Ključevi i ovlasti svećeništva

starješina Dallin H. Oaks

iz Zbora dvanaestorice apostola

Svećenički su ključevi usmjereni kako muškarcima tako i ženama, a svećeničke uredbe i ovlast pripadaju ženama kao i muškarcima.

I.

Na ovom smo saboru vidjeli razrješenje neke vjerne braće, a i podržali pozive drugih. U tom izmjenjivanju ‒ tako poznatom u Crkvi ‒ ne »silazimo dolje« kada smo razriješeni i ne »penjemo se gore« kada smo pozvani. Ne postoji »gore ili dolje« u službi Gospodnjoj. Postoji samo »naprijed ili natrag« i ta razlika ovisi o tome kako prihvaćamo i djelujemo u vezi naših razrješenja i poziva. Jednom sam predsjedavao nad razrješenjem mladog predsjednika okola koji je dobro obnašao tu službu devet godina, a sada se radovao svojem razrješenju i novom pozivu koji su njegova supruga i on upravo primili. Bili su pozvani kao vođe jaslica u njihovu odjelu. Samo se u ovoj Crkvi to može gledati kao jednako časno!

ii.

Obraćajući se na saboru žena, vrhovna predsjednica Potpornog društva Linda K. Burton je rekla: »Nadamo se da ćemo u svaku od nas usaditi veću želju za boljim razumijevanjem svećeništva.«¹ Ta se potreba odnosi na sve nas, a ja ću ostati na toj temi govoreći o ključevima i ovlasti svećeništva. Budući da se te teme jednako tiču i muškaraca i žena, drago mi je što se ovi događaji prenose i objavljuju svim članovima Crkve. Svećenička moć nas sve blagoslivlja. Svećenički su ključevi usmjereni kako muškarcima tako i ženama, a svećeničke uredbe i ovlast pripadaju ženama kao i muškarcima.

III.

Predsjednik Joseph F. Smith opisao je svećeništvo kao »moć Božju udijeljenu čovjeku po kojoj on može djelovati na zemlji za spasenje ljudske obitelji«.² Drugi vođe podučili su nas da je svećeništvo »najveća moć na ovoj zemlji. To je moć kojom je zemlja sazdana.«³ Sveta pisma nas uče: »to isto svećeništvo što bijaše u početku, bit će također i na svršetku svijeta« (Mojsije 6:7). Stoga, svećeništvo je moć kojom ćemo uskrsnuti i stupiti u vječni život.

Razumijevanje koje tražimo počinje razumijevanjem ključeva svećeništva. »Ključevi su svećenička ovlast koju je Bog dao svećeničkim [obnašateljima] da vode, nadziru i upravljaju korištenjem njegovog svećeništva na zemlji.«⁴ Svaki čin ili uredba izvedeni u Crkvi učinjeni su pod posrednom ili neposrednom ovlasti onoga koji obnaša ključeve za tu funkciju. Kako je to starješina M. Russell Ballard objasnio: »oni koji drže svećeničke ključeve… doslovno omogućavaju svima koji služe vjerno pod njihovim vodstvom da primjenjuju svećeničku ovlast i imaju pristup svećeničkoj moći.«⁵

U nadzoru nad primjenom svećeničke ovlasti, funkcija svećeničkih ključeva se uvećava i ograničava istodobno. Ona se uvećava omogućavajući da svećenička ovlast i blagoslovi budu dostupni svoj Božjoj djeci. Ograničava se određivanjem kome će biti dana ovlast svećeništva, tko će obnašati svećeničke službe te kako će se podjeljivati njegova prava i moći. Primjerice, osoba koja obnaša svećeništvo ne može podijeliti svoju službu ili ovlast drugome, osim ako to nije ovlastio onaj koji drži ključeve. Bez tog ovlaštenja zaređenje neće biti valjano. To objašnjava zašto obnašatelj svećeništva ‒ bez obzira na službu ‒ ne može zarediti člana svoje obitelji ili posluživati sakrament u vlastitom domu bez ovlaštenja onoga koji drži odgovarajuće ključeve.

Uz iznimku svetoga rada koji sestre čine u hramu pod ključevima koje drži predsjednik hrama, a što ću opisati kasnije, samo onaj koji obnaša svećeničku službu može izvršavati svećeničku uredbu. A sve se ovlaštene svećeničke uredbe zapisuju u crkvene zapise.

U konačnici, sve ključeve svećeništva drži Gospodin Isus Krist, čije svećeništvo i jest. On određuje koji se ključevi dodjeljuju smrtnicima i kako će se koristiti. Navikli smo misliti da su svi ključevi svećeništva bili podijeljeni Josephu Smithu u hramu Kirtland, no Sveta pisma navode da sve što je bilo podijeljeno jesu »ključi ove rasporedbe« (NiS 110:16). Na općem saboru prije mnogo godina, predsjednik Spencer W. Kimball nas je podsjetio da postoje drugi svećenički ključevi koji nisu dani čovjeku na zemlju, uključujući ključeve stvaranja i uskrsnuća.⁶

Božanska narav ograničenja postavljena nad primjenom svećeničkih ključeva objašnjava u suštini kontrast između odluka o pitanjima crkvene administracije i odluka koje utječu na svećeništvo. Prvo predsjedništvo i Vijeće Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice, koji predsjedaju Crkvom, ovlašteni su donositi mnoge odluke koje utječu na načela i postupke Crkve ‒ pitanja kao što su lokacija crkvenih zgrada i dob za misionarsku službu. Ali, iako ti predsjedavajući autoriteti obnašaju i primjenjuju sve ključeve dodijeljene ljudima u ovoj rasporedbi, nisu slobodni mijenjati božanski određeni uzorak da samo muškarci mogu obnašati službe u svećeništvu

IV.

Sada dolazim do teme svećeničke ovlasti. Započinjem s tri načela o kojima smo upravo raspravljali: (1) svećeništvo je moć od Boga dodijeljena ljudima da mogu djelovati za spas ljudske obitelji, (2) svećeničkom ovlasti upravljaju obnašatelji svećeništva koji drže svećeničke ključeve i (3) budući da Sveta pisma navode: »sve druge ovlasti i službe u crkvi dopune su tomu [Melkisedekovom] svećeništvu« (NiS 107:5), sve što je učinjeno pod vodstvom tih svećeničkih ključeva, učinjeno je sa svećeničkom ovlašću.

Kako se to odnosi na žene? U obraćanju Potpornom društvu, predsjednik Joseph Fielding Smith, tadašnji predsjednik Zbora dvanaestorice apostola, rekao je sljedeće: »Iako sestrama nije dano svećeništvo, odnosno ono im nije podijeljeno, to ne znači da im Gospodin nije dao ovlasti… Netko može dobiti ovlast činiti neke stvari u Crkvi koje su obvezujuće i uistinu potrebne za naše spasenje, kao što su djela koja naše sestre čine u Domu Gospodnjem. Njima je dana ovlast činiti neke velike i čudesne stvari, svete Gospodinu, te obvezujuće jednako temeljito kao što su to blagoslovi muškaraca koji obnašaju Svećeništvo.«⁷

U tom značajnom obraćanju, predsjednik Smith ponavlja da je i ženama dana ovlast. Ženama je rekao: »Možete govoriti s ovlašću, jer vam je ta ovlast od Gospodina dana.« Također je rekao da je Potpornom društvu »dana moć i ovlast činiti mnoge velike stvari. Djelo koje one čine učinjeno je božanskom ovlašću.« I, naravno, crkveno djelo što ga čine muškarci ili žene, bilo u hramu, odjelima ili ograncima, učinjeno je pod vodstvom onih koji drže svećeničke ključeve. Stoga je, govoreći o Potpornom društvu, predsjednik Smith objasnio: »[Gospodin] im je dao tu veliku organizaciju gdje imaju ovlast služiti pod vodstvom biskupa odjela … pazeći na duhovne i vremenite interese naših ljudi.«⁸

Dakle, istinski je rečeno da Potporno društvo nije samo razred za žene, nego nešto čemu pripadaju – božanski uspostavljen dodatak svećeništvu.⁹

Nismo navikli govoriti o ženama koje imaju svećeničke ovlasti u svojim crkvenim pozivima, no kakva druga ovlast to može biti? Kada je žena ‒ mlada ili stara ‒ odijeljena propovijedati evanđelje kao cjelodnevni misionar, njoj su dane svećeničke ovlasti obavljati svećeničku funkciju. Isto vrijedi i kada je žena odijeljena na funkciju kao službenica ili učiteljica u crkvenoj organizaciji pod vodstvom onoga koji drži ključeve svećeništva. Tko god djeluje u službi ili pozivu primljenom od onoga koji drži svećeničke ključeve primjenjuje svećeničku ovlast u izvođenju svojih dodijeljenih dužnosti.

Tko god primjenjuje svećeničku ovlast treba zaboraviti svoja prava te se usredotočiti na svoje odgovornosti. To je načelo koje je uvelike potrebno društvu. Poznati je ruski pisac Alekandar Solženjicin rekao: »Vrijeme je … braniti ne toliko ljudska prava koliko ljudske obveze.«¹⁰ Sveci posljednjih dana sigurno prepoznaju da kvalificiranje za uzvišenje nije stvar pridržavanja prava nego stvar ispunjavanja odgovornosti.

V.

Gospodin je odredio da samo muškarci mogu biti zaređeni u svećeničke službe. No, kako brojni crkveni vođe naglašavaju, muškarci nisu »svećeništvo«.¹¹ Muškarci obnašaju svećeništvo sa svetom dužnošću njegovog korištenja za blagoslov sve djece Božje.

Najveća moć koju je Bog dao svojim sinovima ne može se primijeniti bez suputništva jedne od njegovih kćeri, jer je samo svojim kćerima Bog dao moć »stvarateljica tijela… kako bi Božji plan i veliki plan mogli uroditi plodom.«¹² Ovo su riječi predsjednika J. Reubena Clarka.

Predsjednik nastavlja: »To je mjesto naših supruga i majki u vječnom naumu. One nisu nositeljice svećeništva, nemaju obvezu provođenja dužnosti i funkcija svećeništva, niti su opterećene njegovim odgovornostima. One su graditeljice i organizatorice pod svećeničkom moći i blagovateljice njegovih blagoslova, posjedujući podršku koju pružaju svećeničke moći te funkciju osobe božanski pozvane, koja je vječno važna upravo kao i samo svećeništvo.«¹³

U tim nadahnutim riječima predsjednik Clark je govorio o obitelji. Kako je navedeno u proglasu o obitelji, otac predsjeda nad obitelji te on i majka imaju zasebne odgovornosti, no »obvezni su pomoći jedan drugome kao jednaki partneri«.¹⁴ Nekoliko godina prije proglasa o obitelji, predsjednik Spencer W. Kimball je dao ovo nadahnuto objašnjenje: »Kada o braku govorimo kao o partnerstvu, trebamo o braku govoriti kao o punom partnerstvu. Ne želimo da žene iz naše Crkve budu tihe partnerice ili ograničenepartnerice u tom vječnom zaduženju! Molimo, budite potpune partnerice koje doprinose.«¹⁵

U Božjim očima, bilo u Crkvi ili obitelji, žene i muškarci su jednaki s različitim odgovornostima.

Završit ću nekim istinama o blagoslovima svećeništva. Za razliku od ključeva svećeništva i zaređenja u svećeništvo, svećenički su blagoslovi dostupni ženama i muškarcima prema istim uvjetima. Dar Duha Svetoga i hramski blagoslovi poznata su oličenja te istine.

U svom pronicljivom govoru tijekom Obrazovnog tjedna na Sveučilištu Brigham Young prošloga ljeta, starješina M. Russell Ballard je iznio ova naučavanja:

»Naši crkveni postavljaju žene da budu jednake, a opet, različite spram muškaraca. Bog ne smatra jedan spol boljim ili važnijim od drugoga …

Kada muškarac i žena odlaze u hram, oboje bivaju podareni istom moći, svećeničkom moći … Pristup moći i blagoslovima svećeništva dostupan je svoj Božjoj djeci.«¹⁶

Svjedočim o moći i blagoslovima svećeništva Božjega, jednako dostupnog njegovim sinovima i kćerima. Svjedočim o ovlasti svećeništva, koja funkcionira kroz sve službe i aktivnosti Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Svjedočim o božanski vođenoj funkciji ključeva svećeništva, čiju puninu obnaša i primjenjuje naš prorok/predsjednik Thomas S. Monson. Na kraju i najvažnije, svjedočim o Gospodinu i Spasitelju, Isusu Kristu, čije svećeništvo jest i čiji smo sluge, u ime Isusa Krista. Amen.