Naknadni kontakt

starješina M. Russell Ballard

iz Zbora dvanaestorice apostola

Mogu li predložiti da svi mi možemo biti dosljednije uključeni u misionarski rad mijenjanjem našeg straha sa stvarnom vjerom.

U rujnu prije 64 godine, vratio sam se kući s misije u Engleskoj. Tri dana nakon povratka prisustvovao sam na brucošijadi na sveučilištu Utah sa svojim prijateljem. Pričao mi je o predivnoj studentici druge godine po imenu Barbara Bowen za koju je mislio da ju trebam upoznati. Doveo ju je i upoznao nas pa smo počeli plesati.

Nažalost, ovo je bio ples koji smo znali zvati »ples dodira«, što je značilo da ste mogli plesati s djevojkom samo dok vas netko ne bi potapšao po ramenu i zamijenio. Barbara je bila živahna i popularna pa sam plesao s njom manje od minute prije nego me je drugi mladić potapšao po ramenu.

To mi nije bilo prihvatljivo. Kako sam na svojoj misiji naučio važnost naknadnog kontakta, pribavio sam njezin broj telefona i nazvao je idući dan kako bih je pozvao van, no ona je bila zaposlena školskim i društvenim obvezama. Srećom, moja me je misija podučila da budem uporan, čak i suočen s obeshrabrenjem, pa sam naposljetku uspio dogovoriti izlazak. Taj je izlazak doveo do drugih. Nekako sam ju, tijekom tih izlazaka, uspio uvjeriti da sam ja jedini istiniti i živući misionar povratnik — bar što se nje trebalo ticati. Danas, 64 godina kasnije, sedmero djece te mnogo unučadi i praunučadi stoje kao dokaz značajne istine da bez obzira koliko je dobra vaša poruka, nećete dobiti priliku da ju uručite bez dosljednog, upornog naknadnog kontakta.

To bi mogao biti razlog zbog kojeg sam osjetio jasan poticaj da danas naknadno govorim o moje dvije prethodne poruke s općeg sabora.

Na saboru u listopadu 2011, poticao sam da upamtimo sljedeće važne Gospodinove riječi: »Jer tako će se crkva moja nazvati u posljednje dane, to jest, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana.«¹

Tim je riječima Gospodin jasno dao do znanja da to nije samo formalan naslov, nego i ime kojim se njegova Crkva treba zvati. S obzirom na njegovu jasnu izjavu, Crkvu ne bismo trebali oslovljavati nijednim drugim imenom, poput »Mormonska Crkva« ili »Crkva SPD-a«.

Izraz mormon može biti prikladno korišten u određenom kontekstu kada govorimo o članovima Crkve poput mormonskih pionira ili institucija poput zbora Mormon Tabernacle. Članovi Crkve opće su poznati kao mormoni, a u druženju s osobama koje nisu naše vjere možemo se prikladno oslovljavati mormonima, pod uvjetom da to spojimo s punim imenom Crkve.

Nauče li članovi koristiti ispravno ime Crkve u vezi s riječju mormon, to će naglasiti da smo mi kršćani, članovi Spasiteljeve Crkve.

Braćo i sestre, ostvarimo naknadni kontakt i razvijmo naviku jasnog izražavanja da pripadamo Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Druga poruka za koju osjećam da bih o njoj trebao naknadno govoriti izrečena je na prošlom općem saboru kada sam potaknuo članove da se mole kako bi bili dovedeni do barem jedne osobe koju bi mogli pozvati da spozna obnovljeno evanđelje prije Božića. Mnogi članovi Crkve ispričali su mi neka posebna iskustva kao posljedicu toga što su zatražili od Gospodina misionarske prilike.

Na primjer, jedan misionar povratnik izričito se molio kako bi bio doveden do »osobe« kojoj bi mogao pristupiti. Ime bivše kolegice iz razreda palo mu je na pamet. Kontaktirao ju je preko Facebooka i saznao je da se ona molila za svrhu i smisao u svojem životu. Naknadno ju je kontaktirao u isto vrijeme kada je ona tražila istinu i u prosincu je krštena.

Primio sam izvješća o mnogim sličnim pozivima, no samo kod nekoliko ljudi ostvaren je naknadni kontakt kao što je to učinio ovaj brat.

Ja sam veliki vjernik u načelo naknadnog kontakta. Kao što je zapisano u misionarskom priručniku Propovijedaj moje evanđelje: »Pozivanje na obvezu bez provjere je kao da započnete put koji nećete završiti ili kupite kartu za koncert, a da ne odete u dvoranu. Bez dovršene akcije, obveza je besmislena.«²

Propovijedaj moje evanđelje ne samo da podučava svakoga kako pozivati, već i kako ostvariti naknadni kontakt nakon naših poziva. Svrha misionarskog rada određena je kao pozivanje »drug[ih] da dođu Kristu pomažući im da prime obnovljeno evanđelje kroz vjeru u Isusa Krista i njegovo pomirenje, pokajanje, krštenje, primanje dara Duha Svetoga i izdržavanje do kraja«.³

Pozivanje zasigurno jest dio postupka. No, obratite pažnju da postoji puno više u misionarskom radu za članove od jednostavnog pozivanja ljudi da poslušaju misionare. To također uključuje naknadni kontakt s misionarima u oplemenjivanju vjere, poticanju na pokajanje, pripremi za sklapanje saveza i izdržavanju do kraja.

Ovo načelo naknadnog kontakta prikazano je u knjizi Djela:

»Petar i Ivan ulazili u hram …

kada su ljudi nosili nekog čovjeka hroma od rođenja. Ovoga su svaki dan postavljali pred hramska vrata zvana Krasna, da bi mogao iskati milostinju od posjetilaca hrama.

Kako opazi Petra i Ivana, koji su upravo htjeli ući u hram, zamoli ih da mu dadnu milostinju.

A Petar zajedno s Ivanom uperi u nj pogled pa mu reče: ʻPogledaj u nas!ʼ

I on ih pomnjivo promatraše u iščekivanju da će od njih nešto dobiti.

Tada mu reče Petar: ʻJa nemam ni srebra ni zlata, ali što imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj.ʼ«

To je bio snažan poziv Gospodinovog sluge, zar ne? No, Petar nije stao s pozivom. Svetopisamska priča zatim nam kaže da ga on »uhvati za desnu rukute ga podigne, a njemu odmah očvrsnu stopala i gležnji,

pa skoči, stane i počne hodati. Zatim s njima uđe u hram, hodajući, poskakujući i hvaleći Boga.«⁴

Drugim riječima, Petar nije samo prizvao svećeničku ovlast te pozvao čovjeka da ustane i hoda. On je i naknadno djelovao na svoj poziv posegnuvši za čovjekom, uzevši ga za desnu ruku, podignuvši ga i hodajući s njim u hram.

U duhu Petrovog primjera, mogu li predložiti da svi mi možemo biti dosljednije uključeni u misionarski rad mijenjanjem našeg straha sa stvarnom vjerom, pozivajući nekoga barem jednom u tromjesečju ‒ ili četiri puta godišnje ‒ da ih poduče cjelodnevni misionari. Oni su spremi podučavati duhom uz srdačno i iskreno nadahnuće od Gospodina. Zajedno možemo naknadno djelovati na naše pozive, primati druge za ruku, podizati ih i kročiti s njima na duhovnom putovanju.

Kako bih vam pomogao u ovom postupku, pozivam sve članove, bez obzira na vaše trenutne pozive ili razinu aktivnosti u Crkvi, da nabavite primjerak priručnika Propovijedaj moje evanđelje. On je dostupan preko naših distributivnih centara te, također, online. Online verzija može se čitati ili preuzeti besplatno. To je vodič za misionarski rad — što znači da je vodič za sve nas. Čitajte ga, proučavajte i zatim primjenjujte što ste naučili da biste si pomogli razumjeti kako dovesti duše Kristu kroz pozivanje i naknadni kontakt. Kako je predsjednik Thomas S. Monson rekao: »Sada je vrijeme da se članovi i misionari ujedine, zajedno rade – rade u Gospodinovom vinogradu kako bi mu priveli duše.«⁵

Isus Krist je naučavao svoje učenike:

»Žetva je velika, a poslenika malo.

Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju.«⁶

Gospodin je uslišao ovu molitvu u naše doba s najvećim brojem cjelodnevnih misionara u povijesti svijeta. S tim novim valom vjernih radnika, Gospodin nam je dao priliku da mu pomognemo u toj velikoj žetvi duša.

Postoje praktični načini na koje članovi pomažu i podržavaju naše čudesne misionare. Na primjer, možete reći misionarima da proučavate Propovijedaj moje evanđelje i upitati ih da vam pokažu što oni proučavaju u svojim učenjima. Kada razgovarate jedni s drugima, zasigurno će se razviti povećano pouzdanje između članova i cjelodnevnih misionara, baš kao što je Gospodin zapovjedio:

»Već da bi svatko govorio u ime Gospoda Boga, to jest Spasitelja svijeta.«⁷

I: »Gle, poslah vas da svjedočite i opominjete ljude, a dolikuje da svatko tko bijaše opomenut opominje bližnjega svoga.«⁸

Braćo i sestre, možete li zamisliti utjecaj na njihove cjelodnevne misionare kada bi im obitelji i prijatelji pisali u svojim pismima i e-pošti o onome što su naučili tijekom vlastitog proučavanja priručnika Propovijedaj moje evanđelje? Možete li zamisliti blagoslove koji će doći obiteljima kada bolje saznaju i razumiju što će njihovi sinovi i kćeri proučavati i podučavati na svojim misijama? Možete li uopće početi mjeriti izvanredan izljev pomirujuće milosti koja će biti naša, zasebno i cjelokupno, prema Spasiteljevom obećanju svima koji iznose svjedočanstvo u postupku pozivanja duša da dođu k njemu ‒ i zatim naknadno djelujući na te pozive?

»Blago vama«, Gospodin je rekao preko svojeg proroka Josepha Smitha, »jer svjedočanstvo koje vi dadoste zabilježeno je na nebu da ga anđeli gledaju. I oni se raduju nad vama, a grijesi su vam vaši oprošteni«.⁹

»Jer oprostit ću vam grijehe vaše uz ovu zapovijed — da ostanete postojani… svjedočeći svemu svijetu o ovomu što vam priopćih.«¹⁰

Ostvarujemo li naknadni kontakt, Gospodin nas neće iznevjeriti. Vidio sam neizrecivu radost koja prati poziv potaknut svjedočanstvom i vjeran naknadni kontakt među članovima Crkve diljem svijeta. Nedavno sam u Argentini potaknuo članove da pozovu nekoga u Crkvu prije ovog općeg sabora. Osmogodišnjak imenom Joshua poslušao je i pozvao svojeg najboljeg prijatelja i njegovu obitelj na dane otvorenih vrata u njihovom odjelu u Buenos Airesu. Dopustite mi da pročitam dio pisma koji sam upravo primio, a u kojem se objašnjava Joshuin poziv i naknadni kontakt:

»Svakih nekoliko minuta [Joshua] bi istrčao kroz vrata vidjeti dolaze li. Rekao je da je znao da će oni [doći].

Kako je večer prolazila Joshuin prijatelj nije došao, no Joshua nije odustao. Vjerno je provjeravao ulazna vrata svakih nekoliko minuta. Bilo je vrijeme da se počnu pospremati stvari kada da je Joshua počeo skakutati objavivši: ‘Ovdje su! Ovdje su!’ Pogledao sam i vidio cijelu obitelj kako prilazi crkvi. Joshua je otrčao van kako bi ih pozdravio i zagrlio svojeg prijatelja. Svi su došli i činilo se da su jako uživali u danima otvorenih vrata. Uzeli su nekoliko letaka i proveli dosta vremena upoznavajući se s nekim novim prijateljima. Bilo je sjajno vidjeti vjeru ovog dječaka i znati da i djeca Male škole mogu također biti misionari.«¹¹

Moje je svjedočanstvo da dok radimo zajedno, tražeći jednoga, pozivajući i ostvarujući naknadni kontakt s povjerenjem i vjerom da će nam se Gospodin nasmiješiti i tisuće Božje djece će pronaći svrhu i mir u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Neka nas Gospodin sve blagoslovi u našim naporima da ubrzamo djelo spasenja, moja je molitva, u ime Isusa Krista. Amen.