Obdržavanje saveza nas štiti, priprema i jača
Rosemary M. Wixom
vrhovna predsjednica Male škole
Mi smo žene svih uzrasta spremne sklopiti savez i hodamo stazom smrtnika natrag u njegovu nazočnost.
O, sestre, volimo vas. Prilikom nedavnog posjeta Meksiku, imala sam osjećaj sestrinstva koji sve mi večeras osjećamo. Zamislite sljedeću scenu: Upravo smo završili sat Male škole tog nedjeljnog jutra, pa djeca, učitelji i ja raspršili smo se u prepunom hodniku. Točno tada su se otvorila vrata razreda Djevojaka i vidjela sam djevojke i njihove voditeljice. Pozdravile smo se grleći se. S djecom koja su se držala za moju suknju i ženama blizu mene, željela sam izraziti osjećaje koje sam upravo u tom trenutku osjetila.
Ne govorim španjolski, tako da su mi na pamet padale samo engleske riječi. Sve sam ih pogledala u lice i rekla: »Mi smo kćeri našeg Nebeskog Oca koji nas voli i mi volimo njega.« Svaka se od njih odmah pridružila, na španjolskom. Tako smo stajali u prepunom hodniku zajedno recitirajući temu Djevojaka: »Stat ćemo kao svjedoci Božji u svako doba, i u svemu, i na svakome mjestu.«
Danas se okupljamo diljem svijeta kao njegove učenice sa željom da obranimo i podržimo Božje kraljevstvo. Mi smo kćeri našeg Nebeskog Oca. Mi smo žene svih uzrasta spremne sklopiti savez i hodamo stazom smrtnika natrag u njegovu nazočnost. Obdržavanje saveza nas štiti, priprema i jača.
Među nama večeras su i djevojčice uzrasta Male škole. Neke od vas nedavno su učinile taj prvi korak ka vječnom životu uredbom krštenja.
Pogledajte oko sebe. Budućnost je svijetla dok gledate žene koje su također sklopile saveze i spremne su pokazati vam put koji stoji pred vama.
Ako imate 8, 9, 10 ili 11 godina, bilo da se nalazite u Konferencijskom centru, vašem domu ili sastajalištima diljem svijeta, možete li, molim Vas, ustati? Dobro došle na Opći sastanak žena. Sada, molim vas da ostanete stajati jer vas želimo pozvati da sudjelujete večeras. Ja ću mumljati pjesmu Male škole. I čim prepoznate melodiju, hoćete li započeti pjevati sa mnom? Sada, trebate pjevati tako da svi mogu čuti.
Kako da molim se Ocu svom ja?
Kako da njegovo svjetlo mi sja?
Da biram ispravno na putu svom
i da hodam ja u svjetlu tom?
Ostanite stajati, djevojke, dok svaka dvanaestogodišnjakinja i starija, sada pjeva drugu strofu.
Hajdemo zajedno naučiti
svem’ što On želi nas podučiti-
povratku Ocu u dragi naš dom,
Uvijek, uvijek ćemo hodati u svjetlu tom.1
To je bilo prekrasno. Sada možete sjesti. Hvala vam.
Kao žene svih uzrasta hodamo u Njegovu svjetlu. Naše putovanje stazom je osobno i dobro osvijetljeno Spasiteljevom ljubavlju.
Mi ulazimo kroz vrata koja vode prema vječnom životu kroz uredbe i saveze krštenja, a zatim primamo dar Duha Svetoga. Starješina Robert D. Hales nas pita: »Razumijemo li mi i razumiju li naša djeca da kada se krstimo mi se mijenjamo zauvijek?«
Također, objasnio je da »kada shvaćamo naš savez krštenja i dar Duha Svetoga, to će promijeniti naše živote i uspostaviti potpunu vjernost kraljevstvu Božjem. Kada se na našem putu nađu iskušenja, ako ćemo ga slušati, Duh Sveti će nas podsjetiti na naše obećanje da ćemo se spominjati našeg Spasitelja i slušati Božje zapovijedi.« 2
Svakog tjedna kada blagujemo sakrament, mi obnavljamo svoj krsni savez. Starješina David A. Bednar je rekao: »Dok stojimo u vodama krštenja, mi gledamo prema hramu. Dok blagujemo sakrament, mi gledamo prema hramu. Svečano se obvezujemo da ćemo se uvijek sjećati Spasitelja i obdržavati njegove zapovijedi kao pripremu za sudjelovanje u svetim uredbama hrama.«3
Hramske uredbe vode najvećim blagoslovima dostupnima kroz pomirenje Isusa Krista. To su one uredbe potrebne za ulazak u celestijalno kraljevstvo. Dok nastojimo obdržavati naše saveze, naši osjećaji neprikladnosti i nesavršenstva počinju blijedjeti, dok uredbe i savezi hrama oživljavaju. Svatko je dobrodošao hodati stazom k vječnom životu.
Sa strahopoštovanjem promatram snagu djevojaka, mladih žena i žena s kojima sam se susrela diljem svijeta, a čija su stopala duboko usađena u njegovu stazu. Dopustite mi da vam ispričam o nekim djevojkama i ženama saveza s kojima sam se susrela
Luana je imala 11 godina kada sam posjetila njezinu obitelj u Buenos Airesu u Argentini. Zbog traumatičnog događaja u djetinjstvu, Luana nije mogla govoriti. Godinama nije progovorila. Tiho je sjela dok smo svi razgovarali. Ipak, i dalje sam se nadala samo malom šaptu od nje. Pogledala me je s takvom pažnjom da mi riječi nisu bile potrebne kako bih znala što joj je u srcu. Nakon molitve ustali smo za polazak, a Luana mi je dala crtež. Nacrtala je Isusa Krista u Getsemanskom vrtu. Tada sam jasno i glasno razumjela njezino svjedočanstvo. Luana je sklopila savez pri krštenju da će stajati kao svjedok Boga »u svako doba, i u svemu, i na svakome mjestu«.4 Razumjela je pomirenje Isusa Krista koje je svjedočila preko svoga crteža. Je li doznala da preko pomirenja koje daje snagu i mogućnost, može ozdraviti i ponovno govoriti? Od tog su dana prošle tri godine i Luana je napredovala u svojem nastojanju da govori. Sada sudjeluje u organizaciji Djevojaka sa svojim prijateljicama. Vjerna svome savezu sklopljenom na krštenju, ona nastavlja širiti svoje svjedočanstvo o Spasitelju.
Mladi diljem svijeta dolaze u hramove. U Limi u Peruu susrela sam oca i njegove tri kćeri kako stoje ispred ulaza u hram. Vidjela sam svjetlo na njihovim licima. Dvije su kćeri imale teške oblike invaliditeta i sjedile su u invalidskim kolicima. Treća je kći, brinući se o potrebama svojih sestara, objasnila da ima još dvije sestre doma. I one su bile u invalidskim kolicima. One nisu mogle putovati 14 sati do hrama. Hram je značio tako mnogo ovome ocu i njegovim kćerima da je četvero njih moralo doći u hram toga dana – da dvoje samo promatraju onoga koji bi mogao biti kršten za mrtve i izvoditi tu svetu uredbu. Poput Nefija oni su »uživa[li] u savezima Gospodnjim«.5
Neudana žena, koju poznajem, zna vrijednosti tjedne uredbe sakramenta i njezinog svetog obećanja »da [će] Duh njegov uvijek b[iti] s [njom].«6 To neprestano suputništvo je obećanje koje ublažava valove njezine samoće. To joj daje snagu da uroni u razvoj svojih talenata i želju služiti Gospodinu. Otkrila je veliku radost u obožavanju sve djece u svom životu, a kada traži spokojni mir, pronaći ćete ju u hramu.
I zadnje, starija žena u 90-ima gledala je svoju djecu i unuke kako rastu te kako njezina praunučad dolazi na svijet. Poput mnogih od nas, njezin je život bio ispunjen tugama, nevoljama i ogromnom radošću. Priznaje da kada bi ponovno ispisivala svoju životnu priču, nikada ne bi odabrala isključiti neka poglavlja koja su već napisana. Ipak s osmjehom govori: »Moram samo živjeti još malo dulje da vidim kako će sve ispasti!« Nastavlja se čvrsto držati saveza na putu.
Nefi je podučio:
»Kada stigoste na taj ravan i uzan put, pitam se, je li sve učinjeno? Evo kažem vam: Ne! …
»Morate stoga hrliti naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen odsjaj nade i ljubavi prema Bogu i svim ljudima. Budete li, dakle, hrlili naprijed, gosteći se riječju Kristovom, i ustrajete li do svršetka, gle, ovako govori Otac: Imat ćete život vječni.«7
Svatko od nas se nalazi na tom putu. Večeras smo pjevali o hodanju stazom prema svjetlu. Kao pojedinci smo snažni. Zajedno s Bogom smo nezaustavljivi.
Gospodin je rekao Emmi Smith: »Uzdigni, zato, srce svoje i raduj se, i prioni uz saveze koje sklopi.«8
Radujemo se da ćemo preko obdržavanja svojih saveza moći osjetiti ljubav našeg Nebeskog Oca i našeg Spasitelja, Isusa Krista. Svjedočim da oni žive. U ime Isusa Krista. Amen.