Ujedinjeni u ostvarivanju Božjeg djela
Najučinkovitiji način da ispunimo naš božanski potencijal jest da radimo zajedno, blagoslovljeni moću i ovlašću svećeništva.
Draga predivna braćo i sestre, milina je biti s vama. Gdje god da slušate, šaljem zagrljaje svojim sestrama i srdačan stisak ruke svojoj braći. Ujedinjeni smo u djelu Gospodnjem.
Kada pomislimo na Adama i Evu, često prvo pomislimo na njihov idiličan život u Edenskom vrtu. Zamišljam da je vrijeme uvijek bilo savršeno – ni prevruće ni prehladno – a to je obilje ukusnog voća i povrća raslo nadohvat ruke tako da su mogli jesti kad su god htjeli. Pošto je ovo za njih bio novi svijet, bilo je mnogo toga za otkriti, stoga je svaki dan bio zanimljiv dok su komunicirali sa životinjama i istraživali svoju predivnu okolinu. Također su dobili zapovijedi da ih poštuju i imali su različite načine pristupa tim uputama, što je uzrokovalo nešto početne tjeskobe i zbunjenosti. 1 Ali kad su donijeli odluke koje su promijenile njihov život zauvijek, naučili su raditi zajedno i postali su ujedinjeni u ostvarivanju svrha koje je Bog imao za njih – i za svu svoju djecu.
Sada zamislite ovaj isti par u smrtnosti. Morali su raditi za svoju hramu, neke su životinje smatrale njih hranom i bilo je teških izazova koje su mogli prevladati samo kada su se zajedno savjetovali i molili. Zamišljam da je bilo barem nekoliko prilika kad su imali različita mišljenja o tome kako pristupiti ovim izazovima. Međutim, kroz Pad su naučili da je ključno djelovati u jedinstvu i ljubavi. U poduci koju su primili iz božanskih izvora, bili su podučeni o naumu spasenja i o načelima evanđelja Isusa Krista koja čine naum primjenjivim. Zato što su razumjeli da su njihova zemaljska svrha i vječni cilj identični, pronašli su zadovoljstvo i uspjeh u učenju kako zajedno raditi u ljubavi i pravednosti.
Kada su im se djeca rodila, Adam i Eva podučili su svoju obitelj ono što su naučili od nebeskih glasnika. Bili su usredotočeni na pomaganje svojoj djeci također razumjeti i prihvatiti ona načela koja će ih usrećiti u ovom životu, kao i pripremljeni za povratak svojim nebeskim roditeljima nakon što su povećali svoje sposobnosti i dokazali svoju poslušnost Bogu. Pritom su Adam i Eva naučili cijeniti svoje različite snage i podržavali su jedan drugoga u svojem vječno značajnom radu. 2
Kako su stoljeća i zatim tisućljeća dolazila i prolazila, jasnoća muških i ženskih nadahnutih i međusobno ovisnih doprinosa postala je zamagljena krivim informacijama i nerazumijevanjem. Tijekom vremena između toga čudesnog početka u Edenskom vrtu i danas, protivnik je bio veoma uspješan u svojem cilju da razdvoji muškarce i žene u svojim pokušajima da osvoji naše duše. Lucifer zna da će, ako može narušiti jedinstvo koje muškarci i žene osjećaju, ako nas može zbuniti vezano za našu božansku vrijednost i odgovornosti u savezu, uspjeti uništiti obitelji, koje su temeljne jedinice vječnosti.
Sotona potiče uspoređivanje kao oruđe za stvaranje osjećaja veće ili manje vrijednosti, skrivajući vječnu istinu da su urođene razlike između muškaraca i žena dane od Boga i jednako vrijedne. On je pokušao sniziti doprinose žena kako obitelji tako i civilnom društvu, tako umanjujući njihov uzdižući utjecaj za dobro. Njegov je cilj bio poticati borbu za nadmoć radije nego slavljenje jedinstvenih doprinosa muškaraca i žena koji nadopunjuju jedni druge i doprinose jedinstvu.
Stoga, tijekom godina i diljem svijeta, potpuno razumijevanje božanski međuovisnih, a ipak različitih doprinosa i odgovornosti žena i muškaraca uvelike je nestalo. Žene su u mnogim društvima postale podložne muškarcima, radije nego ravnopravne partnerice, njihove su aktivnosti ograničene na uzak raspon. Duhovni se napredak prilično usporio tijekom tih mračnih razdoblja; doista, malo je duhovnog svjetla moglo prodrijeti u umove i srca ogrezla u tradicijama dominacije.
A zatim je svjetlo obnovljenog evanđelja zasjalo »sjajnij[e] od sunca« 3 kada su se Bog Otac i njegov Sin, Isus Krist, ukazali dječaku Josephu Smithu rano u proljeće 1820. godine u toj posvećenoj šumi u sjevernom New Yorku. Taj je događaj započeo suvremeno izlijevanje objave s Neba. Jedan od prvih elemenata Kristove izvorne Crkve koji je bio obnovljen bila je ovlast svećeništva Božjeg. Kako se Obnova nastavila razvijati, muškarci i žene počeli su iznova shvaćati važnost i potencijal rada kao partneri, gdje ih on ovlašćuje i usmjerava u ovom svetom radu.
Godine 1842., kada su žene mlade Crkve željele uspostaviti službenu skupinu da pomogne u djelu, predsjednik Joseph Smith osjetio se nadahnutim organizirati ih »pod svećeništvom po obrascu svećeništva«. 4 Rekao je: »Sada predajem vama ključ u ime Božje… ovo je početak boljih dana.« 5 A otkad je taj ključ bio predan, obrazovne, političke i ekonomske prilike za žene počele su se postupno proširivati diljem svijeta. 8
Ova nova crkvena organizacija za žene, nazvana Potporno društvo, bila je drugačija od drugih ženskih društava toga vremena jer ju je uspostavio prorok koji je djelovao sa svećeničkom ovlašću da udijeli ženama ovlast, svete odgovornosti i službene položaje unutar strukture Crkve, ne odijeljeno od nje. 7
Od vremena proroka Josepha Smitha do danas, kontinuirana obnova svega donijela je prosvjetljenje o potrebi za ovlasti i moći svećeništva u pomaganju i muškarcima i ženama ostvariti njihove božanski određene odgovornosti. Nedavno smo bili podučeni da žene koje su odijeljene pod vodstvom onoga koji obnaša svećeničke ključeve djeluju sa svećeničkom ovlašću u svojim pozivima. 8
U listopadu 2019. predsjednik Russell M. Nelson podučio je da žene koje su podarene u hramu imaju svećeničku moć u svom životu i u svojem domu dok obdržavaju te svete saveze koje su sklopile s Bogom. 9 Objasnio je da su »nebesa… jednako otvorena ženama koje su podarene Božjom moći koja proizlazi iz njihovih svećeničkih saveza, kao što su otvorena muškarcima koji obnašaju svećeništvo«. I ohrabrio je svaku sestru da »obilato koristi[] Spasiteljevu moć kako biste pomogle svojim obiteljima i ostalima koje volite«. 10
Što to onda znači za vas i za mene? Kako razumijevanje svećeničke ovlasti i moći mijenja naš život? Jedan je od ključeva razumjeti da kada žene i muškarci rade zajedno, mi postižemo puno više nego kada radimo odvojeno. 11 Naše se uloge nadopunjuju radije nego natječu. Iako žene nisu zaređene u svećeničku službu, kao što je ranije rečeno, žene su blagoslovljene svećeničkom moću kada obdržavaju svoje saveze i one djeluju sa svećeničkom ovlašću kada su odijeljene u poziv.
Prekrasnog dana u kolovozu imala sam povlasticu sjesti s predsjednikom Russellom M. Nelsonom u rekonstruiranom domu Josepha i Emme Smith u Harmonyju, Pennsylvania, blizu mjesta gdje je Aronovo svećeništvo bilo obnovljeno u ovim posljednjim danima. U našem razgovoru predsjednik Nelson govorio je o važnoj ulozi koju su žene igrale u Obnovi.
Predsjednik Nelson: »Jedan od najvažnijih aspekata kojih se sjetim kada dođem na ovo mjesto Obnove svećeništva jest važna uloga koju su žene igrale u Obnovi.
Kada je Joseph tek počeo prevoditi Mormonovu knjigu, tko je bio pisar? Pa, on pomalo, ali ne mnogo. Emma je uskočila.
I zatim se sjetim kako je Joseph otišao u šumu moliti se blizu njihovog doma u Palmyri, New York. Kamo je otišao? Otišao je u Sveti šumarak. Zašto je otišao tamo? Zato što je majka tamo išla kad se željela moliti.
To su samo dvije žene koje su imale ključne uloge u Obnovi svećeništva i u Obnovi Crkve. Bez sumnje možemo reći da su naše supruge jednako važne danas kao što su bile onda. Naravno da jesu.«
Poput Emme, Lucy i Josepha, mi smo najučinkovitiji kada smo spremni učiti jedni od drugih i kada smo ujedinjeni u našem cilju da postanemo učenici Isusa Krista i pomognemo drugima na tom putu.
Podučeni smo da »svećeništvo blagoslivlja živote Božje djece na bezbrojne načine… U [crkvenim] pozivima, hramskim uredbama, obiteljskim odnosima i tihom, pojedinačnom službeništvu, svetice i sveci posljednjih dana idu naprijed sa svećeničkom moću i vlašću. Ova međuovisnost muškaraca i žena u ostvarivanju Božjeg djela kroz njegovu moć središnja je za evanđelje Isusa Krista obnovljeno kroz proroka Josepha Smitha.« 12
Jedinstvo je temeljno u božanskom djelu koje smo povlašteni i pozvani vršiti, ali to se ne događa samo od sebe. Potrebni su trud i vrijeme kako bismo se zaista zajedno savjetovali – slušali jedni druge, razumjeli gledišta drugih i iznosili iskustva – ali proces rezultira s više nadahnutih odluka. Bilo kod kuće ili u našim crkvenim odgovornostima, najučinkovitiji način da ispunimo naš božanski potencijal jest da radimo zajedno, blagoslovljeni moću i ovlašću njegovog svećeništva u našim drugačijim, ali nadopunjujućim ulogama.
Kako to partnerstvo izgleda danas u životima žena saveza? Dopustite mi da vam dam primjer.
Alison i John imali su partnerstvo koje je bilo jedinstveno. Vozili su tandem bicikl na kratkim i dugim utrkama. Kako bi se uspješno natjecali na tom vozilu, dva vozača moraju biti usklađena. Moraju se naginjati u istim smjeru u pravom trenutku. Jedan ne može dominirati drugim, već moraju jasno komunicirati i svaki činiti svoj dio. Kapetan, naprijed, kontrolira kada kočiti i kada ustati. Ložač, iza, treba paziti što se događa i biti spreman dodati snagu ako počnu pomalo zaostajati ili olakšati ako se previše približe drugim biciklistima. Oni moraju podržavati jedan drugoga kako bi napredovali i ostvarili svoj cilj.
Alison je objasnila: »U samom početku, osoba na kapetanskom mjestu rekla bi ‘ustani’ kad smo trebali ustati i ‘kočim’ kad smo trebali prestati pedalirati. Nakon nekog vremena, osoba koja je bila ložač naučila je prepoznati kada bi kapetan htio ustati ili kočiti i nije trebalo govoriti. Naučili smo biti usklađeni u tome kako nam ide i mogli smo prepoznati kad se jedan od nas mučio i [tada bi] drugi pokušao nadoknaditi. Sve je zapravo u povjerenju i zajedničkom radu.« 13
John i Alison bili su ujedinjeni ne samo dok su vozili svoj bicikl, već su bili ujedinjeni i u svom braku. Svaki od njih želio je sreću drugoga više nego svoju; svaki je tražio dobro u drugome i radio kako bi nadvladao ono ne baš dobro u sebi. Izmjenjivali su se vodeći i izmjenjivali su se dajući više kad bi se jedan partner mučio. Svaki je cijenio doprinose drugoga i pronalazio bolje odgovore na njihove izazove kada su kombinirali svoje talente i resurse. Oni su zaista vezani jedan za drugoga kroz kristoliku ljubav.
Postati više usklađeni s božanskim uzorkom zajedničkog rada u jedinstvu kritično je u ovo vrijeme poruka »prvo ja« koje nas okružuju. Žene posjeduju naročite, božanske darove 14 i dane su im jedinstvene odgovornosti, ali one nisu više – ili manje – važne od darova i odgovornosti muškaraca. Svi su stvoreni i potrebni kako bi ostvarili božanski naum Nebeskog Oca da pruži svakom svojem djetetu najbolju priliku za ispuniti svoj božanski potencijal.
Danas »trebamo žene koje imaju hrabrost i viziju naše majke Eve« 15 da se ujedine sa svojom braćom u privođenju duša Kristu. 16 Muškarci trebaju postati istinski partneri radije nego pretpostavljati da su jedino oni odgovorni ili djelovati kao »takozvani« partneri dok žene obavljaju veći dio posla. Žene trebaju biti spremne »istup[iti] naprijed [i] zauz[eti] svoje pravedno i potrebno mjesto« 17 kao partnerice radije nego misliti da sve moraju napraviti same ili čekati da im se kaže što činiti. 18
Smatrati žene neophodnim sudionicama nije vezano za stvaranje »parnosti« već za razumijevanje doktrinarne istine. Umjesto uspostavljanja programa da se to ostvari, možemo aktivno raditi na tome da cijenimo žene kao što ih Bog cijeni: kao ključne partnerice u djelu spasenja i uzvišenja.
Jesmo li spremni? Hoćemo li nastojati nadvladati kulturne predrasude i umjesto toga prihvatiti božanske uzorke i prakse zasnovane na temeljnom nauku? Predsjednik Russell M. Nelson poziva nas da »koračamo ruku pod ruku… [da] pomo[gnemo] pripremiti svijet za Drugi dolazak Gospodina«. 19 Dok to činimo, učit ćemo cijeniti doprinose svake osobe i povećati učinkovitost s kojom ispunjavamo svoje božanske uloge. Osjećat ćemo veću radost nego što smo je ikada iskusili.
Neka svatko od nas odabere postati ujedinjen na Gospodinov nadahnuti način da pomogne njegovom djelu napredovati. U ime našega voljenog Spasitelja, Isusa Krista. Amen.