljem svijeta kako pjevaju ove riječi na svojim materinjim jezicima, svim svojim plućima, uzbuđenošću koju samo ljubav prema obitelji može izazvati:
Obitelj može vječna nam biti
kroz Nebeskog Oca plan.
Ja uvijek želim biti s tom obitelji,
a po Kristu put je nama dan.«3
Cijela teologija našeg obnovljenog evanđelja usredotočena je na obitelj te na novi i vječni savez braka. Mi u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana vjerujemo u predsmrtni život kada smo svi živjeli kao doslovna duhovna djeca Boga, našeg Nebeskog Oca. Vjerujemo da smo bili, i još uvijek jesmo, članovi njegove obitelji.
Vjerujemo da se brak i obiteljske veze mogu nastaviti i nakon groba – da će brakovi koje sklapaju oni koji imaju odgovarajuću ovlast u njegovim hramovima nastaviti biti valjani u svijetu koji dolazi. Naš obred vjenčanja izuzeo je riječi »dok nas smrt ne rastavi« i umjesto toga rekao: »za vrijeme i svu vječnost«.
Također vjerujemo da snažne tradicionalne obitelji nisu samo osnovne jedinice stabilnog društva, gospodarstva i kulture vrijednosti – nego da su također osnovne jedinice u vječnosti i kraljevstva i vlasti Boga.
Mi vjerujemo da će organizacija i upravljanje na nebu biti izgrađeni oko obitelji, kao i šire obitelji.
I zbog našeg vjerovanja da su brakovi i obitelji vječni, mi kao crkva želimo biti vođa i sudionici u svjetskom pokretu njihovog jačanja. Mi znamo da nisu samo aktivni vjernici oni koji dijele zajedničke vrijednosti i prioritete trajnog braka i snažnih obiteljskih odnosa. Veliki broj sekularnih ljudi je zaključilo da su predani brak i obiteljski život najrazboritiji, najekonomičniji i najsretniji način života.
Nitko do sada nije osmislio učinkovitiji način za odgoj budućih naraštaja od kućanstva vjenčanih roditelja s djecom.
Zašto bi brak i obitelj trebali biti važni – svugdje? Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je brak još uvijek ideal nade među većinom svih dobnih skupina – čak i među naraštajem rođenih na prelasku stoljeća, gdje toliko slušamo o odabiru samoće, osobne slobode i suživota umjesto braka. Činjenica je da velika većina diljem svijeta još uvijek želi imati djecu i stvarati snažnu obitelj.
Jednom kad smo vjenčani i kada dobijemo djecu, istinito zajedništvo među svim ljudima postaje vidljivije. Kao »obiteljski ljudi« – bez obzira gdje živjeli ili kakva naša uvjerenja bila – dijelimo mnogo istih borbi, istih prilagodbi te iste nade, brige i snove za svoju djecu.
Kao što je kolumnist New York Timesa David Brooks rekao: »Ljudima nije bolje kada im se daje apsolutna osobna sloboda činiti ono što oni žele. Bolje im je kada ih se zagrne u predanost koja prelazi osobni izbor – predanost obitelji, Bogu, radu i domovini.«4
Jedan problem je što većina medija i industrija zabave govori da svijet ne razmišlja o prioritetima i vrijednostima većine. Koji god da je razlog, previše naših televizija, filmova, glazbe i interneta predstavljaju klasični slučaj manjine koja glumi većinu. Nemoralnost, u rasponu od eksplicitnog nasilja do rekreativnog spolnog odnosa, prikazuje se kao normalna i može uzrokovati da se oni koji imaju vrijednosti većine osjećaju kao da su zastarjeli ili iz prošlog doba. U takvom svijetu kojim gospodare mediji i internet, nikada nije bilo teže odgojiti odgovornu djecu i održati brakove i obitelji na okupu.
Unatoč tome što većina medija i zabave sugerira te unatoč vrlo stvarnom propadanju bračne i obiteljske orijentacije nekolicine, solidna većina čovječanstva još uvijek vjeruje da brak treba biti između jednog muškarca i jedne žene. Oni vjeruju u vjernost u braku i vjeruju u bračni zavjet »u bolesti i zdravlju« i »dok nas smrt ne rastavi«.
Trebamo se podsjetiti svako toliko, kao što sam se i ja podsjetio u Rimu, predivno utješne činjenice da su brak i obitelj još uvijek težnje i ideali većine ljudi te da mi nismo sami u tim uvjerenjima. Nikada nije bio veći izazov pronaći praktičnu ravnotežu između zaposlenja, obitelji i osobnih potreba nego što je u naše doba. Kao Crkva, želimo pomoći u svemu kako bismo stvorili i podržali snažne brakove i obitelji.
To je razlog zašto Crkva aktivno sudjeluje i nudi vodstvo u raznim koalicijama i ekumenskim nastojanjima za jačanje obitelji. Zbog toga dijelimo svoje vrijednosti usredotočene na obitelj u medijima i na društvenim mrežama. Zato dijelimo naše rodoslovlje i šire obiteljske zapise sa svim narodima.
Želimo da se naš glas čuje protiv svih krivotvorina i alternativnih životnih stilova koji pokušavaju zamijeniti obiteljsku organizaciju koju je uspostavio sam Bog. Želimo također da se naš glas čuje u podržavanju radosti i ispunjenosti koje tradicionalne obitelji donose. Moramo nastaviti izražavati taj glas diljem svijeta u iznošenju razloga zašto su brak i obitelj toliko važni, zašto se brak i obitelj uistinu suštinski i zašto će uvijek tako biti.
Moja braćo i sestre, obnovljeno evanđelje je usredotočeno na brak i obitelj. Brak i obitelj također su ona točka oko koje se možemo ujediniti s većinom drugih vjera. Po pitanju braka i obitelji pronaći ćemo najviše dodirnih točaka s ostatkom svijeta. Po pitanju braka i obitelji Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana ima najveću priliku biti svjetlo na brdu.
Dopustite mi da završim svjedočanstvom (a mojih devet desetljeća na ovoj zemlji me u potpunosti kvalificiraju ovo reći) da što stariji postajem, sve više shvaćam da je obitelj središte života i ključ za vječnu sreću.
Izričem zahvalnost za svoju suprugu, za svoju djecu, za svoje unuke i svoje praunuke te za sve rođake i tazbinu i širu obitelj koja čini moj život toliko bogatim i, da, vječnim. Najsnažnije i najsvetije svjedočim o toj vječnoj istini u ime Isusa Krista. Amen