Nato ga Isus pogleda [i] zavoli ga

starješina S. Mark Palmer

iz Sedamdesetorice

Svaki put kad vam se čini da se od vas traži nešto teško, sjetite se Gospodina koji vas gleda, voli vas i poziva vas da ga slijedite.

Prije nekoliko godina pozvan sam da, sa svojom suprugom Jacqui, predsjedavam misijom Washington Spokane. Stigli smo u misijsko polje s mješavinom straha i uzbuđenja zbog odgovornosti raditi s tolikim nevjerojatnim mladim misionarima. Došli su iz mnogo različitih sredina i ubrzo su postali poput naših sinova i kćeri.

Premda je većina dobro radila, nekoliko ih se borilo s visokim očekivanjima svoga poziva. Sjećam se da mi je jedan misionar rekao: »Predsjedniče, jednostavno ne volim ljude.« Nekolicina mi je rekla da nemaju želje slijediti prilično stroga misionarska pravila. Brinuo sam se i pitao što možemo učiniti kako bismo promijenili srca nekolicine misionara koji još nisu spoznali radost koja dolazi iz poslušnosti.

Jednog dana dok sam se vozio kroz prekrasna valovita polja pšenice uz granicu Washington–Idaho, slušao sam snimku Novog zavjeta. Dok sam slušao poznatu priču o bogatašu koji je došao upitati Spasitelja što bi trebao učiniti da zadobije vječni život, primio sam neočekivanu no duboku osobnu objavu koja je sada sveta uspomena.

Nakon slušanja kako Isus recitira zapovijedi i bogataš odgovara da ih je sve obdržavao još od mladosti, slušao sam Spasiteljev blagi ispravak: »Jedno ti nedostaje… prodaj sve što imaš… i… dođi, slijedi me!« No na moje iznenađenje, umjesto toga sam čuo sedam riječi prije tog dijela stiha koje kao da nikad prije nisam čuo ili pročitao. Činilo se kao da su dodane u Sveta pisma. Divio sam se nadahnutoj spoznaji koja se zatim javila.

Koje su bile tih sedam riječi koje su imale toliko dubok učinak? Slušajte kako biste vidjeli možete li prepoznati ove naizgled obične riječi, koje se ne nalaze u drugim evanđeoskim zapisima, samo u Evanđelju po Marku:

»Pritrča neki čovjek… i upita ga: ‘Dobri učitelju, što moram učiniti da baštinim život vječni?’

Reče mu Isus …

Znaš zapovijedi: ‘Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca i majku!’

On mu odgovori : ‘Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.

Nato ga Isus pogleda, zavoli ga i rekne mu: ‘Jedno ti nedostaje: Hajde, prodaj sve što imaš, podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu! Onda dođi, slijedi me!«

»Nato ga Isus pogleda [i] zavoli ga.«

Kad sam čuo te riječi, um mi je preplavila živopisna slika našeg Gospodina kako se zaustavlja i gleda ovog bogataša. Gleda – u smislu da gleda duboko, prodirući u njegovu dušu i prepoznajući njegovu dobrotu i potencijal, kao i razlučujući njegovu najveću potrebu.

Zatim jednostavne riječi – Isus ga zavoli. Osjetio je ogromnu ljubav i suosjećanje za ovog dobrog bogataša i, zbog ove ljubavi i s tom ljubavi, Isus je od njega zatražio još i više. Zamislio sam kako se vjerojatno osjećao ovaj bogataš kad je osjetio toliku ljubav dok ga se molilo da učini nešto iznimno teško kao što je prodaja svega što je posjedovao i davanje zarade siromašnima.

U tom sam trenutku znao da se nisu trebala promijeniti samo srca nekih naših misionara. I moje se srce trebalo promijeniti. Pitanje više nije bilo: »Kako frustrirani predsjednik misije može postići da se misionar koji se muči ponaša bolje?« Umjesto toga, pitanje je bilo: »Kako mogu biti ispunjen kristolikom ljubavi kako bi misionar kroz mene mogao osjetiti Božju ljubav i poželjeti promijeniti se?« Kako mogu gledati njega ili nju na isti način na koji je Gospodin gledao bogataša, kako bih ih vidio onakvima kakvi doista jesu i kakvima mogu postati, umjesto da vidim samo ono što čine ili ne čine? Kako mogu biti više poput Spasitelja?

»Nato ga Isus pogleda [i] zavoli ga.«

Od tada, kad sam sjedio nasuprot mladom misionaru koji se borio s nekim aspektom poslušnosti, u svom sam srcu vidio vjernog mladića ili djevojku koji su djelovali prema želji doći na misiju. Tada sam sa svim čuvstvom nježna roditelja mogao reći: »Starješino ili sestro, da vas ne volim, ne bih mario što se događa na vašoj misiji. No volim vas i zato što vas volim, važno mi je tko ćete postati. Stoga vas pozivam da promijenite te stvari koje su vam teške i postanete onima kojima Gospodin želi da budete.«

Svaki put kad bih intervjuirao misionare, prvo sam se molio za dar dobrotvornosti kako bih svakog starješinu i sestru mogao vidjeti onakvima kakvima ih Gospodin vidi.

Prije sabora u zoni, dok smo sestra Palmer i ja pozdravljali svakog misionara pojedinačno, zastao bih i pogledao duboko u njihove oči, gledajući ih – intervju bez riječi – i tada sam bez pogreške bio ispunjen velikom ljubavlju za ove dragocjene sinove i kćeri Božje.

Naučio sam mnogo životnih lekcija iz ovog dubokog osobnog iskustva s 10. poglavljem u Markovom evanđelju. Evo četiri od tih lekcija za koje vjerujem da će pomoći svakome od nas:

Dok učimo vidjeti druge kako ih Gospodin vidi, umjesto da ih gledamo svojim očima, porast će naša ljubav za njih, kao i naša želja da im pomognemo. U drugima ćemo vidjeti potencijal koji vjerojatno sami ne vide. S kristolikom ljubavlju nećemo se bojati odvažno govoriti, jer »savršena ljubav isključuje strah«. I nikad nećemo odustati, znajući da oni koje je najteže voljeti zapravo najviše trebaju ljubav.
Nikakvo pravo podučavanje ili učenje ne može uspjeti ako se čini s frustracijom ili ljutnjom, a srca se ne mogu promijeniti ako ljubav nije prisutna. Bilo da djelujemo u ulozi roditelja, učitelja ili vođa, pravo podučavanje može se ostvariti samo u ozračju povjerenja, a ne osude. Naši bi domovi uvijek trebali biti sigurna utočišta za našu djecu, a ne neprijateljsko okruženje.
Ljubav nikad ne smije biti uskraćena kad dijete, prijatelj ili član obitelji ne uspije živjeti prema našim očekivanjima. Ne znamo što se dogodilo bogatašu kad je ožalošćen otišao, no siguran sam da ga je Isus i dalje savršeno volio, premda je odabrao lakši put. Možda je kasnije u svom životu otkrio da je velika imovina bezvrijedna, sjetio se i djelovao prema značajnom iskustvu da ga Gospodin gleda, voli i poziva da ga slijedi.
Zato što nas voli, Gospodin puno očekuje od nas. Ako smo ponizni, prihvatit ćemo Gospodinove pozive da se pokajemo, žrtvujemo i služimo kao dokaz njegove savršene ljubavi za nas. Naposljetku, poziv na pokajanje također je poziv na primanje predivnog dara oprosta i mira. Stoga, »ne preziri karanja Gospodnjega, niti kloni kad te kara, jer Gospodin kara onoga koga ljubi«.

Moja draga braćo i sestre, svaki put kad vam se čini da se od vas traži nešto teško – da se odreknete loše navike ili ovisnosti, napustite svjetovne ciljeve, žrtvujete omiljenu aktivnost zato što je šabat, oprostite nekome tko vam je učinio nepravdu – sjetite se Gospodina koji vas gleda, voli vas i poziva vas da to napustite i slijedite ga. I zahvalite mu što vas voli dovoljno da bi vas pozvao da učinite više.

Svjedočim o našem Spasitelju, Isusu Kristu, i veselim se danu kad će zagrliti svakoga od nas, gledajući nas i okružujući nas svojom savršenom ljubavi. U ime Isusa Krista. Amen.