Nemojmo poći krivim putem

starješina Claudio D. Zivic

iz Sedamdesetorice

Molim se da nikada iz vida ne izgubimo put kako bismo uvijek mogli biti povezani s nebesima.

Jedan je dječak vježbao klavir, a prodavač je, ugledavši ga kroz prozor, upitao: »Je li tvoja majka doma?«

Dijete mu je odgovorilo: »A… što vi mislite?«

Naše petero djece sviraju klavir, zahvaljujući motivaciji moje supruge! Kada bi učitelj došao u naš dom, naš bi se sin, Adrián, sakrio kako bi izbjegao poduku. No, jednoga se dana dogodilo nešto čudesno! Počeo je voljeti glazbu toliko da je samostalno nastavio vježbati.

Bilo bi čudesno kada bismo dosegnuli tu točku u procesu našeg obraćenja. Bilo bi predivno imati želju duboko u našim srcima čuvati zapovijedi bez da nas na to itko neprestance podsjeća te imati čvrsto uvjerenje da ćemo, ako slijedimo pravi put, dobiti blagoslove obećane u Svetim pismima.

Prije nekoliko godina moja supruga, naša kći Evelin, jedan obiteljski prijatelj i ja pošli smo u nacionalni park Arches. Jedan od najpoznatijih lukova u parku zove se Delicate Arch. Odlučili smo hodati oko 2 km, penjući se po planini kako bismo došli do luka.

Počeli smo naše putovanje s velikim entuzijazmom, no nakon što smo prehodali kratki dio, ostali su se trebali odmoriti. Zbog moje želje da dođem tamo, odlučio sam nastaviti sam. Ne obazirući se na put kojim sam trebao ići, slijedio sam čovjeka ispred sebe, koji je, čini se, hodao s velikom sigurnošću. Put je postajao sve teži i teži, i trebao sam skakati s jedne stijene na drugu. Zbog težine terena, bio sam siguran da se žene iz moje skupine neće uspjeti popeti. Odjednom sam ugledao Delicate Arch, no na moje veliko iznenađenje, vidio sam da se nalazi na području meni nedostupnom.

Iznimno frustriran, odlučio sam se vratiti. Nestrpljivo sam čekao dok se nismo opet sreli. Odmah sam priupitao: »Jeste li došli do Delicate Archa?« Oni su mi radosno odgovorili da jesu. Objasnili su mi da su slijedili znakove na putu pa pažljivim i marljivim hodom došli do svoje destinacije.

Nažalost, ja sam išao pogrešnim putem. Kakvu li sam lekciju naučio toga dana!

Koliko često griješimo o pravom putu, dopuštajući si da nas povedu svjetski trendovi? Neprestance se trebamo preispitivati ako smo vršitelji riječi Isusa Krista.

Čudesno se naučavanje nalazi u knjizi Ivanovoj:

»Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.

Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti” (Ivan 15:4–5).

Koristeći ovu analogiju, možemo vidjeti vrlo blizak, transparentni odnos koji imamo s Isusom Kristom te važnost koju pridaje svakome od nas. On je korijen i deblo koje nam dovodi živu vodu, biljni sok koji nas hrani kako bismo proizveli što više ploda. Isus Krist nas je podučio da kao ogranci ‒ ili bića ovisna o njemu ‒ nikada ne smijemo podcijeniti vrijednost njegovih naučavanja.

Postoje i neke greške koje mogu biti ozbiljne i ako ih ne ispravimo na vrijeme, mogu nas trajno odvesti s pravog puta. Ako se pokajemo i ispravimo pogrešku, ta će nam iskustva pomoći da budemo ponizni, promijenimo svoje postupke i opet se približimo našem Nebeskom Ocu.

Želim vam dati primjer toga koncepta pozivajući se na jedan od najdramatičnijih trenutaka koji je iskusio prorok Joseph Smith. Kroz to je iskustvo Spasitelj dao neprocjenjiva naučavanja o načelima koja trebamo imati na umu tijekom svoga života. Dogodilo se to kada je Martin Harris izgubio 116 prevedenih stranica prvoga dijela Mormonove knjige.

Nakon pokajanja što nije slijedio Božji savjet, prorok je primio objavu koja se nalazi u odsjeku 3. Nauka i saveza (vidi Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith [2007], 69–71). Iz onoga što je napisano u stihovima 1 do 10, želim naglasiti tri načela koja uvijek trebamo pamtiti:

1. Djela i nakane Božje ne mogu se osujetiti.

2. Ne smijemo se bojati čovjeka više od Boga.

3. Postoji potreba za stalnim pokajanjem.

U stihu 13. Gospodin nas podučava koje četiri radnje nikada ne bismo smjeli činiti:

1. Prezreti nakane Božje.

2. Prekršiti najsvetija obećanja dana pred Bogom.

3. Ovisiti o našim vlastitim prosudbama.

4. Uznositi se u vlastitoj mudrosti.

Molim se da nikada iz vida ne izgubimo put kako bismo uvijek mogli biti povezani s nebesima tako da nas struje svijeta ne odvrate.

Ako itko od vas dosegne točku napuštanja Gospodnjeg puta ‒ u bilo kojem trenutku toga puta ‒ s velikom ćete grižnjom savjesti osjećati gorčinu jer ste prezreli nakane Božje, prekršili najsvetija obećanja dana pred Bogom, jer ste vjerovali vlastitim prosudbama ili ste se uznosili u vlastitoj mudrosti.

Ako je to slučaj, pozivam vas da se pokajete i vratite na pravi put.

Jednom je unuk nazvao svoga djeda kako bi mu poželio sretan rođendan. Upitao je djeda koliko ima godina. Djed je rekao da je navršio 70 godina. Njegov je unuk na trenutak razmislio, a zatim upitao: »Djede, jesi li ti počeo skroz od broja 1?«

Tijekom djetinjstva i mladosti ljudi misle da nikada neće postati stari, ideja smrti nikada ne pušta korijenje ‒ to je za vrlo, vrlo stare ljude ‒ a dosezanje te točke je još uvijek daleko za vječnost. Kako vrijeme ide, mjeseci i godine prolaze, na licu se počnu pojavljivati bore, snaga se umanji, posjeti liječniku postanu sve učestaliji i tako dalje.

Doći će dan u koji ćemo se opet sastati s našim Otkupiteljem i Spasiteljem, Isusom Kristom. Molim se da ga u toj svetoj i uzvišenoj prilici možemo prepoznati zbog znanja koje o njemu imamo i jer smo slijedili njegova naučavanja. On će nam pokazati rane na svojim rukama i stopalima, a mi ćemo mu se pridružiti u trajnom zagrljaju jecajući u radosti jer smo slijedili njegov put.

Svjedočim na sve četiri strane zemlje da Isus Krist živi. On nas poziva: »Poslušajte, o vi narodi zemaljski, i slušajte riječi onoga Boga koji vas stvori« (NiS 43:23). Da imamo sposobnost shvatiti, poslušati, razumjeti i ispravno tumačiti poruku »onoga Boga koji [nas] stvori« tako da nitko ne zastrani s njegovog puta, molim se u ime Isusa Krista. Amen.