»Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi«

starješina Robert D. Hales

iz Zbora dvanaestorice apostola

Koristiti naše opredjeljivanje u svrhu poslušnosti znači izabrati »čini[ti] dobro što god da nas snađe«.

Braćo i sestre, od svih lekcija koje učimo iz Spasiteljeva života nijedna nije jasnija i snažnija od lekcije o poslušnosti.

Spasiteljev primjer

Na predsmrtničkom vijeću na nebu Lucifer se pobunio protiv nauma Nebeskog Oca. Oni koji su slijedili Lucifera prekinuli su svoj vječni napredak – pazite koga slijedite!

Tad je Isus izrazio svoju predanost poslušnosti govoreći: »Oče, budi volja tvoja i nek ti je slava u vijekove.«¹ Tijekom svojeg službeništva »on bi podvrgnut napastovanju, ali se na nj ne osvrnu«.² Doista, on »nauči poslušnost od onoga što je pretrpio«.³

Budući da je naš Spasitelj bio poslušan, on je pomirio za naše grijehe, omogućujući naše uskrsnuće i pripremajući nam put da se vratimo našem Nebeskom Ocu koji je znao da ćemo činiti pogreške dok učimo poslušnost u smrtnosti. Kada smo poslušni, mi prihvaćamo njegovu žrtvu, jer »vjerujemo da se po pomirenju Isusa Krista sav ljudski rod može spasiti poštujući zakone, uredbe i zapovijedi dane u evanđelju«.⁴

Isus nas je podučio poslušnosti jednostavnim jezikom kojeg je lako razumjeti: Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.«⁵ i »Dođi i slijedi me«.⁶

Kad se krstimo, mi »[preuzimamo] ime Kristovo« i ulazimo u »savez s Bogom da [ćemo biti] poslušni sve do kraja života svojega«.⁷ Svake nedjelje mi obnavljamo taj krsni savez blagujući od sakramenta i svjedočeći da smo voljni obdržavati zapovijedi. Tražimo oprost za sve misli, osjećaje ili djela koji nisu u skladu s voljom našeg Nebeskog Oca. Dok se kajemo odvraćajući se od neposlušnosti i počinjući ponovno biti poslušni, pokazujemo mu svoju ljubav.

Oblici poslušnosti

Kada živimo evanđelje, tada napredujemo u svojem razumijevanju poslušnosti. Ponekad možemo biti u iskušenju prakticirati ono što ja nazivam »poslušnoću naravna čovjeka«, u kojoj neposlušno odbacujemo Božji zakon u korist naše vlastite mudrosti i želja ili čak popularnosti. Pošto toliko mnogo ljudi to opširno koristi, ovo iskrivljavanje poslušnosti umanjuje Božja mjerila u našoj kulturi i našim zakonima.

Ponekad članovi mogu sudjelovati u »selektivnoj poslušnosti«, tvrdeći da vole i štuju Boga, istovremeno probirući i birajući koje će od njegovih zapovijedi i učenja – te učenja i savjeta njegovih proroka – u potpunosti slijediti.

Neki su ljudi selektivno poslušni zato što ne mogu shvatiti sve razloge za zapovijed, baš kao što djeca ne razumiju uvijek razloge za pravila i savjete svojih roditelja. Ali mi uvijek znamo razlog zašto slijedimo proroke, jer ovo je Crkva Isusa Krista, i Spasitelj je onaj koji vodi svojeg proroka u svim rasporedbama.

Kako se naše razumijevanje poslušnosti produbljuje, mi prepoznajemo neophodnu ulogu opredjeljivanja. Kad je Isus bio u Getsemanskom vrtu, molio se tri puta svom Nebeskom Ocu govoreći: »Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja.«⁸ Bog nije mogao oduzeti Spasiteljevo opredjeljivanje, a ipak je milosrdno poslao anđela da osnaži njegova ljubljenog Sina.

Spasitelj se suočio s još jednim testom na Golgoti, gdje je mogao pozvati legije anđela da ga skinu s križa, ali on je sam izabrao poslušno ustrajati do svršetka i dovršiti svoju pomirbenu žrtvu, iako je to značilo veliku patnju pa čak i smrt.

Duhovno zrela poslušnost je »Spasiteljeva poslušnost«. Ona je potaknuta istinskom ljubavlju prema Nebeskom Ocu i njegovom Sinu. Kada smo svojevoljno poslušni, kao što je naš Spasitelj bio, mi cijenimo riječi našeg Nebeskog Oca: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.«⁹ I radujemo se što ćemo čuti, kada uđemo u nazočnost našeg Nebeskog Oca: »Dobro, valjani i vjerni slugo! … Uđi u veselje gospodara svoga!«¹⁰

Koristiti naše opredjeljivanje u svrhu poslušnosti znači izabrati »čini[ti] dobro što god da nas snađe«.¹¹ To zahtijeva samokontrolu i donosi pouzdanje, vječnu sreću i osjećaj ispunjenja nama, a kroz primjer i onima oko nas; a to uvijek uključuje duboku osobnu predanost podržavanju svećeničkih vođa i slijeđenju njihovih učenja i savjeta.

Posljedice

Prilikom biranja hoćemo li biti poslušni, uvijek pomaže sjetiti se posljedica naših izbora. Jesu li Lucifer i njegovi sljedbenici razumjeli posljedice odabira odbacivanja nauma Nebeskog Oca? Ako jesu, zašto su donijeli tako strašnu odluku? Mi možemo postaviti sebi slično pitanje: zašto bilo tko od nas odabire biti neposlušan kada poznajemo vječne posljedice grijeha? Sveta pisma daju odgovor: razlog zašto su Kajin i neka od djece Adama i Eve odabrala biti neposlušna jest zato što »ljubljahu Sotonu većma nego Boga«.¹²

Naša ljubav prema Spasitelju ključ je poslušnosti slične Spasiteljevoj. Kada nastojimo biti poslušni u današnjem svijetu, mi izričemo svoju ljubav i poštovanje prema svoj djeci Nebeskog Oca. A ipak je nemoguće da ova ljubav prema drugima prilagođuje Božje zapovijedi koje su dane za naše dobro! Na primjer, zapovijed »ne ubij, i ne čini ništa krivo«¹³ zasnovana je na duhovnom zakonu koji štiti svu Božju djecu, čak i onu nerođenu. Dugo iskustvo pokazuje da je nemjerljiva tuga rezultat kada zanemarujemo ovaj zakon. A ipak mnogi vjeruju da je prihvatljivo prekinuti život nerođenog djeteta iz razloga osobne sklonosti ili pogodnosti.

Opravdavati neposlušnost ne mijenja duhovni zakon ili njegove posljedice, već vodi k zbunjenosti, nestabilnosti, lutanju stranputicama, izgubljenosti i tuzi. Kao učenici Kristovi mi imamo svetu obvezu podržavati njegove zakone i zapovijedi i saveze koje smo na sebe preuzeli.

U prosincu 1831. godine neka su braća bila pozvana pomoći u ublažavanju neprijateljskih osjećaja koji su se razvili prema Crkvi. Kroz proroka Josepha Smitha Gospodin ih je podučio na neobičan, čak iznenađujući način:

»Postiđujte… neprijatelje svoje. Zovite ih da se susretnu s vama javno i nasamo, … …

Nek, dakle, oni iznose jake razloge svoje protiv Gospoda. …

Nema nikakva oružja koje je upereno protiv vas, a da bi uspjelo.

A ako netko podigne glas svoj protiv vas, bit će postiđen u vrijeme od mene određeno.

Obdržavajte, dakle, zapovijedi moje, one su istinite i vjerne.«¹⁴

Lekcije u Svetim pismima

Sveta su pisma puna primjera proroka koji su naučili lekcije o poslušnosti kroz vlastito iskustvo.

Joseph Smith je naučio posljedice popuštanja pritisku svog dobročinitelja, prijatelja i pisara Martina Harrisa. Kao odgovor na Martinove molbe Joseph je zatražio od Gospodina dozvolu da posudi Martinu prvih 116 stranica rukopisa Mormonove knjige tako da ih on može pokazati svojoj obitelji, ali Gospodin je rekao Josephu da kaže ne. Martin je zamolio Josepha neka ponovno pita Gospodina. Nakon Josephovog trećeg traženja Gospodin je dao dozvolu da pet određenih ljudi pregleda rukopis. »U najsvečanijem savezu Martin se obvezao na ovaj dogovor. Kad je stigao kući i kad je pritisak bio izvršen na njega, zaboravio je svoju svečanu prisegu i dozvolio drugima da vide rukopis, s posljedicom da mu je varkom nestao iz ruku.«¹⁵ i bio izgubljen. Kao posljedica, Gospodin je prekorio Josepha i bila mu je uskraćena dozvola da nastavi prevoditi Mormonovu knjigu. Joseph je trpio i pokajao se za svoj prijestup što je popustio pritisku drugih. Nakon nekog vremena Josephu je bilo dozvoljeno da nastavi svoje djelo prevođenja. Joseph je naučio vrijednu lekciju o poslušnosti koja mu je koristila ostatak njegovog života!

Prorok Mojsije daje drugi primjer. Kad je Mojsije poslušno uzeo za ženu Etiopljanku, Mirjam i Aron govorili su protiv njega. Ali Gospodin ih je prekorio govoreći: »Iz usta u usta [Mojsiju] ja govorim.«¹⁶ Gospodin je iskoristio ovaj nevjerojatni događaj kako bi podučio članove Crkve u našoj rasporedbi. Godine 1830. Hiram Page je tvrdio da prima objave za Crkvu. Gospodin ga je ispravio i podučio svece: »A ti ćeš mu biti poslušan u onomu što… ja dadnem [Josephu], poput Arona«,¹⁷ »jer on ih prima poput Mojsija«.¹⁸

Poslušnost donosi blagoslove, a »kad od Boga zadobijemo koji blagoslov, to je posluhom onomu zakonu kojim je ovaj uvjetovan«.¹⁹

Poslušnost se podučava primjerom. Načinom kako živimo mi podučavamo svoju djecu: »U mladosti svojoj nauči mudrost, da, nauči dok si mlad obdržavati zapovijedi Božje.«²⁰

Poslušnost nas čini postupno jačima, sposobnima vjerno izdržati testove i iskušenja u budućnosti. Poslušnost u Getsemaniju pripremila je Spasitelja da bude poslušan i ustraje do svršetka na Golgoti.

Moja voljena braćo i sestre, Almine riječi izražavaju osjećaje moga srca:

»A evo, ljubljena braćo moja, rekoh vam to da probudite svoj osjećaj dužnosti prema Bogu, te uzmognete hoditi bez ljage pred njim, … …

A evo, ja bih da ponizni budete, i obazrivi i plemeniti, … marljivo obdržavajući u svako doba zapovijedi Božje.«²¹

Iznosim svoje posebno svjedočanstvo da Spasitelj živi. Zato, zbog njegove poslišnosti »svako će se koljeno prignuti i svaki jezik priznati … da on jest [naš Spasitelj]«.²² Volimo ga toliko duboko i vjerujmo u njega vjerom tako potpunom da i mi budemo poslušni, obdržavamo njegove zapovijedi i vratimo se živjeti s njim zauvijek u kraljevstvu našeg Boga moja je molitva u ime Isusa Krista. Amen.