Uzdajmo se u Boga nepokolebljivo
Ako smo postojani i ne posrćemo u svojoj vjeri, Gospodin će povećati našu sposobnost da se uzdignemo iznad životnih izazova.
Draga braćo i sestre, htio bih započeti svoju današnju poruku svjedočeći da znam da je predsjednik Thomas S. Monson Božji prorok u naše doba. Njegovi savjetnici u Prvom predsjedništvu i Dvanaestorica apostola zapravo su također proroci, vidioci i objavitelji. Oni predstavljaju Gospodina Isusa Krista i imaju pravo izjavljivati njegove misli i volju kako im ona biva objavljivana. Svjedočim da postoji sigurnost u slijeđenju njihovog savjeta. Gospodin ih nadahnjuje da naglase osnaživanje naše vjere u Nebeskoga Oca i njegovog Sina, Isusa Krista, te u njegovo Pomirenje kako se ne bismo pokolebali dok se suočavamo s izazovima našega doba.
U Mormonovoj knjizi čitamo o čovjeku imenom Amon koji je poslan iz zemlje Zarahemle u zemlju Lehi–Nefi kako bi se raspitao o svojoj braći. Tamo je pronašao kralja Limhija i njegov narod koji je bio u lamanskom ropstvu. Kralj Limhi je bio ohrabren onime što je Amon iznio o svojem narodu u Zarahemli. Njegovo se srce ispunilo tako velikom nadom i radošću da je sabrao svoj narod kod hrama i rekao mu:
»Zato uzdignite glave svoje i radujte se, i stavite uzdanje svoje u Boga…
No, okrenete li se Gospodu s cjelovitom namjerom srca, … i služite mu sa svom marljivošću uma, … on će vas, prema vlastitoj volji i želji svojoj, izbaviti iz ropstva.«
Amonove riječi toliko su duboko utjecale na vjeru naroda kralja Limhija da su sklopili savez s Bogom služiti mu i obdržavati njegove zapovijedi, bez obzira na svoje teške okolnosti. Zbog svoje su vjere mogli osmisliti naum i pobjeći iz ruku Lamanaca.
Braćo i sestre, molim vas da razmotrite važnost poziva koji je kralj Limhi uputio svojem narodu i njegovoj važnosti za nas. Rekao je: »Zato uzdignite glave svoje i radujte se, i stavite uzdanje svoje u Boga«. Ovim je riječima Limhi pozvao svoj narod da se raduje budućnosti kroz oči vjere; da zamijeni svoje strahove optimizmom nade koja se rađa iz vjere; i da se ne koleba u davanju svojeg povjerenja Bogu bez obzira na okolnosti.
Smrtni život je razdoblje kušnje gdje ćemo biti iskušani kako bi se vidjelo hoćemo li učiniti sve što će nam Gospodin, naš Bog, zapovjediti. Za to će biti potrebna nepokolebljiva vjera u Krista, čak i u trenucima velike teškoće. Bit će potrebno da hrlimo naprijed s postojanom vjerom u Krista, vođeni Duhom i pouzdajući se da će Bog skrbiti za naše potrebe.
Na kraju svojeg zemaljskog službeništva, netom prije nego je uhićen, Spasitelj je podučio svoje učenike: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!«
Promislite sa mnom na trenutak – Isus Krist, Jedinorođeni Sin Oca, živio je bezgrešnim životom i prevladao sve kušnje, boli, izazove i nevolje svijeta. Lio je kaplje krvi u Getsemaniju, pretrpio je strašnu bol koju nije moguće niti opisati. Uzeo je na sebe naše boli i bolesti. Stoji spreman kako bi pomogao – pomogao svakome od nas – sa svakim teretom. Tijekom svojeg života, patnje, smrti i Uskrsnuća, uklonio je svaku zapreku našem radovanju i pronalasku mira na ovoj Zemlji. Pogodnosti njegove pomirbene žrtve nude se svima koji ga prihvate i odreknu se sebe te svima onima koji uzmu njegov križ i slijede ga kao njegovi istinski učenici. Stoga, dok primjenjujemo vjeru u Isusa Krista i u njegovo Pomirenje, bit ćemo osnaženi, naša će bremena biti olakšana i kroz njega ćemo prevladati svijet.
Braćo i sestre, dok razmatramo snagu i nadu koju možemo primiti od Spasitelja, imamo razlog da uzdignemo svoju glavu i radujemo se, stavimo svoje povjerenje u Boga i nepokolebljivo hrlimo naprijed »jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni…. jer je čovjek s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim.«
Kralj Limhi je slično pozivao: »Okrenete li se Gospodu s cjelovitom namjerom srca,… i služite mu sa svom marljivošću uma, učinite li to, on će vas, prema vlastitoj volji i želji svojoj, izbaviti iz ropstva.«
Poslušajte Spasiteljeve vlastite riječi dok nas moli:
»Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujete u Boga i u me vjerujte…
Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi…
Tko pozna moje zapovjedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe.«
Bog nas blagoslivlja prema našoj vjeri. Vjera je izvor življenja s božanskom svrhom i vječnom perspektivom. Vjera je praktično načelo koje nadahnjuje marljivost. Ona je ključna, životna sila koja se očituje u našem pozitivnom stavu i želji da se voljno učini sve što Bog i Isus Krist traže od nas. Spušta nas na naša koljena kako bismo preklinjali Gospodina za vodstvo te ustali i djelovali s pouzdanjem da ćemo ostvariti ono što je u skladu s njegovom voljom.
Prije mnogo godina, dok sam služio kao predsjednik misije, primio sam telefonski poziv od roditelja jednog od naših ljubljenih misionara, obavještavajući me o smrti njegove sestre. Sjećam se da smo, u nježnosti tog trenutka, taj misionar i ja raspravljali o Božjem veličanstvenom naumu spasenja za njegovu djecu i kako ga ta spoznaja može utješiti.
Iako je bio iznenađen i ožalošćen tom nedaćom, ovaj se misionar – kroz svoje suze i s vjerom u Boga – radovao u životu svoje sestre. Izrazio je nepokolebljivo pouzdanje u Gospodinova nježna milosrđa. Odlučno mi je rekao da će nastaviti služiti svoju misiju sa svom vjerom i marljivošću kako bi bio dostojan obećanja koja Bog ima za njega i njegovu obitelj. U tom trenutku potrebe, taj je vjerni misionar okrenuo svoje srce Bogu, dao mu svoje cijelo povjerenje i obnovio svoju predanost da će služiti Gospodinu s vjerom i svim marom.
Braćo i sestre, ako nismo ukorijenjeni postojanim povjerenjem u Boga i željom da mu služimo, bolna iskustva smrtnosti mogu nas navesti da se osjećamo kao da smo opterećeni teškim jarmom; i možemo izgubiti tu motivaciju da potpuno živimo evanđelje. Bez vjere ćemo izgubiti sposobnost da cijenimo one naume našega Boga vezane za ono što će se kasnije dogoditi u našem životu.
U tim trenucima kušnje, protivnik – koji uvijek promatra – pokušava koristiti našu logiku i rasuđivanje protiv nas. Pokušava nas uvjeriti da je beskorisno živjeti načela evanđelja. Molim vas da upamtite da je logika naravnog čovjeka da »ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost«. Sjetite se da je Sotona »neprijatelj Bogu, i bori se protiv njega neprestance, te [nas] poziva i mami na grijeh, i da… čini[mo] ono što je zlo neprestance«. Ne smijemo mu dopustiti da nas prevari; jer kada mu dopustimo, posrćemo u svojoj vjeri i gubimo moć zadobivanja Božjih blagoslova.
Ako smo postojani i ne posrćemo u svojoj vjeri, Gospodin će povećati našu sposobnost da se uzdignemo iznad životnih izazova. Bit ćemo osposobljeni da obuzdamo negativne porive i razvit ćemo sposobnost prevladavanja nadmoćnih prepreka, čak i onih koje se čine takvima. To je ono što je osposobilo narod kralja Limhija da čudesno pobjegnu iz lamanskog zatočeništva.
Braćo i sestre, pozivam vas da date svoje cijelo povjerenje Bogu i naučavanjima njegovih proroka. Pozivam vas da obnovite svoje saveze s Bogom, služite mu cijelim svojim srcem, bez obzira na kompleksne životne situacije. Svjedočim vam da ćete moću svoje nepokolebljive vjere u Krista postati slobodni od zatočeništva grijeha, sumnje, nevjere, nesretnosti, patnje te ćete primiti sve obećane blagoslove od svojeg brižnog Nebeskog Oca.
Svjedočim da je Bog stvaran. On živi. On nas voli. On sluša naše molitve u trenucima sreće i u našim trenucima sumnje, tuge i očaja. Svjedočim da je Isus Krist Spasitelj svijeta. On je Otkupitelj.
Svoje današnje opaske zatvaram sa stihovima pjesme »Not Now but in the Coming Years« koja se nalazi u Pjesmarici na portugalskom jeziku:
Ako oblaci, mjesto sunca, nad srcem nam sjene stanu širiti,
Ako nas bol muči, nema veze, uskoro ćemo znati tko si ti.
Isus nas vodi svojom rukom, i reći će nam zašto;
Slušamo li njegov glas, reći će nam uskoro.
Uzdajmo se u Boga nepokolebljivo, i on će nas podržati;
Pjevajmo o njegovoj slavi neprestano, jer će kasnije objasniti.
Ovo kažem u ime Isusa Krista. Amen.