Vaše četiri minute
biskup Gary E. Stevenson
predsjedavajući biskup
Čudo pomirenja može nadoknaditi sve manjkavosti naših postupaka.
Nedavne su Zimske olimpijske igre očaravale svijet dok su se sportaši, predstavnici 89 zemalja, natjecali u 98 različitih disciplina. Značajno je što su 10 sportaša bili članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a troje od njih osvojilo je medalje o čemu su nedavno izvijestile Crkvene novosti: Christopher Fogt, Noelle Pikus-Pace i Torah Bright.1 Čestitamo svim natjecateljima koji su sudjelovali. Bravo!
Govorim o tim igrama ovo jutro usmjeravajući svoje misli prema mladićima, djevojkama i mladim odraslim samcima ‒ vama koji ste u vašim presudnim godinama kada određujete put svojega života. Osjećam veliki poriv obratiti vam se.
Kako biste osjetili taj poriv, prvo ću vam ispričati o Noelle Pikus-Pace, jednoj od tih sportaša svetaca posljednjih dana. U Noellinoj sportskoj disciplini, skeletonu, sportaši započinju utrkom sprintom, a zatim legnu na male sanjke glavom prema naprijed. S licem malo iznad zemlje, jure zaleđenom stazom brzinom do 145 km na sat.
Zanimljivo, godine pripreme smatrat će se uspjehom ili razočaranjem na temelju onoga što se dogodilo u razmaku od četiri intenzivnih vožnji u trajanju od 60 sekundi.
Noellini prijašnji olimpijski snovi 2006. godine bili su prekinuti kada je u užasnoj nesreći slomila nogu. Na Olimpijskim igrama 2010. godine njezini se snovi ponovno nisu ostvarili kada je zbog samo nešto više od jedne desetine sekunde ostala bez medalje.2
Možete li zamisliti neizvjesnost koju je tada osjećala dok je čekala početak svoje prve vožnje na Olimpijskim igrama 2014.? Godine pripreme kulminirat će u samo djeliću vremena. Ukupno četiri minute. Provela je godine pripreme za te četiri minute, a nakon toga će provesti cijeli život razmišljajući o njima.
Noelline završne vožnje bile su doslovno bez mana! Nikada nećemo zaboraviti njezin skok na tribine da bi zagrlila svoju obitelj nakon prolaska kroz cilj, govoreći: »Uspjeli smo!« Godine pripreme su se isplatile. Vidjeli smo njezinu medalju Djevojaka kada su joj uz nju stavili i srebrnu olimpijsku medalju.3
Može se činiti nepoštenim što su svi Noellini olimpijski snovi ovisili o tome što je učinila tijekom samo četiri kratke minute. No, ona je znala, i zato se tako marljivo pripremala. Osjetila je veličinu, poriv svojih četiri minuta i onoga što će joj te minute značiti ostatak njezinog života.
Sjećamo se i Christophera Fogta, člana momčadi koja je osvojila brončanu medalju u utrci bobom četverosjedom. Iako je mogao odustati nakon strašne nesreće na Olimpijskim igrama 2010. godine, on je odlučio ustrajati. Nakon fantastične, otkupljujuće vožnje, osvojio je nagradu koju je tako marljivo tražio.4
Sada, razmislite o tome kako je vaš put k vječnom životu sličan izvedbi sportaša u trajanju od samo četiri minute. Vi ste vječno biće. Prije nego ste rođeni, postojali ste kao duh. U nazočnosti brižnog Nebeskog Oca, učili ste i pripremali se za dolazak na zemlju nakratko i djelovati. Ovaj je život vaših četiri minuta. Dok ste ovdje, vaša će djela odrediti hoćete li osvojiti nagradu vječnog života. Prorok Amulek je opisao: »Ovo [je] vrijeme priprave za susret s Bogom. Da, evo dan ovoga života … je dan da obavi[te] djela svoja.«5
Na neki su način vaše četiri minute već počele. Sat otkucava. Riječi proroka Pavla čine se tako prikladnima: tako trčite da odnesete nagradu.6
Kao što su ti određeni koraci suštinski u vrlo kratkoj izvedbi olimpijskog sportaša − skokovi ili manevri klizača i snowboardera, svladavanje zavoja u vožnji bobom, oštri prolazak kroz vrata slalomske trke − tako je i u našim životima, gdje su određene stvari apsolutno suštinske ‒ ključne točke koje nas pokreću kroz našu duhovnu aktivnost na zemlji. Te su duhovne oznake suštinske bogomdane evanđeoske uredbe: krštenje, primanje Duha Svetoga, svećeničke uredbe, hramske uredbe i blagovanje sakramenta svakog tjedna.
»U uredbi… očita [je] moć božanska.«7
A na isti način kojim disciplina treninga priprema sportaša za izvođenje elemenata u njegovom ili njezinom sportu na najvišoj razini, tako će i obdržavanje zapovijedi kvalificirati vas za primanje svetih uredbi.
Osjećate li tu hitnost?
Mladi moji prijatelji, gdje god se nalazili u svojoj »četverominutnoj izvedbi«, potičem vas da razmišljate o ovome: »Što mi je činiti da sljedeći puta sigurno osvojim medalju?« Možda vam je tijekom ovoga sabora Duh šapnuo što bi to moglo biti: pažljivije se pripremati za uredbu u budućnosti ili primanje uredbe koju ste trebali primiti prije mnogo vremena. Što god to bilo, učinite to sada. Nemojte čekati. Vaše će četiri minute proći brzi, a vi ćete imati ostatak vječnosti razmisliti što ste učinili u ovom životu. 8
Potrebna je samodisciplina. Dnevna molitva, proučavanje Svetih pisama i odlazak u Crkvu moraju biti temelji vaše obuke. Potreban je dosljedni uzorak slušanja zapovijedi, obdržavanja saveza koje ste već sklopili, te praćenje Gospodnjih mjerila navedenih u knjižici Za snagu mladih.
Možda ste osjetili da neke stvari u životu nastoje usporiti ili zaustaviti vaš duhovni napredak. Ako je tako, slijedimo svetopisamski savjet: »Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena!«9
Još nije kasno za pokajanje. No, možda će uskoro biti, jer nitko zapravo ne zna kada će vaše četiri minute završiti.
Sada, možda ćete si pomisliti: »Već sam zbrljao. Moje su četiri minute već upropaštene. Mogu jednostavno odustati.« Ako je tako, prestanite tako razmišljati i više nikada nemojte razmišljati na taj način. Čudo pomirenja može nadoknaditi sve manjkavosti naših postupaka. Starješina Jeffrey R. Holland je podučavao:
»Onima među vama … koji se još uvijek ustručavate … svjedočim o obnavljajućoj moći Božje ljubavi i čudu njegova milosrđa …
nikada nije kasno sve dok Učitelj … govori da je vrijeme … Ne odgađajte.«10
Upamtite, niste sami. Spasitelj je obećao da vas neće ostaviti bez utjehe.11 Uz vas su i članovi obitelji, prijatelji i vođe koji vas bodre.
Iako su moje riječi usmjerene mladima Crkve, roditeljima, bakama i djedovima, kažem sljedeće:
Nedavno je starješina David A. Bednar opisao jednostavan način provođenja obiteljske procjene označavanjem napretka na putu saveza suštinskim uredbama. Sve što je potrebno komad je papira podijeljen u dva stupca: »ime« i »plan za sljedeću ili potrebnu uredbu«. Učinio sam to nedavno, popisujući svakog člana obitelji. Među njima sam primijetio novorođenog unuka koji će uskoro biti blagoslovljen, šesterogodišnjeg unuka čija je priprema za krštenje bila suštinska i sina kojem je uskoro 18 godina čija je priprema za svećeništvo i hramsko podarivanje bila blizu. Svi na popisu trebali su sakramentalnu uredbu. Ta je jednostavna vježba pomogla Lesi i meni ispuniti našu ulogu u pomaganju svakome članu obitelji na putu saveza, s akcijskim planom za svakoga od njih. Možda je to ideja za vas koja će voditi u obiteljske razgovore, lekcije na kućnoj obiteljskoj večeri, pripremi pa čak i pozivima na suštinske uredbe u vašoj obitelji.12
Kao skijaš i daskaš na snijegu, bio sam duboko impresioniran s četverominutom izvedbom australske svetice posljednjih dana i daskašicom na snijegu Torah Bright, kojom je osvojila srebrnu medalju u konkurenciji discipline polucijevi. Oduševila je svijet kada je završila svoju gotovo besprijekornu vožnju koja je kulminirala s backside rodeo 720. Međutim, svijetu je još impresivniji i iznenađujući bio način na koji je pokazala kristoliku ljubav prema svojim suparnicima. Primijetila je da je američka daskašica na snijegu Kelly Clark, koja je loše odvozila prvu vožnju svoje završne runde, nervozna oko svoje druge vožnje. »Zagrlila me je«, prisjeća se Clark. »Jednostavno me je držala dok se zapravo nisam dovoljno smirila i usporila disanje. Dobar je osjećaj zagrljaj prijatelja.« Kelly Clark se kasnije pridružila Torah na pobjedničkom postolju kao nositeljica brončane medalje.
Kada su je upitali o tom neobičnom činu dobrote prema suparnici, što je moglo njezinu srebrnu medalju dovesti u pitanje, Torah je jednostavno rekla: »Ja sam natjecatelj ‒ želim dati najbolje od sebe ‒ isto tako želim i da moji konkurenti daju najbolje od sebe.«13
S time na umu, postoji li netko kome su potrebni vaši poticaji? Član obitelji, prijatelj ili možda vršnjak iz razreda ili član zbora? Kako im možete pomoći s njihove četiri minute?
Dragi prijatelji, nalazite se usred uzbudljivoga putovanja. Na neki način i vi se utrkujete niz polucijev ili zaleđenu stazu i može biti vrlo izazovno izvoditi svaki element ili proći svaki zavoj na tome putu. Ali upamtite, pripremali ste se za to stoljećima. Ovo je vaš trenutak za djelovati. Ovo su vaše četiri minute! Sada je vrijeme!
Izražavam svoje veliko povjerenje u vaše sposobnosti. Na vašoj je strani Spasitelj svijeta. Ako tražite njegovu pomoć i slijedite njegovo vodstvo, kako možete pogriješiti?
Zaključujem svoje svjedočanstvo o blagoslovu koji imamo u živom proroku, predsjedniku Thomasu S. Monsonu, o Isusu Kristu te o njegovoj ulozi kao našeg Spasitelja i Otkupitelja, u njegovo sveto ime, ime Isusa Krista. Amen.