1. poglavlje
Velika zapovijed – ljubiti Gospodina
»Kad na prvo mjesto stavimo Boga, sve druge stvari nađu svoje mjesto ili nestanu iz našeg života.«
Iz života predsjednika Ezre Tafta Bensona
Život predsjednika Ezre Tafta Bensona odražavao je njegovu ljubav prema Gospodinu te njegovu odlučnu predanost življenju evanđelja. Jedan je član šire obitelji jednom rekao: »Za Ezru i njegovu obitelj religija je potpuni način života – nešto što živiš sedam dana u tjednu. Ona zauzima prvo mjesto u njegovim razmatranjima kada treba donijeti neke odluke.«1
Ljudi izvan obitelji Benson također su primjećivali ljubav predsjednika Bensona prema Gospodinu. Godine 1939. kada je predsjednik Benson služio kao predsjednik okola, bio je pozvan u Washington D.C. kako bi se susreo s direktorima Nacionalnog vijeća udruženja farmera. »Nakon razgovora s njime, odbor povjerenika ponudio mu je položaj izvršnog tajnika te organizacije… Iako je bio oduševljen tom neočekivanom ponudom, nije ju želio prihvatiti. Kako je on to razumio, posao bi uključivao lobiranje na domjen-cima, što ne bi bilo u skladu s njegovom religijom.
»‘Gospodine Benson’, odgovorio je sudac John D. Miller, predsjednik grupe, ‘zbog toga smo vas i odabrali. Znamo koja su vaša načela.’ S potpunim jamstvom odbora da se od njega neće očekivati da se pokuša nagoditi oko poljoprivrednih problema uz čašu na domjencima, rado je prihvatio položaj, no samo nakon što se posavjetovao s Prvim predsjedništvom i svojom suprugom.«2
Predsjednik Benson poučavao je da odražavamo našu ljubav prema Gospodinu svojom spremnošću činiti volju Gospodnju. Rekao je: »Želio bih da svaki svetac posljednjih dana može reći i misliti ovo svim svojim srcem: ‘Ići ću tamo gdje ti želiš da idem… Reći ću što ti želiš da kažem… Bit ću što ti želiš da budem’ [vidi Hymns, br. 270]. Kada bismo mogli činiti sve to, bila bi nam osigurana najveća sreća ovdje i uzvišenje u celestijalno kraljevstvo Božje nakon toga.«3
U svojoj propovjedi na općem saboru u travnju 1988. godine – propovijedi na kojoj se temelji ovo poglavlje – predsjednik Benson se usredotočio na prvu i najveću zapovijed: ljubiti Boga. Osvrćući se na tu propovijed, starješina Francis M. Gibbons iz Sedamdesetorice kaže: »Sve za što je predsjednik Ezra Taft Benson radio, za što se zalagao i čemu se nadao – za sebe, svoju obitelj i za Crkvu – utjelovljeno je u ovoj propovijedi.«4
Kao što je Spasitelj podučio bogatog mladića, mi pokazujemo našu ljubav za Gospodina kada pomažemo drugim ljudima (vidi Matej 19:16–21).
Naučavanja predsjednika Ezre Tafta Bensona
1
Prva i najveća zapovijed jest ljubiti Gospodina.
Najveća je kušnja života poslušnost Bogu. »I tako ćemo ih iskušati«, reče Gospod, »da vidimo hoće li oni činiti sve što im god Gospod, Bog njihov, zapovjedi.« (Abraham 3:25).
Najveći je zadatak života naučiti volju Gospodnju, a zatim ju i činiti.
Najveća zapovijed života jest ljubiti Gospodina.
»Dođite Kristu…«, poziva Moroni u svom završnom svjedočenju, » a Boga ljubite svom moći svojom, umom i snagom« (Moroni 10:32).
Ovo je, stoga, prva i najveća zapovijed: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!« (Marko 12:30; vidi i Matej 22:37; Ponovljeni zakon 6:5; Luka 10:27; Moroni 10:32; NiS 59:5).
To je čista ljubav Kristova, nazvana dobrohotnost, o kojoj Mormonova knjiga svjedoči kao najvećoj od svih – koja nikada ne prestaje, koja traje dovijeka, koju svi moraju imati i bez koje smo ništa (vidi Moroni 7:44–47; 2. Nefi 26:30).
»Stoga, ljubljena braćo moja«, preklinje Moroni, »molite se Ocu svom odlučnošću srca [svoga] da se onom ljubavlju ispunite kojom on obdari prave sljedbenike Sina svojega Isusa Krista, da postanete sinovi Božji. Da budemo poput njega, kad se on pojavi, jer ćemo ga gledati kakav on jest, da uzmognemo imati to ufanje, da se očistimo kao što je i on čist« (Moroni 7:48).
U svojim završnim zapisima o Jaredovcima i Nefijcima, Moroni bilježi da ne budu li ljudi imali Kristovu ljubav, nazvanu dobrohotnost, ne mogu baštiniti mjesto koje im je Krist pripravio u stanovima svoga Oca niti se mogu spasiti u kraljevstvu Božjem (vidi Eter 12:34; Moroni 10:21).
Plod, koji je Lehi blagovao u svojoj viziji i koji je ispunio njegovu dušu neizmjernom velikom radošću i koji je najželjenija od svih stvari, bio je ljubav Božja.5
Kada razmišljam o dobrohotnosti, sjetim se svoga oca i dana kada je pozvan služiti svoju misiju [vidi stranice 4–6 u ovoj knjizi]. Pretpostavljam da će neki možda reći da je njegovo prihvaćanje tog poziva bio dokaz da zapravo ne voli svoju obitelj. Napustiti sedmero djece i trudnu ženu na dvije godine, kako to može biti istinska ljubav? No, moj je otac znao za veću viziju ljubavi. Znao je da »Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube« (Rimljanima 8:28). Znao je kako najbolja stvar koju može učiniti jest poslušnost Bogu.6
Ljubiti Boga svim srcem svojim, dušom, umom i snagom jest sveobuhvatno. To nije mlaki pothvat. To je potpuna obveza vašeg bića – tjelesna, mentalna, emocionalna i duhovna – prema ljubavi Gospodnjoj.
Širina, dubina i visina Božje ljubavi proteže se na sva obličja našeg života. Naše želje, bile one duhovne ili vremenite, trebaju biti ukorijenjene u ljubavi Gospodnjoj. Naše misli i nevolje trebaju biti usredotočene na Gospodina. »Sve misli tvoje nek budu upravljene ka Gospodu« kaže Alma, »da, nek nevolje srca tvojega budu pohranjene u Gospodu zauvijek« (Alma 37:36).7
2
Pokazujemo svoju ljubav Bogu kada u našim životima zauzima prvo mjesto.
Zašto se prvo Bog nalazi u prvoj zapovijedi? Jer je znao da ako ga uistinu volimo, htjet ćemo obdržavati sve druge njegove zapovijedi. »Jer ljubav je Božja ovo«, govori Ivan, »zapovijedi njegove čuvati« (1. Ivanova 5:3; vidi i 2. Ivanova 1:6).
Moramo saviti Boga ispred svega drugoga u našim životima. On mora biti na prvom mjestu, kako je i sam izjavio u prvoj od Deset zapovijedi »Nemoj imati drugih bogova uz mene« (Izlazak 20:3).
Kad na prvo mjesto stavimo Boga, sve druge stvari nađu svoje mjesto ili nestanu iz našeg života. Naša ljubav za Gospodina određivat će na što će biti usmjerena naša ljubav, na što ćemo trošiti vrijeme, koja ćemo zanimanja slijediti te na redoslijed naših prioriteta.
Trebamo Boga staviti ispred bilo koga drugoga u našim životima.
Za vrijeme boravka u Egiptu, što je bilo prvo u Josipovu životu – Bog, njegov posao ili Potifarova supruga? Kada ga je pokušala zavesti, odgovorio joj je riječima: »Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga?« (Postanak 39:9).
Josip je stavljen u zatvor jer je stavio Boga na prvo mjesto. Da smo suočeni sa sličnim izborom, čemu bismo prvo bili odani? Možemo li staviti Boga ispred sigurnosti, mira, strasti, bogatstva i svih ljudskih počasti?
Kada je Josip bio prisiljen birati, više je želio udovoljiti Bogu nego udovoljiti ženi svoga poslodavca. Kada se od nas zahtijeva birati, jesmo li spremniji udovoljiti Bogu nego našem šefu, učitelju, susjedu ili momku ili djevojci?
Josip iz Egipta radije je otišao u zatvor nego zanijekao svoju odanost Bogu.
Gospodin je rekao: »Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan« (Matej 10:37). Jedna od najtežih kušnji jest kada trebate odabrati udovoljiti Bogu ili nekome koga volite ili poštujete – osobito kada je riječ o članu obitelji.
Nefi se suočio s tom kušnjom i dobro ju je podnio kada je njegov dobri otac povremeno mrmljao protiv Gospoda (vidi 1. Nefi 16:18–25). Job je ostao pošten prema Gospodinu iako mu je njegova žena govorila da prokune Boga i umre (vidi Job 2:9–10).
U Svetom pismu se govori: »Poštuj oca svoga i majku svoju« (Izlazak 20:12; vidi i Mosija 13:20). Ponekad treba izabrati poštovati Nebeskog Oca nad smrtnim ocem.
Bogu, Ocu duša naših, trebamo dati isključivu prevlast u našim životima. On ima roditeljsko prvenstvo nad našom vječnom dobrobiti, ispred svih drugih veza koje nas vežu ovdje ili u budućnosti.
Bog, naš Otac, Isus, naš stariji brat i Otkupitelj i Duh Sveti, Oporučitelj, savršeni su. Najbolje nas poznaju i najviše nas vole stoga i neće ostaviti jednu stvar nedovršenom za našu vječnu dobrobit. Nećemo li ih voljeti zbog toga i prvima im odati počast?
Postoje vjerni članovi koji su pristupili Crkvi unatoč prigovorima njihovih smrtnih članova obitelji. Stavljajući Boga na prvo mjesto, mnogi su od njih kasnije postali oruđem kojim su u kraljevstvo Božje dovedeni njihovi voljeni.
Isus je rekao: »Jer ja uvijek činim što je njemu [Bogu] milo« (Ivan 8:29).
Kakvo je stanje u našim domovima? Nastojimo li staviti Gospodina na prvo mjesto i udovoljiti mu?
Očevi, biste li udovoljili Gospodinu ako se u vašem domu održava svakodnevna obiteljska molitva i čitanje Svetih pisama? A što je s održavanjem tjednih kućnih večeri i povremenim provođenjem vremena nasamo sa svojom suprugom i svakim djetetom? A ako jedno od vaše djece povremeno zastrani, mislite li da bi Gospodin bio zadovoljan i cijenio vaša nastojanja ako nastavite živjeti uzornim životom, neprestano se moleći i posteći za to dijete te stavljajući ime tog sina ili kćeri na obrascu za hramsku molitvu?
Vi majke, koje ste osobito zadužene za pravedni odgoj mladih u Sionu, ne stavljate li Boga na prvo mjesto kada poštujete svoj božanski poziv? Naše majke stavljaju Boga na prvo mjesto kada ispunjavaju najvišu misiju unutar zidova vlastitih domova.
Djeco, molite li se za svoje roditelje? Pokušavate li ih podržavati u njihovim plemenitim pothvatima? Griješit će, kao i vi, no oni imaju božansku misiju koju trebaju postići u vašim životima. Hoćete li im pomoći u tome? Hoćete li poštovati njihovo ime i dati im utjehu i podršku kada dođu u svoju treću dob?
Ako se netko želi vjenčati s vama izvan hrama, kome ćete nastojati udovoljiti – Bogu ili smrtniku? Ako inzistirate na vjenčanju u hramu, udovoljit ćete Gospodinu i blagosloviti drugu stranu. Zašto? Zato što će ta osoba ili postati dostojna otići u hram – što bi bio blagoslov – ili otići – što bi također bio blagoslov – zato što ni jedno od vas ne bi trebalo biti pod jednim te istim jarmom (vidi 2. Korinćanima 6:14).
Trebali biste se kvalificirati za hram. Tada ćete znati da nitko nije dovoljno dobar za vas da se vjenčate izvan hrama. Ako su neki pojedinci tako dobri, dovest će se u situaciju da se i oni žele vjenčati u hramu.8
3
Kada odaberemo staviti Boga na prvo mjesto u svojim životima, primit ćemo obilje njegovih blagoslova.
Muškarci i žene koji predaju svoje živote Bogu otkrit će da on može mnogo više učiniti iz njihovih života nego što oni mogu. On će produbiti njihovu radost, proširiti njihovu viziju, izoštriti njihov um, ojačati njihove mišiće, uzdignuti njihov duh, umnožiti njihove blagoslove, povećati njihove prilike, utješiti njihove duše, dovesti prijatelje i izliti mir. Tko god izgubi svoj život u službi Boga pronaći će vječni život.9
Bog je od Abrahama zatražio da žrtvuje Izaka. Da je Abraham volio Izaka više od Boga, bi li pristao? Kao što stoje Gospodnje riječi u knjizi Nauk i savezi, Abraham i Izak sada sjede kao bogovi (vidi NiS 132:37). Oni su bili spremni žrtvovati ili ponuditi sebe kao žrtvu na zahtjev Boga. Oni imaju dublju ljubav i poštovanje jedan prema drugome jer su obojica bila spremna staviti Boga na prvo mjesto.
U Mormonovoj knjizi čitamo da »mora biti oprečnosti u svemu« (2. Nefi 2:11) – tako i jest. Oprečnost nudi izbor, a izbor donosi posljedice – dobre ili loše.
U Mormonovoj knjizi možemo naći objašnjenje da su ljudi »slobodni odabrati slobodu i vječni život po velikom posredniku svih ljudi, ili odabrati ropstvo i smrt po zasužnjenju i moći đavlovoj« (2. Nefi 2:27).
Bog nas voli, a đavao nas mrzi. Bog želi da imamo puninu radosti kao što ju on ima. Đavao želi da budemo nesretni poput njega. Bog nam daje zapovijedi kako bi nas blagoslovio. Đavao želi da prekršimo te zapovijedi kako bi nas prokleo.
Svakodnevno, neprestano, radimo odabire prema našim željama, mislima i našim djelima bilo da želimo biti blagoslovljeni ili prokleti, sretni ili nesretni. Jedna od kušnji u životu je da obično ne primamo odmah puni blagoslov za pravednost ili puno prokletstvo za opačinu. Da će doći, to je sigurno, no često postoji i razdoblje čekanja, kao što je to u slučaju Joba ili Josipa.
U međuvremenu nečiste misli koje imaju odlaze s nečim. U Mormonovoj knjizi čitamo da će se opaki »zakratko radovati djelima svojim, i pomalo dolazi svršetak te će bit posječeni i bačeni u oganj, odakle nema povratka« (3. Nefi 27:11).
Tijekom vremena kušnje pravedni trebaju nastaviti ljubiti Boga, vjerovati njegovim obećanjima, biti strpljivi i sigurni da, kao što pisac kaže, »tko čini djelo Božje, primit će plaću od Boga« …
Svjedočim vam da je plaća od Boga najbolja plaća na ovome svijetu ili od bilo čega drugoga što svijet poznaje. Ona dolazi u obliku punine obilja samo onima koji ljube Gospodina i stavljaju ga na prvo mjesto.
Najveća je kušnja života poslušnost Bogu.
Najveći je zadatak života naučiti volju Gospodnju, a zatim ju i činiti.
Najveća zapovijed života jest: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom« (Marko 12:30).
Neka nas Bog blagoslovi da prvu zapovijed stavimo na prvo mjesto i da, kao rezultat, žanjemo mir u ovom životu i vječni život s puninom radosti u nadolazećem životu.10
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
U 1. odsjeku predsjednik Benson nas poučava o »prvoj i velikoj zapovijedi« (Matej 22:38). Zašto mislite da tu zapovijed trebamo staviti na prvo mjesto? Kakav ste uvid stekli time što je predsjednik Benson povezao ljubav s tom zapovijedi?
-
Što za vas znači »staviti Boga na prvo mjesto«? (Za neke primjere vidi 2. odsjek) Kada ste uvidjeli da »sve druge stvari nađu svoje mjesto ili nestanu iz našeg života« kada stavljamo Boga na prvo mjesto?
-
Promislite o obećanjima predsjednika Bensona onima koji »okrenu svoje živote prema Bogu« (3. odsjek). U kojim ste primjerima vidjeli da ljudi okreću svoje živote prema Bogu? Na koje je načine Bog učinio te ljude boljima nego što bi sami mogli postati?
Povezani stihovi iz Svetih pisama:
Jošua 24:14–15; Matej 6:33; 7:21; Ivan 14:15, 21–24; 17:3; 1. Korinćanima 2:9; 1. Nefi 3:7; Moroni 10:32
Pomoć pri podučavanju
»Nemojte sebe smatrati ‘istinskim učiteljem’. To bi bila ozbiljna greška… Pazite da se ne nađete na putu. Glavna uloga učitelja je pripremiti takav put na kojem će ljudi imati duhovno iskustvo s Gospodinom« (Gene R. Cook, citat iz Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 41).