Živite odani vjeri

starješina William R. Walker

iz Sedamdesetorice

Svaki od nas će biti uvelike blagoslovljen ako znamo priče o vjeri i žrtvi koja je dovela naše pretke do pridruživanja Gospodinovoj Crkvi.

Volim povijest Crkve. Možda kao i kod mnogih od vas, moja je vjera ojačala kada sam učio o snažnoj predanosti naših predaka koji su prihvatili evanđelje i živjeli odani vjeri.

Pred mjesec dana, 12.000 prekrasnih mladih ljudi iz okruga hrama Gilbert Arizona slavilo je završavanje novog hrama s nadahnjujućom izvedbom, predstavljajući svoju predanost pravednom životu. Tema njihove proslave bila je »Živjeti odano vjeri«.

Poput te vjerne arizonske mladeži, svaki se svetac posljednjih dana treba obvezati »živjeti odano vjeri«.

Riječi pjesme kažu: »Odani vjeri koju su naši roditelji cijenili« (»True to the Faith«, Hymns, br. 254).

Mogli bismo dodati: »Odani vjeri koju su naši djedovi cijenili.«

Pitam se je li svaki od tih mladih ljudi u Arizoni znao svoju povijest Crkve – jesu li znali povijest o tome kako su njihove obitelji postale članovi Crkve. Bilo bi prekrasno kada bi svaki svetac posljednjih dana znao priče obraćenja svojih predaka.

Neovisno jeste li potomak pionira ili ne, mormonsko pionirsko naslijeđe vjere i žrtve je vaše naslijeđe. To je plemenito naslijeđe Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Jedno od najljepših poglavlja u povijesti Crkve dogodilo se kada je Wilford Woodruff, Gospodinov apostol, podučavao obnovljeno evanđelje Isusa Krista u Velikoj Britaniji 1840. godine – samo 10 godina nakon osnivanja Crkve.

Wilford Woodruff i ostali apostoli usmjerili su svoj rad na područja Liverpoola i Prestona u Engleskoj, sa zamjetnim uspjehom. Starješina Woodruff, koji je kasnije postao predsjednik Crkve, neprestano se molio Bogu da dobije vodstvo u ovom vrlo važnom djelu. Njegove su ga molitve odvele do nadahnuća ići na razna mjesta kako bi podučavao evanđelje.

Predsjednik Monson nas je podučavao da kada dobijemo nadahnuće s neba nešto učiniti, činimo to odmah – ne odgađamo. To je upravo ono što je Wilford Woodruff napravio. S jasnim usmjerenjem od Duha da »ide na jug«, starješina Woodruff je skoro isti tren otišao i putovao u dio Engleske koji se zove Herefordshire – farmerska zemlja na jugozapadu Engleske. Tamo se susreo s uspješnim farmerom imena John Benbow, gdje je ugošćen »radosno i zahvalno« (Wilford Woodruff, u Matthias F. Cowley, Wilford Woodruff: History of His Life and Labors as Recorded in His Daily Journals [1909], 117).

Skupina od preko 600 ljudi, koji su se nazivali Ujedinjena braća, »molili su se za svjetlo i istinu« (Wilford Woodruff, u Teachings of Presidents of the Church: Wilford Woodruff [2004], 91). Gospodin je poslao Wilforda Woodruffa kao odgovor na njihove molitve.

Naučavanja starješine Woodruffa odmah su donijela ploda te su mnogi kršteni. Brigham Young i Willard Richards su mu se pridružili u Herefordshireu i ta su tri apostola imala zamjetan uspjeh.

U samo nekoliko mjeseci, organizirali su 33 ogranka za 541 člana koji se pridružio Crkvi. Njihov se značajan rad nastavio te je naposljetku skoro svaki od Ujedinjene braće kršten kao član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Moja šukunbaka Hannah Maria Eagles Harris bila je jedna od prvih koja je slušala Wilforda Woodruffa. Rekla je svom mužu, Robertu Harrisu ml., da je čula riječ Božju i da se želi krstiti. Robert nije bio zadovoljan s novostima svoje žene. Rekao joj je da će ju pratiti na sljedeću propovijed mormonskog misionara i da će ga dovesti u red.

Sjedeći blizu prednjeg dijela skupa, s čvrstom odlukom ne biti pokoleban, možda čak i provocirati propovjednika, Roberta je odmah dotaknuo Duh, kao što je i njegovu ženu. Znao je da je poruka o obnovi istinita te su on i njegova žena kršteni.

Njihova priča o vjeri i odanosti slična je tisućama drugih: kada su čuli poruku evanđelja, znali su da je istinita!

Kako Gospodin kaže: »Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom« (Ivan 10:27).

Čuvši glas pastira, oni su u potpunosti posvetili svoje živote življenju evanđelja i slijeđenju vodstva Gospodinovog proroka. Odgovarajući na poziv da se okupe u Sionu, oni su napustili svoje domove u Engleskoj, prešli Atlantik i okupili se sa svecima u Nauvoou, Illinois.

Prigrlili su evanđelje svim srcem. Dok su se pokušavali nastaniti u novoj zemlji, pomogli su u gradnji hrama Nauvoo dajući desetinu svog rada – provodeći svaki 10. dan radeći na izgradnji hrama.

Srca su im bila slomljena kada su čuli vijest o smrti voljenog proroka, Josepha Smitha i njegovog brata Hyruma. Ali su nastavili! Ostali su odani vjeri.

Kada su sveci prognani i protjerani iz Nauvooa, Robert i Maria su se smatrali vrlo blagoslovljenima što su primili svoja podarivanja u hramu, nedugo prije nego što su prešli rijeku Mississippi i krenuli na zapad. Iako su bili nesigurni što im budućnost donosi, bili su sigurni u svoju vjeru i svoja svjedočanstva.

Sa šestero djece, pregazili su blato dok su prolazili kroz Iowu na putu za zapad. Izgradili su si zaklon na obali rijeke Missouri koji je postao poznat kao Zimsko boravište.

Ti neustrašivi pioniri su čekali apostolsko usmjerenje o tome kada krenuti dalje na zapad. Planovi svih su promijenjeni kada je Brigham Young, predsjednik Zbora dvanestorice, pozvao sve muškarce da se jave kao dobrovoljci u službu vojske Sjedinjenih Država čime je nastao Mormonski bataljun.

Robert Harris ml. je bio jedan od preko 500 mormonskih pionira koji su odgovorili na poziv Brighama Younga. On se prijavio, iako je to značilo da će ostaviti svoju trudnu ženu i šestero djece.

Zašto bi to on i drugi muškarci napravili?

Odgovor nam daju riječi mog šukundjeda. U pismu koje je napisao svojoj ženi kada je bataljun bio na putu do Santa Fea, napisao je: »Moja vjera je jaka kao i uvijek [a kada mislim o stvarima koje mi je Brigham Young rekao], vjerujem da je isto kao da je sam Bog govorio.«

Ukratko, znao je da je slušao Božjeg proroka, kao što su i ostali ljudi. To je zašto su to napravili! Znali su da ih vodi Božji prorok.

U istom pismu, izrazio je svoje osjećaje prema svojoj ženi i djeci i rekao im o njegovim stalnim molitvama da oni budu blagoslovljeni.

Kasnije je u pismu napisao ovu moćnu izjavu: »Ne smijemo zaboraviti stvari koje ste vi i ja čuli i iskusili u hramu Gospodina.«

Zajedno s njegovim ranijim svjedočanstvom da »smo vođeni Božjim prorokom«, ova su mi dva sveta upozorenja postala kao Sveta pisma.

Osamnaest mjeseci nakon odlaska s bataljunom, Robert Harris je sigurno ujedinjen sa svojom voljenom Marijom. Ostali su odani i vjerni obnovljenom evanđelju kroz svoj život. Imali su 15 djece, od kojih je 13 doživjelo zrelost. Moja baka Fannye Walker, iz Raymonda, Alberta, Kanada, je bila jedno od njihovih 136 unučadi.

Baka Walker je bila ponosna činjenicom da je njezin djed služio u Mormonskom bataljunu i željela je da sva njezina unučad to zna. Sada kada sam ja djed, razumijem zašto joj je to bilo tako važno. Željela je okrenuti srca svoje djece prema očevima. Željela je da njezina unučad zna za njihovu pravednu baštinu – zato jer je znala da će to blagosloviti njihove živote.

Što smo više povezani s našim pravednim precima, to je vjerojatnije da ćemo donositi mudre i pravedne odluke.

I to je tako. Svaki od nas će biti uvelike blagoslovljen ako znamo priče o vjeri i žrtvi koja je dovela naše pretke do pridruživanja Gospodinovoj Crkvi.

Od kada su Robert i Maria prvi puta čuli Wilforda Woodruffa kako podučava i svjedoči o obnovi evanđelja, znali su da je evanđelje istinito.

Također su znali da bez obzira na izazove ili nedaće koje će im doći, oni će biti blagoslovljeni zbog odanosti vjeri. Gotovo se čini da su čuli riječi našeg proroka danas, koji je rekao: »Nikakva žrtva nije prevelika… kako bismo primili blagoslove hrama « (Thomas S. Monson, »The Holy Temple ‒ a Beacon to the World«, Ensign iliLiahona, svibanj 2011, 92).

Novčić od dvije funte u Ujedinjenom Kraljevstvu ima na sebi napisano: »Stojeći na ramenima divova.« Kada mislim o našim velikim pionirskim precima, osjećam da mi svi stojimo na ramenima divova.

Iako je upozorenje došlo iz pisma Roberta Harrisa, vjerujem da bi bezbroj predaka poslalo istu poruku svojoj djeci i unučadi: prvo, ne smijemo zaboraviti iskustva koja smo imali u hramu i ne smijemo zaboraviti obećanja i blagoslove koji nam dolaze zbog hrama. Drugo, ne smijemo zaboraviti da nas vodi Božji prorok.

Svjedočim da nas vodi prorok Božji. Gospodin je obnovio svoju Crkvu u posljednjim danima kroz proroka Josepha Smitha, a mi ne smijemo zaboraviti da nas je vodio neprekinuti lanac proroka Božjih od Josepha do Brighama i kroz svakog sljedećeg predsjednika Crkve do današnjeg proroka – Thomasa S. Monsona. Znam ga, cijenim ga i volim ga. Svjedočim da je on Gospodinov prorok na zemlji danas.

Želja mog srca je da, zajedno sa svojom djecom i unucima, poštujemo baštinu naših pravednih predaka – onih vjernih mormonskih pionira koji su voljno stavili sve na oltar žrtve i branili svog Boga i vjeru. Molim se da svaki od nas bude odan vjeri koju su naši roditelji cijenili. U sveto ime Isusa Krista. Amen.