Spavate li tijekom obnove?
predsjednik Dieter F. Uchtdorf
drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu
Previše je toga na kocki za nas kao pojedince, kao obitelji i kao Kristovu Crkvu da bismo ulagali samo polovičan trud u ovo sveto djelo.
Prije gotovo 200 godina američka kratka priča »Rip Van Winkle« odmah je postala klasično djelo. Glavni lik, Rip, neambiciozan je čovjek koji je jako dobar u izbjegavanju dviju stvari: rada i svoje žene.
Jednoga dana, dok je lutao planinom sa svojim psom, otkrio je skupinu čudno odjevenih ljudi koji su pili i igrali igre. Nakon što je prihvatio nešto njihovog pića, Rip je postao pospan i na trenutak je zatvorio oči. Kad je ponovno otvorio oči, iznenadio se otkrivši da mu je pas nestao, puška zahrđala i da sad ima dugu bradu.
Rip se vratio natrag u svoje selo i otkrio da se sve promijenilo. Njegova je žena umrla, njegovi su prijatelji nestali, a portret kralja Georgea III u gostionici zamijenio je portret nekoga koga ne prepoznaje – generala Georgea Washingtona.
Rip Van Winkle je spavao 20 godina! I tijekom tog vremena propustio je jedno od najuzbudljivijih razdoblja u povijesti svoje zemlje – prespavao je Američku revoluciju.
U svibnju 1966. dr. Martin Luther King ml. iskoristio je ovu priču kao ilustraciju za svoj govor »Nemojte prespavati revoluciju«.1
Danas bih uzeo istu temu i postavio svima nama koji obnašamo Božje svećeništvo sljedeće pitanje: Spavate li tijekom obnove?
Mi živimo u vrijeme obnove
Ponekad mislimo da je obnova evanđelja nešto dovršeno, što je iza nas – Joseph Smith je preveo Mormonovu knjigu, primio je svećeničke ključeve, Crkva je organizirana. Zapravo, obnova je trajan proces; mi u njoj živimo sada. Ona uključuje »sve ono što je Bog dosad objavio,… sve ono što On sada objavljuje«, i »mnogo toga velikoga i važnoga« što će još objaviti.2 Braćo, današnji postojeći napretci dio su onog dugo predskazivanog razdoblja pripreme koje će imati vrhunac u proslavljenom Drugom dolasku našeg Spasitelja Isusa Krista.
Ovo je jedno od najčudesnijih razdoblja u svjetskoj povijesti! Drevni proroci čeznuli su vidjeti naše vrijeme.
Kada naše vrijeme u smrtnosti bude gotovo, koja ćemo iskustva moći podijeliti o našem vlastitom doprinosu ovom značajnom razdoblju našeg života i unapređenju Gospodnjeg djela? Hoćemo li moći reći da smo zasukali rukave i radili svim svojim srcem, moću, umom i snagom? Ili, hoćemo li morati priznati da je naša uloga većinom bila promatrati?
Pretpostavljam da postoje razni razlozi zašto je lako postati pomalo snen u odnosu na izgradnju kraljevstva Božjeg. Spomenuo bih tri najveća. Dok to činim, pozivam vas da razmislite može li se koji primijeniti. Ako vidite da ima mjesta za poboljšanje, molim vas da razmotrite što možete učiniti kako biste se promijenili nabolje.
Sebičnost
Prvo, sebičnost.
Oni koji su sebični traže vlastite interese i zadovoljstvo prije svega drugog. Središnje pitanje za sebičnu osobu jest »Kakvu ja imam korist od toga?«
Braćo, siguran sam da možete vidjeti kako je ovaj stav jasno suprotan duhu potrebnom za izgradnju Božjeg kraljevstva.
Kada nastojimo služiti sebi radije nego služiti nesebično, naši prioriteti postaju usredotočeni na naše vlastito priznanje i zadovoljstvo.
Prošli su naraštaji iskusili vlastitu borbu s inačicama samoljublja i narcisoidnosti, ali mislim da smo im danas dostojni protivnici. Je li slučajnost što je Oxfordov rječnik nedavno proglasio riječ »selfie« riječju godine?3
Naravno, svi mi imamo želju za priznanjem i nema ničeg lošeg u opuštanju i uživanju. Ali kada je traženje »dobitka i svjetovne hvale«4 središnji dio naše motivacije, propustit ćemo otkupljujuća i radosna iskustva koja dolaze kada velikodušno dajemo od sebe za djelo Gospodnje.
U čemu je lijek?
Odgovor, kao i uvijek, leži u riječima Kristovim:
»Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!
Tko, naime, hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko izgubi život svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga.«5
Oni koji cijelim svojim srcem predaju svoj život našem Spasitelju i služe Bogu i bližnjemu otkrivaju bogatstvo i puninu života koje sebični i samoljubni neće nikada iskusiti. Nesebični ljudi daju od sebe. To mogu biti mali darovi dobrotvornosti koji imaju veliki utjecaj za dobro: osmijeh, rukovanje, zagrljaj, vrijeme provedeno slušajući, blaga riječ ohrabrenja ili brižna gesta. Svi ovi činovi ljubaznosti mogu promijeniti srca i živote. Kada iskoristimo neograničene mogućnosti pružanja ljubavi i služenja našim bližnjima, uključujući naše supružnike i obitelj, naša sposobnost da volimo Boga i služimo drugima uvelike će se povećati.
Oni koji služe drugima neće prespavati obnovu.
Ovisnosti
Druga stvar koja može uzrokovati da mjesečarimo kroz ovo značajno razdoblje svijeta jest ovisnost.
Ovisnosti često započinju suptilno. Ovisnosti su tanke niti ponavljanih postupaka koje se zapliću u debele lance navike. Negativne navike imaju sposobnost postati uništavajuće ovisnosti.
Ti vezujući lanci ovisnosti mogu imati razne oblike, poput pornografije, alkohola, seksa, droga, duhana, kockanja, hrane, rada, interneta ili virtualne stvarnosti. Sotona, naš zajednički neprijatelj, ima mnogo omiljenih oruđa koja koristi kako bi nam oduzeo božanski potencijal da ispunimo naše poslanje u Gospodnjem kraljevstvu.
Našeg Nebeskog Oca rastužuje vidjeti koliko spremno neki od njegovih plemenitih sinova pružaju svoje zglobove kako bi prihvatili lance uništavajućih ovisnosti.
Braćo, mi obnašamo vječno svećeništvo Svemogućeg Boga. Mi smo istinski sinovi Svevišnjega i podareni smo neizrecivim potencijalom. Stvoreni smo da letimo slobodno nebesima. Nije nam namijenjeno da budemo vezani lancima za zemlju, zatočeni oklopima koje smo sami načinili.
U čemu je lijek?
Prvo što moramo razumjeti jest da je ovisnosti puno lakše spriječiti nego liječiti. Spasiteljevim riječima: »Ne dopustite da išta takvo uđe u srce vaše.«6
Prije nekoliko godina predsjedniku Thomasu S. Monsonu i meni bila je ponuđena prilika da obiđemo zrakoplov Air Force One – veličanstveni zrakoplov koji prevozi predsjednika Sjedinjenih Država. Prošli smo kroz pomne sigurnosne provjere od strane Tajne službe i nasmiješio sam se dok su agenti pregledavali našeg dragog proroka prije ulaska u zrakoplov.
Tada me je vodeći pilot pozvao da sjednem na kapetanovo mjesto. Bilo je to čudesno iskustvo ponovno sjesti za kormilo predivnog letećeg stroja poput onih kojima sam upravljao toliko mnogo godina. Uspomene na letove preko oceana i kontinenata ispunile su moje srce i um. Zamislio sam uzbuđujuća uzlijetanja i slijetanja u zračnim lukama diljem svijeta.
Gotovo sam nesvjesno stavio svoje ruke na četiri regulatora na zrakoplovu 747. Upravo se tada brižan i nepogrešiv glas začuo odostraga – glas Thomasa S. Monsona.
»Dieter«, rekao je, »nemoj niti pomišljati na to«.
Ne priznajem ništa, ali svakako može biti da mi je predsjednik Monson pročitao misli.
Kad smo u iskušenju učiniti nešto što ne bismo trebali, poslušajmo ljubavlju ispunjena upozorenja obitelji i prijatelja od povjerenja, našeg voljenog proroka, a uvijek Spasitelja.
Najbolja obrana od ovisnosti jest nikada ne početi.
Ali što s onima koji se nađu u stisku ovisnosti?
Molim vas znajte, prije svega, da ima nade. Tražite pomoć od voljenih, od crkvenih vođa i od osposobljenih savjetnika. Crkva pruža pomoć u oporavku od ovisnosti kroz mjesne crkvene vođe, 7 i u nekim područjima, kroz službu LDS Family Services.
Uvijek se sjetite da se uz Spasiteljevu pomoć možete osloboditi ovisnosti. To može biti dug i težak put, ali Gospodin neće odustati od vas. On vas voli. Isus Krist je pretrpio Pomirenje kako bi vam pomogao da se promijenite, kako bi vas oslobodio ropstva grijeha.
Najvažnije je nastaviti pokušavati – ponekad je potrebno nekoliko pokušaja prije nego što ljudi uspiju. Stoga nemojte odustati. Nemojte izgubiti vjeru. Neka vam srce bude blizu Gospodinu i on će vam dati moć izbavljenja. On će vas osloboditi.
Moja draga braćo, uvijek se držite daleko od navika koje mogu dovesti do ovisnosti. Oni koji učine tako moći će posvetiti svoje srce, moć, um i snagu službi Božjoj.
Oni neće prespavati obnovu.
Suprotstavljeni prioriteti
Treća prepreka koja nas sprečava da se potpuno uključimo u ovo djelo mnogi su suprotstavljeni prioriteti s kojima se suočavamo. Neki su od nas toliko zaposleni da se osjećaju poput kola koja vuče desetak životinja za vuču – sve u drugom smjeru. Troši se mnogo energije, ali kola nikamo ne idu.
Često ulažemo najveći trud u hobi, sportsku aktivnost, stručne interese i društvene ili političke programe. Sve to može biti dobro i časno, ali ostavlja li nam to dovoljno vremena i energije za ono što bi nam trebalo biti najveći prioritet?
U čemu je lijek?
Još jednom, on dolazi iz Spasiteljevih riječi:
»Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameti svojom!
To je najveća i prva zapovijed.
Druga je toj jednaka: ʻLjubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’«8
Sve ostalo u životu trebalo bi biti na drugom mjestu iza ova dva velika prioriteta.
Čak i u služenju u Crkvi lako je provesti mnogo vremena samo čineći stvari površno, bez srca ili srži učeništva.
Braćo, mi smo se kao nosioci svećeništva obvezali da ćemo biti ljudi koji vole Boga i svog bližnjega i koji su spremni iskazati tu ljubav kroz riječ i djelo. To je suština onoga tko smo kao učenici Isusa Krista.
Oni koji budu živjeli u skladu s ovim načelima neće prespavati obnovu.
Poziv na buđenje
Apostol Pavao je napisao: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih, i Krist će ti svijetliti!«9
Moji dragi prijatelji, znajte da ste sinovi svjetla.
Ne dopuštajte sebičnost! Ne dopuštajte navike koje mogu dovesti do ovisnosti! Ne dopuštajte da vas suprotstavljeni prioriteti uljuljaju u ravnodušnost ili odvajanje od blagoslovljenog učeništva i oplemenjujuće svećeničke službe!
Previše je toga na kocki za nas kao pojedince, kao obitelji i kao Kristovu Crkvu da bismo ulagali samo polovičan trud u ovo sveto djelo.
Biti učenik Isusa Krista nije trud samo jednom tjedno ili jednom dnevno. To je trud jednom zauvijek.
Gospodnje obećanje njegovim istinskim obnašateljima svećeništva gotovo je preveliko za razumjeti.
Oni koji su vjerni Aronovom i Melkisedekovom svećeništvu i veličaju svoje pozive »posvećeni su Duhom za obnovu tjelesa svojih«. Stoga će im biti dano sve što naš Otac ima.10
Svjedočim da pročišćujuća moć pomirenja Isusa Krista i preobražujuća moć Duha Svetoga mogu iscijeliti i spasiti ljudski rod. Naša je povlastica, naša sveta dužnost i naša radost odgovoriti na Spasiteljev poziv; slijediti ga spremnim umom i cjelovitom namjerom srca. »Stresi[mo] sa sebe verige kojima [smo] okovani, iz mraka iziđi[mo], iz praha ustani[mo].«11
Budimo budni, a ne umorni u dobročinstvima, jer »polaže[mo] temelj za veliko djelo«,12 to jest pripremamo se za povratak Spasitelja. Braćo, kada prinosimo svjetlo svog primjera kao svjedočanstvo o ljepoti i moći obnovljene istine, nećemo prespavati obnovu. O tome svjedočim i ostavljam vam svoj blagoslov u sveto ime našeg Učitelja, Isusa Krista. Amen.