Veličanstveni naum našeg Oca
Zbog Božjeg svetog nauma znamo da su rođenje i smrt tek važni događaji na našem putovanju prema vječnom životu s našim Nebeskim Ocem.
Na početku svoje obuke za liječnika imao sam povlasticu pomoći mladoj majci pri porodu njezinog prvog djeteta. Bila je smirena, usredotočena i sretna. Kada se dijete rodilo, predao sam joj dragocjeno novorođenče. Sa suzama sreće koje su curile niz njezino lice, ona je uzela ovu tek novorođenu bebu u svoje naručje i pregledala ga od glave do pete. Privila ga je uz sebe i voljela onako kako samo majka može. Bila je povlastica biti s njom u toj sobi.
Takav je bio početak života za svakoga od nas. Ipak, je li naše rođenje doista bilo naš početak? Svijet vidi rođenje i smrt kao početak i kraj. No, zbog Božjeg svetog nauma znamo da su rođenje i smrt tek važni događaji na našem putovanju prema vječnom životu s našim Nebeskim Ocem. Oni su ključni dijelovi nauma našega Oca – sveti trenuci u kojima se smrtnost i nebesa presijecaju. Danas, osvrćući se na ono što sam naučio promatrajući rođenje i smrt tijekom svojih godina liječničke prakse i služenja u Crkvi, htio bih posvjedočiti o veličanstvenom naumu našega Oca.
»Prije nego što smo rođeni, živjeli smo s Bogom, Ocem našeg duha. Svi mi na Zemlji doslovno smo braća i sestre u njegovoj obitelji« i svatko od nas mu je dragocjen. Živjeli smo s njim tijekom eona prije našeg smrtnog rođenja – učeći, birajući i pripremajući se.
Zato što nas Nebeski Otac voli, želi da dobijemo najveći dar koji on može dati, dar vječnog života. On nam nije mogao samo tako dati ovaj dar; morali smo ga primiti birajući njega i njegove puteve. To je zahtijevalo da napustimo njegovu nazočnost i započnemo predivno i izazovno putovanje vjere, rasta i postajanja. Putovanje koje je naš Otac pripremio za nas zove se naum spasenja ili naum sreće.
Na velikom predsmrtnom vijeću naš nam je Otac rekao za svoj naum. Kada smo ga shvatili, bili smo toliko sretni da smo klicali od radosti, a jutarnje su zvijezde zajedno pjevale.
Taj je naum izgrađen na tri velika stupa: stupa vječnosti.
Prvi je stup Stvaranje Zemlje, okruženja za naše smrtno putovanje.
Drugi stup je Pad naših prvih zemaljskih roditelja, Adama i Eve. Zbog Pada su nam dane neke čudesne stvari. Mogli smo biti rođeni i primiti fizičko tijelo. Bit ću zauvijek zahvalan svojoj majci što je donijela moju braću i mene na ovaj svijet i podučila nas o Bogu.
Bog nam je također dao moralnu slobodu biranja – sposobnost i povlasticu biranja i djelovanja za sebe. Kako bi nam pomogao dobro birati, Nebeski nam je Otac dao zapovijedi. Svakoga dana, dok obdržavamo njegove zapovijedi, pokazujemo Bogu da ga volimo, a on blagoslivlja naš život.
Znajući da nećemo uvijek dobro izabrati – ili drugim riječima da ćemo griješiti – Otac nam je dao treći stup: Spasitelja Isusa Krista i njegovo Pomirenje. Kroz svoju patnju, Krist je platio cijenu i za fizičku smrt i za grijeh. Naučavao je: »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.«
Isus Krist je živio savršenim životom, uvijek obdržavajući zapovijedi svojega Oca. »Hodao je putovima Palestine«, naučavajući istine vječnosti, »iscjeljujući bolesne, čineći da slijepi progledaju i uskrisujući mrtve«. »Prošao [je] čineći dobro« i »molio sve da slijede njegov primjer«.
Na kraju svojeg smrtnog života, kleknuo je i molio se, rekavši:
»Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja …
Kad se nađe u smrtnoj borbi, još je žarče molio, a znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju.«
Krist nam je pomogao bolje razumjeti veličinu svoje patnje kada je proroku Josephu Smithu rekao:
»Jer gle, ja, Bog, pretrpjeh ovo za sve, da oni ne bi trpjeli, ako se pokaju;
No, ako se ne pokaju, moraju trpjeti kao i ja;
A to trpljenje prouzroči da ja, sâm Bog, najveći od svih, uzdrhtim od boli, i krvarim iz svake pore, te trpim i tijelom i duhom.«
Tamo je, u Getsemanskom vrtu, počeo plaćati cijenu za naše grijehe i naše bolesti, naše boli i naše slabosti. Zato što je to učinio, nikada nećemo biti sami u tim slabostima ako odaberemo kročiti s njime. »Bio je uhićen i lažno optužen, proglašen krivim da se zadovolji rulja i osuđen na smrt na križu na Kalvariji.« Na križu je »predao svoj život kako bi pomirio za grijehe cijelog čovječanstva u velikom zastupničkom daru za sve koji će ikada živjeti na Zemlji«.
Izjavio je:
»Gle, ja sam Isus Krist, za koga proroci posvjedočiše da će doći na svijet.
I gle, ja sam svjetlo i život svijeta; i ja popih iz one gorke čaše koju mi Otac dade, i proslavih Oca uzimajući na sebe grijehe svijeta, u čemu podnesoh volju Očevu u svemu od početka.«
Tada, prvoga dana u tjednu, ustao je iz groba sa savršenim uskrslim tijelom, kako više nikada ne bi umro. I zato što je on to učinio, moći ćemo i mi.
Svjedočim da je Krist doista ustao iz groba. No, da bi ustao iz tog groba, trebao je prvo umrijeti. A moramo i mi.
Još jedan od velikih blagoslova mojeg života bio je osjetiti bliskost neba tijekom tih trenutaka kada sam sjedio uz postelju ljudi kada bi umrli. Jednog ranog jutra, prije nekoliko godina, ušao sam u bolničku sobu vjerne udovice svetice posljednjih dana koja je imala rak. Dvije njezine kćeri sjedile su uz nju. Kada sam došao do njezine postelje, ubrzo sam otkrio da više ne pati jer je upravo preminula.
U tom trenutku smrti, soba je bila ispunjena mirom. Njezine su kćeri osjećale dražesnu tugu, no njihova su srca bila ispunjena vjerom. Znale su da njihova majka nije nestala, već se vratila kući. Čak i u našim trenucima duboke tuge, u trenucima kada vrijeme stoji, a život se čini nepoštenim, možemo pronaći utjehu u našem Spasitelju jer je i on patio. Bila je povlastica biti u toj sobi.
Kada umremo, naš duh napušta naše tijelo, a mi prelazimo u sljedeći etapu našeg putovanja, svijet duhova. To je mjesto učenja, pokajanja, opraštanja i postajanja – gdje čekamo uskrsnuće.
Na neki veliki dan u budućnosti, svi koji su ikada rođeni ustat će iz groba. Naš će se duh i fizičko tijelo ponovno sjediniti u svoj savršeni oblik. Svi će uskrsnuti, i stari i mladi, i muško i žensko, i opaki i pravedni; i »sve [će] biti vraćeno savršenom tijelu svojemu«.
Nakon uskrsnuća imat ćemo vrhunski blagoslov da nam sudi sam naš Spasitelj koji je rekao:
»Privući [ću] sve ljude k sebi, da bi im se moglo suditi prema djelima njihovim.
I dogodit će se, tko se god pokaje i krsti u ime moje bit će ispunjen; i ako ustraje do svršetka, gle, njega ću smatrati bez krivnje pred Ocem svojim u onaj dan kad stanem suditi svijetu.«
A tada, kroz Krista i njegovo Pomirenje, svi koji su odabrali slijediti ga kroz vjeru, pokajanje, krštenje, primanje Duha Svetoga i ustrajnost do kraja, otkrit će da je kraj njihovog putovanja primiti »njihovu božansku sudbinu kao baštinici vječnoga života«. Vratit će se u nazočnost svojega Oca kako bi zauvijek živjeli s njim. Birajmo dobro.
Toliko je više toga u našem postojanju od samo onoga što se događa između rođenja i smrti. Pozivam vas da dođete i slijedite Krista.
Pozivam sve članove Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana da svakoga dana »dođ[e]te Kristu, i usavršite se u njemu, i odreknite se sve bezbožnosti… [da] kroz prolijevanje krvi Kristove… [možete] posta[ti] sveti, bez mrlje.«
Pozivam one koji još nisu članovi Crkve da dođu i čitaju Mormonovu knjigu te poslušaju misionare. Dođite, imajte vjere i pokajte se za svoje grijehe. Dođite, budite kršteni i primite Duha Svetoga. Dođite i živite sretnim životom ispunjenim Kristom. Kada mu dođete i obdržavate njegove zapovijedi, obećavam da možete naći mir i svrhu u ovom, često burnom smrtnom iskustvu te vječni život u nadolazećem svijetu.
One koji su iskusili ove istine te su iz bilo kojeg razloga odlutali pozivam da se vrate. Vratite se danas. Naš Otac i Spasitelj vas vole. Svjedočim da Krist ima moć odgovoriti na vaša pitanja, iscijeliti vaše boli i tuge te oprostiti vaše grijehe. Znam da je to istina. Znam da je sve ovo istina. Krist živi! Ovo je njegova Crkva. U ime Isusa Krista. Amen.