Korijenje i grane

starješina Quentin L. Cook

iz Zbora dvanaestorice apostola

Ubrzavanje obiteljskog rodoslovlja i hramskog djela u naše doba presudno je za spasenje i uzvišenje obitelji.

Neposredno prije svoje smrti uzrokovane rakom 1981. godine, kontroverzni autor William Saroyan rekao je novinarima: »Svatko mora umrijeti, ali sam uvijek vjerovao da će u mom slučaju biti napravljena iznimka. Što sada?«¹

»Što sada« uoči smrti u ovom životu i »što sada« kada razmišljamo o životu nakon smrti u središtu su pitanja duše na koje obnovljeno evanđelje Isusa Krista odgovara tako divno u naumu sreće našeg Oca.

U ovom se životu smijemo, plačemo, radimo, igramo, živimo, a zatim umiremo. Job postavlja kratko pitanje: »Kad umre čovjek, zar uskrsnut može?«² Odgovor je zvučno da zbog Spasiteljeve pomirbene žrtve. Zanimljiv je dio Jobovog drugačijeg predgovora na to pitanje: »Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka… K’o cvijet je nikao i vene već… Ta drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju… i pustiti grane kao stablo novo.«³

Naum našeg Oca stvoren je zbog obitelji. Nekoliko naših najemotivnijih stihova iz Svetih pisama koriste koncept stabla s korijenjem i granama kao usporedbu.

U posljednjem poglavlju Starog zavjeta, Malahija, opisujući drugi dolazak Spasitelja, živopisno koristi ovu usporedbu. Govoreći o oholima i opakima, navodi da će izgorjeti kao strnjika »da im neće ostati ni korijena ni grančice«.⁴ Malahija završava ovo poglavlje s umirujućim Gospodinovim obećanjem:

»Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan.

On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.«⁵

U zoru obnove, Moroni je ponovno naglasio ovu poruku u svojoj uvodnoj uputi mladom Josephu Smithu 1823. godine.⁶

Kršćani i Židovi širom svijeta prihvaćaju starozavjetni zapis o Iliji.⁷ On je bio posljednji prorok koji je držao moć pečaćenja Melkisedekovog svećeništva prije vremena Isusa Krista.⁸

Ilija obnavlja ključeve

Ilijin povratak dogodio se u hramu Kirtland 3. travnja 1836. Izjavio je da ispunjava Malahijino obećanje. Predao je svećeničke ključeve za pečaćenje obitelji u ovoj rasporedbi.⁹ Ilijino poslanje potpomognuto je nečime što se ponekad naziva duhom Ilijinim, koje je, kako je starješina Russell M. Nelson podučio, »očitovanje Duha Svetoga koje svjedoči o božanskoj naravi obitelji«.¹⁰

Spasitelj je bio nepokolebljiv o neophodnosti krštenja. Podučio je: »Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.«¹¹ Spasitelj je bio osobno kršten da postavi primjer. Što je s preminulom osobom koja nije bila krštena?

Nauk o hramskom djelu i djelu obiteljskog rodoslovlja

Dana 11. listopada 1840. u Nauvoou, Vilate Kimball napisala je pismo svom mužu, starješini Heberu C. Kimballu, koji je s ostalim članovima Dvanaestorice služio misiju u Velikoj Britaniji. Listopadski opći sabor održan je nekoliko dana ranije.

Citiram dijelove Vilatinog osobnog pisma: »Imali smo najveći i najzanimljiviji sabor koji se ikada dogodio od uspostave Crkve… Predsjednik [Joseph] Smith otvorio je novu i velebnu temu… A to je, biti kršten za mrtve. Pavao govori o tome u prvim Korinćanima, 15. poglavlje, 29. redak. Joseph je objavom primio potpunije objašnjenje o tome. Rekao je da je povlastica [članova] ove crkve biti kršten za sav svoj rod koji je preminuo prije nego je ovo evanđelje izašlo na vidjelo… Čineći to djelujemo kao njihovi zastupnici i dajemo im povlasticu da ustanu za Prvog uskrsnuća. Kaže da će im se evanđelje propovijedati u tamnici.«

Vilate je dodala: »Želim biti krštena za svoju majku… Nije li ovo veleban nauk?«¹²

Temeljni nauk sjedinjavanja obitelji izašao je na vidjelo redak po redak, crticu po crticu. Zastupničke su uredbe u srcu spajanja vječnih obitelji, povezujući korijenje s granama.

Nauk obitelji u odnosu na obiteljsko rodoslovlje i hramsko djelo je jasan. Gospodin u svojim početnim objavljenim uputama govori »kršten[je] za svoje mrtve«.¹³ Mi imamo doktrinarnu obvezu prema našim precima. To je zbog toga što se celestijalna organizacija neba temelji na obitelji.¹⁴ Prvo predsjedništvo potaknulo je članove, naročito mlade i mlade samce, da naglase djelo obiteljskog rodoslovlja i uredbe za članove svoje obitelji i pretke članova svog odjela i okola.¹⁵ Trebamo biti povezani s našim korijenjem i granama. Ideja povezanosti u vječnosti doista je velebna.

Hramovi

Wilford Woodruff spomenuo je da je prorok Joseph Smith živio dovoljno dugo da položi temelj za hramsko djelo. Do posljednjeg puta kada se Joseph Smith sastao sa Zborom dvanestorice bilo je kada im je dao njihova podarivanja.¹⁶

Nakon prorokova mučeništva, sveci su dovršili hram Nauvoo, a moć pečaćenja koristila se za blagoslov tisuća vjernih članova prije odlaska prema planinama Zapada. Trideset godina kasnije, pri završetku hrama St. George, predsjednik Brigham Young objasnio je vječni značaj dostupnosti spasonosnih uredbi za žive i mrtve.¹⁷

To je jednostavno izjavio predsjednik Wilford Woodruff: »Gotovo da nema nijednog načela koje je Gospodin objavio, a kojem sam se više radovao od otkupljenja naših mrtvih; da ćemo biti s našim očevima, majkama, ženama i djecom u obiteljskoj zajednici u jutro prvog uskrsnuća i u celestijalnom kraljevstvu. To su divna načela. Vrijedna su svake žrtve.«¹⁸

Ovo je divno vrijeme za život. Ovo je posljednja rasporedba i možemo osjećati ubrzavanje djela spasenja u svemu gdje su uključene spasonosne uredbe.¹⁹ Sada imamo hramove širom većeg dijela svijeta za obavljanje ovih svetih uredbi. Pohađanje hrama za duhovnu obnovu, mir, sigurnost i usmjerenje u našim životima također je veliki blagoslov.²⁰

Manje od godinu dana nakon što je predsjednik Thomas S. Monson pozvan za apostola, posvetio je Rodoslovnu knjižnicu hrama Los Angeles. Govorio je o preminulim precima kako »čekaju dan kada ćete vi i ja izvršiti istraživanje koje je neophodno za krčenje puta… [i] isto tako ući u dom Božji i obaviti ono djelo… koje oni … ne mogu obaviti«.²¹

Kad je, tadašnji starješina Monson, izrekao te riječi posvećenja 20. lipnja 1964., bilo je svega 12 otvorenih hramova. Tijekom služenja predsjednika Monsona u višim vijećima Crkve, 130 od naša 142 otvorena hrama bila su posvećena po prvi put. Čudesno je vidjeti ubrzavanje djela spasenja u naše doba. Najavljeno je još dvadeset i osam hramova te su u raznim fazama završetka. Osamdeset i pet posto članova Crkva sada žive unutar 320 km od hrama.

Tehnologija za obiteljsku povijest

Tehnologija za obiteljsku povijest također je dramatično napredovala. Predsjednik Howard W. Hunter izjavio je u studenom 1994.: »Počeli smo koristiti informacijsku tehnologiju da ubrzamo sveto djelo osiguravajući uredbe za preminule. Ulogu tehnologije… ubrzao je sam Gospodin… Međutim, možemo samo stajati na pragu onoga što možemo činiti s ovim alatima.«²²

U 19 godina od ove proročke izjave, ubrzavanje tehnologije gotovo je nevjerojatno. Tridesetgodišnja majka mlade djece nedavno mi je uzviknula: »Samo razmislite – prešli smo s čitača mikrofilmova u posvećenim centrima za obiteljsko rodoslovlje do sjedenja za mojim kuhinjski stolom s računalom radeći obiteljsko rodoslovlje nakon što moja djeca konačno zaspu«. Braćo i sestre, centri za obiteljsko rodoslovlje sada su u našim domovima.

Hramsko djelo i djelo obiteljskog rodoslovlja nije samo zbog nas. Razmislite o onima s druge strane vela koji čekaju spasonosne uredbe koje bi ih oslobodile od ropstva duhovne tamnice. Tamnica se definira kao »stanje ograničenja ili zatočeništva«.²³ Oni koji su u ropstvu možda postavljaju pitanje Williama Saroyana: »Što sada?«

Jedna vjerna sestra iznijela je posebno duhovno iskustvo u hramu Salt Lake. Dok je bila u sobi za potvrde, nakon što je izgovorena zastupnička uredba potvrde, čula je: »Jer će se sužnji osloboditi!« Osjetila je veliki osjećaj hitnosti za one koji čekaju svoje krštenje i potvrdu. Po povratku kući, istražila je Sveta pisma tražeći frazu koju je čula. Pronašla je izjavu Josepha Smitha u 128. odsjeku Nauka i saveza: »Nek se naša srca obraduju i silno razvesele. Nek se zemljom prolomi pjev. Nek mrtvi izgovaraju himne hvale vječne Kralju Emanuelu koji odredi, prije nego svijeta bijaše, ono što će nama omogućiti da ih otkupljujemo iz tamnice njihove, jer će se sužnji osloboditi.«²⁴

Pitanje glasi, što mi trebamo učiniti? Savjet proroka Josepha bio je predstaviti u hramu »zapise o mrtvima našim koja će biti vrijedna da se u svemu prihvati«.²⁵

Vodstvo Crkve proglasilo je jasan poziv nadolazećem naraštaju neka preuzme vodstvo u korištenju tehnologije da iskuse duh Ilijin, istražuju svoje pretke i obave hramske uredbe za njih.²⁶ Većinu teškog rada u ubrzavanju djela spasenja za žive i mrtve obavit ćete vi, mladi ljudi.²⁷

Kada mladi u svakom odjelu ne bi samo išli u hram i obavljali krštenja za svoje mrtve, već i radili sa svojim obiteljima i drugim članovima odjela da osiguraju obiteljska imena za uredbe koje obavljaju, i oni i Crkva bili bi uvelike blagoslovljeni. Nemojte podcijeniti utjecaj mrtvih u pomaganju vaših nastojanja i radosti koja naposljetku stiže one kojima služite. Vječna važnost blagoslova ujedinjavanja naših vlastitih obitelji gotovo je nedokučiva.²⁸

Među članovima Crkve širom svijeta, pedeset i jedan posto odraslih trenutno nema oba roditelja u dijelu Obiteljsko stablo crkvene internetske stranice FamilySearch. Šezdeset pet posto odraslih nema oba djeda i obje bake.²⁹ Upamtite, mi ne možemo biti spašeni bez našeg korijenja i grana. Članovi Crkve trebaju steći i unijeti ove važne informacije.

Naposljetku imamo naš nauk, hramove i tehnologiju za obitelji da postignu ovo velebno djelo spasenja. Predlažem jedan način kako to može biti učinjeno. Obitelji bi mogle održavati »Sabiranje obiteljskog stabla«. To bi trebao biti stalni pokušaj. Svatko bi donio postojeće obiteljske povijesti, priče i fotografije, uključujući dragocjenu imovinu djedova i baka te roditelja. Naši mladi željni su učiti o životima članova obitelji – odakle su došli i kako žive. Mnoga su se srca okrenula očevima. Oni vole priče i fotografije te posjeduju tehnološku stručnost da skeniraju i prenose ove priče i fotografije do Obiteljskog stabla te povežu izvorne dokumente s precima kako bi to sačuvali zauvijek. Naravno, glavni je cilj utvrditi koje uredbe još treba izvršiti i dati zaduženja za presudno hramsko djelo. Priručnik My Family može se upotrijebiti za zapisivanje obiteljskih informacija, priča i fotografija koje se zatim mogu prenijeti na Obiteljsko stablo.

Obiteljske obveze i očekivanja trebaju biti na vrhu naših prioriteta kako bismo zaštitili našu božansku sudbinu. Za one koji traže uspješnije korištenje dana Subotnjeg za obitelj kao cjelinu, ubrzavanje ovog djela plodno je tlo. Jedna je majka uzbuđeno ispričala kako njezin 17-godišnji sin sjeda za računalo nakon crkve u nedjelju kako bi radio na djelu obiteljskog rodoslovlja i kako njezin 10-godišnji sin voli slušati priče i gledati slike predaka. To je blagoslovilo cijelu njihovu obitelj da iskuse duha Ilijinog. Naše dragocjeno korijenje i grane moraju se njegovati.

Isus Krist dao je svoj život kao zastupničko pomirenje. Odgovorio je na konačno pitanje koje je postavio Job. Prevladao je smrt za cijelo čovječanstvo koje ne možemo činiti sami. Međutim, mi možemo obavljati zastupničke uredbe i doista postati spasitelji na Gori Sion³⁰ za naše obitelji kako bismo mi, s njima, mogli biti uzvišeni, kao i spašeni.

Svjedočim o pomirbenoj žrtvi Spasitelja i sigurnosti u Očev naum za nas i naše obitelji. U ime Isusa Krista. Amen.