Pozvani na djelo
Raditi na određenom mjestu bitno je, no sekundarno u odnosu na poziv služiti.
Predsjedniče Monson, sretni smo što slušamo vaš glas i primamo vaše upute. Volimo vas, podržavamo te se uvijek molimo za vas.
Molim se za pomoć Duha Svetoga dok zajedno promišljamo o načelima vezanima za veliko djelo navješćivanja evanđelja svakom narodu, plemenu, jeziku i puku.
Pozvani služiti i zaduženi raditi
Svake godine deseci tisuća mladića i djevojaka, kao i mnogi stariji parovi, gorljivo očekuju primitak posebnog pisma iz Salt Lake Cityja. Sadržaj pisma zauvijek utječe na osobu na koju je naslovljeno, kao i na članove obitelji i velik broj drugih ljudi. Nakon dolaska, omotnica se može otvoriti pažljivo i strpljivo ili uzbuđeno rastrgati u velikoj žurbi. Čitanje ovog posebnog pisma iskustvo je koje se nikad ne zaboravlja.
Pismo potpisuje predsjednik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a prve dvije rečenice glase: »Ovim ste putem pozvani služiti kao misionar Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Zaduženi ste raditi u ______ misiji.«
Molimo primijetite da je prva rečenica poziv na služenje kao cjelodnevni misionar u Gospodinovoj obnovljenoj Crkvi. Druga rečenica upućuje na zaduženje raditi na određenom mjestu i misiji. Važno je da svi razumijemo razliku u tome što ove dvije rečenice izražavaju.
U kulturi Crkve često govorimo o pozivu služiti u zemlji kao što su Argentina, Poljska, Koreja ili Sjedinjene Države. No misionar nije pozvan na određeno mjesto nego je pozvan služiti. Kao što je Gospodin objavio putem proroka Josepha Smitha 1829. godine: »Ako imate želje služiti Bogu, pozvani ste na djelo«.
Svaki poziv na misiju i zaduženje, ili kasnije premještanje, posljedica je objave putem Gospodinovih slugu. Poziv na djelo dolazi od Boga putem predsjednika Crkve. Zaduženje u jednu od više od 400 misija koje trenutno djeluju diljem svijeta dolazi od Boga putem člana Zbora dvanaestorice apostola, koji djeluje s ovlašću Gospodinovog živućeg proroka. Duhovni darovi proroštva i objave prate sve pozive na misiju i zaduženja.
Odsjek 80 Nauka i saveza je zapis poziva na misiju Stephena Burnetta kojeg je 1832. uputio prorok Joseph Smith. Proučavanje ovog poziva bratu Burnettu može nam pomoći (1) jasnije razumjeti razliku između biti »pozvan na djelo« kao misionar i »zadužen raditi« na određenom mjestu i (2) potpunije cijeniti našu pojedinačno i božanski postavljenu odgovornost naviještati evanđelje.
Stih 1 ovog odsjeka je poziv služiti: »Zaista, ovako govori Gospod tebi slugo moj Stephene Burnette: Idi, idi po svijetu i propovijedaj evanđelje svakom stvorenju koje dođe unutar dosega glasa tvojega.«
Zanimljivo, stih 2 obavještava brata Burnetta o njegovom dodijeljenom misionarskom suradniku: »A pošto želiš suputnika, dat ću ti slugu svojega Edena Smitha.«
Stih 3 upućuje na to gdje dva misionara trebaju raditi: »Stoga, idite i propovijedajte evanđelje moje, bilo na sjever ili na jug, na istok ili na zapad, nije važno, jer ne možete pogriješiti.«
Ne vjerujem da izraz »nije važno«, kako ga je Gospodin upotrijebio u ovom Svetom pismu, znači da on ne mari gdje njegovi sluge rade. Zapravo, vrlo mu je važno. No budući da je djelo naviještanja evanđelja Gospodinovo djelo, on nadahnjuje, usmjerava i vodi svoje ovlaštene sluge. Kad misionari neprestano nastoje biti dostojnije i sposobnije oruđe u njegovim rukama i činiti najbolje što mogu kako bi vjerno ispunili svoje dužnosti, onda uz njegovu pomoć oni »ne mo[gu] pogriješiti« – gdje god služili. Možda je jedna od lekcija kojima nas Spasitelj podučava u ovoj objavi ta da je zaduženje raditi na određenom mjestu važno, no sekundarno u odnosu na poziv na djelo.
Sljedeći stih naglašava važne uvjete za sve misionare: »Dakle, navješćujte ono što čuste, i doista vjerujete, i znadete da je istinito.«
Posljednji stih podsjeća brata Burnetta i sve nas od koga poziv služiti doista dolazi: »Gle, ovo je volja onoga koji vas pozva, Otkupitelja vašega, to jest Isusa Krista. Amen.«
Prevladati nerazumijevanje
Neki od vas možda se pitaju zašto sam odabrao na svećeničkom zasjedanju Općeg sabora govoriti o ovoj naizgled očiglednoj razlici između poziva služiti i zaduženja raditi. Moj odgovor na ovo pitanje je prilično jasan: moje me iskustvo naučilo da mnogi članovi Crkve ne razumiju dobro ova načela.
Najvažniji razlog zašto govorim o ovoj temi je to što sam s vremenom doznao za brigu, tjeskobu, pa čak i krivnju koju osjećaju mnogi misionari koji su zbog raznih razloga premješteni na drugo mjesto tijekom svog vremena služenja. Takva su premještanja ponekad nužna zbog događaja i okolnosti poput tjelesnih nesreća i ozljeda, kašnjenja i izazova u dobivanju vize, političke nestabilnosti, stvaranja novih misija i potrebe za osobljem u njima ili razvijajućih i promjenjivih potreba diljem svijeta u djelu naviještanja evanđelja.
Kad je misionar premješten na drugo mjesto, postupak je točno jednak kao za početno zaduženje. Članovi Zbora dvanaestorice apostola traže nadahnuće i vodstvo u donošenju svih takvih premještanja.
Nedavno sam razgovarao s vjernikom koji mi je iznio najdublje osjećaje svog srca. Na sastanku sam upravo objasnio razliku između poziva služiti i zaduženja raditi. Ovaj je dobri brat stisnuo moju ruku i sa suzama u očima rekao: »Ono što ste mi pomogli naučiti danas uklonilo je teret s mojih leđa koji sam nosio više od 30 godina. Kao mladi misionar, prvo sam bio zadužen raditi u Južnoj Americi. No nisam mogao dobiti vizu pa je moje zaduženje prebačeno u Sjedinjene Države. Sve sam se ove godine pitao zašto nisam mogao služiti na mjestu na koje sam pozvan. Sada znam da sam pozvan na djelo, a ne na mjesto. Ne mogu vam reći koliko mi je ova spoznaja pomogla.«
Strašno mi je bilo žao ovog dobrog čovjeka. Kad sam podučavao ova osnovna načela diljem svijeta, brojni su mi pojedinci privatno izrazili iste osjećaje kao muškarac kojeg sam upravo opisao. Govorim o ovoj temi danas zato što nijedan član ove Crkve ne smije nositi nepotreban teret nerazumijevanja, nesigurnosti, tjeskobe ili krivnje u vezi sa zaduženjem raditi.
»Stoga, idite i propovijedajte evanđelje moje, bilo na sjever ili na jug, na istok ili na zapad, nije važno, jer ne možete pogriješiti.« Dok promišljate o riječima iz ovih Svetih pisama i otvarate svoje srce, nadam se i molim se za vas da pozovete Duha Svetoga da duboko u vaše srce usadi razumijevanje, iscjeljenje i obnovu koja vam je potrebna.
Jedan dodatni razlog zbog kojeg sam bio nadahnut govoriti o ovoj temi je moje osobno iskustvo zaduživanja misionara tijekom mnogo godina. Za Dvanaestoricu, ništa snažnije ne potvrđuje stvarnost stalne objave posljednjih dana od nastojanja razlučiti Gospodinovu volju kako bismo ispunili svoju odgovornost zaduživanja misionara na određeno mjesto. Svjedočim da Spasitelj zna i svjestan je svakoga od nas pojedinačno i poimence.
Priprema za poziv na djelo
Sad želim ukratko iznijeti temeljni no često zanemareni aspekt pripreme za poziv na djelo.
Tri međusobno povezane riječi definiraju obrazac pripreme i napretka sinova Božjih: svećeništvo, hram, misija. Ponekad se kao roditelji, prijatelji i članovi Crkve toliko intenzivno usredotočujemo na misionarsku pripremu mladića da možda unekoliko zanemarujemo druge važne korake na stazi saveza koji se moraju ispuniti prije početka cjelodnevne misionarske službe. Raditi kao misionar svakako je jedan no ne jedini važan element u postupku stvaranja čvrstog temelja za cjeloživotni duhovni rast i služenje. Svećeništvo i hramski blagoslovi, koji prethode dolasku na zaduženo mjesto, također su potrebni kako bi nas duhovno osnaživali i jačali tijekom cijelog života.
Mladići, dok ispunjavate svoje dužnosti u Aronovom ili manjem svećeništvu, pripremate se primiti i uvećati prisegu i savez Melkisedekovog ili višeg svećeništva. Osobna dostojnost je najvažniji uvjet za primanje višeg svećeništva. Pred vama leži život u nesebičnoj svećeničkoj službi. Pripremite se sada tako što ćete često služiti sa svrhom. Molim vas naučite voljeti biti i ostati dostojni. Budite dostojni. Ostanite dostojni.
Nakon primanja Melkisedekovog svećeništva i poziva služiti, mladić može biti naoružan moću saveza i uredbi svetog hrama. Odlazak u hram i dobivanje hramskog duha prethodi učinkovitoj službi kao cjelodnevni misionar. Osobna dostojnost je za vas mladiće i za sve članove Crkve najvažniji uvjet za primanje hramskih blagoslova. Dok živite u skladu s evanđeoskim mjerilima, možete ući u dom Gospodnji i sudjelovati u svetim uredbama tijekom svojih tinejdžerskih godina. Vaša ljubav prema hramskim uredbama i razumijevanje istih ojačat će vas i osnažiti tijekom života. Molim vas naučite voljeti biti i ostati dostojni. Budite dostojni. Ostanite dostojni.
Mnogi mladići i djevojke već imaju važeću hramsku preporuku ograničenog korištenja. Kao obnašatelji Aronovog svećeništva pronalazite imena preminulih članova svoje obitelji i u hramu vršite krštenja i potvrde za njih. Dobivanje vlastite hramske preporuke pokazuje vašu dostojnost, a služenje drugima u hramu važan je dio pripreme za Melkisedekovo svećeništvo.
Mladići, svatko od vas je misionar već sada. Svi oko vas, svakog dana, su prijatelji i susjedi »koji su udaljeni od istine samo zato što ne znaju gdje je pronaći«. Kako ste vođeni Duhom, možete iznijeti misao, poziv, SMS poruku ili poruku putem Twittera koji će vašim prijateljima predstaviti istine obnovljenog evanđelja. Ne trebate i ne smijete čekati svoj službeni poziv da biste se gorljivo posvetili misionarskom radu.
Dok su svećenički, hramski i misijski blagoslovi »obuhvaćeni… u Kristu« i usklađeno surađuju sa srcem, umom i dušom mladog misionara, on se može osposobiti za djelo. Njegova je sposobnost uvećana kako bi ispunio odgovornost ovlašteno predstavljati Gospodina Isusa Krista. Duhovno snažna kombinacija poštivanja svećeničkih i hramskih saveza, primanje »moći božanskog« putem svećeničkih uredbi, nesebično služenje i naviještanje vječnog evanđelja Božjoj djeci mladiću omogućava da postane »čvrst[] i postojan[] u vjeri« i »čvrsto ukorijenjen[] [u Kristu]«.
U našim domovima i u crkvi trebamo staviti uravnoteženi naglasak na sva tri elementa Gospodinovog obrasca pripreme i napretka za vjerne sinove Božje: svećeništvo, hram, misija. Sva tri elementa od nas zahtijevaju da volimo biti i ostati dostojni. Budite dostojni. Ostanite dostojni.
Obećanje i svjedočanstvo
Moja voljena braćo, obećavam da će duhovni dar objave pratiti vaš poziv na djelo naviještanja evanđelja i vaše zaduženje na određeno mjesto ili mjesta. Dok se sada marljivo pripremate za nesebičnu svećeničku i hramsku službu, vaše svjedočanstvo o Gospodinovoj živućoj stvarnosti će biti ojačano. Ljubav za njega i njegovo djelo ispunit će vaše srce. Dok učite voljeti biti dostojni, postat ćete moćno oruđe u Gospodinovim rukama kako biste blagoslovili mnoge ljude i služili im.
Radosno svjedočim da naš Nebeski Otac i njegov ljubljeni Sin, Isus Krist, žive. Biti uključen u njihovu službu je jedan od najvećih blagoslova koje možemo primiti. O tome svjedočim u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.