Naučavanja predsjednika
2. poglavlje: Uvijek se moliti


2. poglavlje

Uvijek se moliti

»Skrušeno vas sve pozivam… da održavate usku vezu s Ocem na nebu kroz molitvu.«

Iz života predsjednika Ezre Tafta Bensona

»Cijelog mog života savjet uzdati se u molitvu bio je cijenjen gotovo ponad svakog drugog savjeta koji sam primio«, rekao je predsjednik Ezra Taft Benson. »Postao je sastavni dio mene, sidro, stalan izvor snage te temelj mojeg znanja o božanskim stvarima.

‘Upamti, što god činio ili gdje god se nalazio, nikada nisi sam’ bio je poznati savjet mog oca meni dok sam bio još dječak. ‘Naš je Nebeski Otac uvijek blizu. Možete posegnuti i primiti njegovu pomoć kroz molitvu.’ Uvidio sam se u istinitost tog savjeta. Zahvaljujemo Bogu što možemo posegnuti i dotaknuti tu nevidljivu moć bez koje niti jedan čovjek ne može učiniti ono najbolje.«1

Predsjednik Benson vodio se tim savjetom u svakom aspektu svog života. Kada mu je dodijeljena pozicija služiti kao Ministar poljoprivrede Sjedinjenih država tada je »oprezno i uz molitvu« odabrao skupinu ljudi s kojom će raditi, »tražeći od Boga da [mu] podari duha razlučivanja«.2 Na prvoj sjednici, svakog je upitao »ima li tko protiv da sastanci započinju molitvom. Nitko se nije usprotivio. I tako je započeo praksu koju je [on] provodio osam godina. Pozvao je svakog člana osoblja da izrekne uvodnu molitvu.«3 Njegovi su suradnici počeli cijeniti takvu praksu, iako im je u početku bilo neugodno. Jedan je član osoblja kasnije priznao da neki ljudi nisu naglas molili otkad su bili djeca. »Zamuckivali smo i petljali riječima«, rekao je. »No, šef [predsjednik Benson] nikada nije pokazivao da je to primjećivao. Naposljetku, nakon nekoliko puta, svima nam je bilo lakše. Je li pomoglo? Pa, rekao bih da kada se na taj način započinje sastanak, ljudi se ne drže svojeglavo ponosa svojeg mišljenja. Prilično brzo možete doći do sporazuma što bi se trebalo učiniti u svakoj situaciji.«4

Braća predsjednika Bensona iz Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola također su stekli korist od njegove molitvene naravi. Predsjednik Gordon B. Hinckley, koji je služio u Prvom predsjedništvu kao Prvi savjetnik predsjednika Bensona, rekao je sljedeće:

»Klečao sam s njime i slušao ga kako moli.

Njegove su molitve uvijek bile zanimljive. Gotovo bez iznimke, veći dio se sastojao od iskazivanja zahvalnosti. Tražio je vrlo malo. A iskazivao je zahvalnost za puno toga.

Zahvaljivao je Gospodinu za život, obitelj, evanđelje, vjeru, za sunce i kišu, blagodati prirode te čovjekove slobodarske instinkte. Zahvaljivao je Gospodinu za prijatelje i suradnike. Iskazivao je zahvalnost za Spasitelja i za njegovu žrtvu pomirenja. Zahvaljivao je Gospodinu za prilike služenja ljudima.«5

Predsjednik Benson i njegova supruga Flora osnovali su dom gdje se svatko molio, pojedinačno i zajedno. Njihov sin Mark je primijetio: »Kada bi tata kleknuo moliti, nije požurivao stvari. Njegove su riječi imale značenje. Potvrđeno je jasno i glasno da je on komunicirao s našim Ocem na nebu.«6 Predsjednik i sestra Benson poučavali su svoju djecu molitvi za osobno vodstvo i snagu te molitvi jedan za drugoga. Jedna je obiteljska prijateljica jednom promatrala utjecaj tih poučavanja kada je prisustvovala zasjedanju općeg sabora s Bensonovima. Napisala je:

»Tog travanjskog dana… otkrila sam izvor snage vrhovnog autoriteta.

Sjedila sam sa šestoro djece starješine Ezre Tafta Bensona, od kojih je jedno bila moja cimerica na fakultetu. Moje se zanimanje uvećalo kad je predsjednik [David O.] McKay ustao i najavio sljedećeg govornika. Gledala sam s poštovanjem kako starješina Benson, koga još nisam bila upoznala, prilazi mikrofonu. Bio je visok čovjek, dosta viši od dva metra. Bio je… čovjek međunarodno poznat kao ministar poljoprivrede Sjedinjenih država te kao poseban svjedok Gospodina, čovjek koji se činio mirnim i sigurnim, koji se obraćao ljudima diljem svijeta. Iznenada me je dotakla jedna ruka. Djevojčica se nagnula prema meni i brzo mi šapnula: ‘Moli se za tatu.’

Ponešto iznenađena, pomislila sam: ‘Ova se poruka prosljeđuje redom i ja je moram također proslijediti. Hoću li reći: »Moli se za starješinu Bensona«? Hoću li reći: »Trebaš izreći molitvu za svoga oca«?’ Osjećajući potrebu da odmah nešto napravim, nagnula sam se i jednostavno prošaptala: ‘Moli se za tatu.’

Gledala sam kako se taj šapat kretao redom do mjesta gdje je sjedila sestra Benson, glave već pognute…

Kako su godine prolazile, opći su sabori dolazili i prolazili, i svaki put kad bi predsjednik Benson ustao govoriti pomislila sam: ‘Njegova djeca, koja su raspršena po kontinentu, sada su ujedinjena u molitvi za svog oca.’«7

A woman from Nepal kneeling by her bed.  Scriptures are lying on the bed in front of her as she prays.

»Ako ćemo napredovati u svetosti – povećati naklonost kod Boga – ništa neće moći zamijeniti molitvu.«

Naučavanja predsjednika Ezre Tafta Bensona

1

Isus Krist nas je poučio da se uvijek trebamo moliti.

Tijekom svog zemaljskog službovanja, Isus nas je naučio molitveni obrazac:

»Stoga vi molite ovako: Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast nego, izbavi nas od zla! Jer tvoje je kraljevstvo, i moć, i slava uvijeke. Amen« (Matej 6:9–13).

Nadalje je usmjerio: »Uvijek treba moliti i nikada ne klonuti.« (Luka 18:1.)

Rekao je: »Bdijte i molite da ne padnete u napast« (Matej 26:41).

U ovoj je rasporedbi upozorio: »Molite uvijek da opaki ne imadne moći nad vama i ne pomakne vas s mjesta vašega« (NiS 93:49).

Spasitelj je izjavio Josephu Smithu: »A u ničemu čovjek ne vrijeđa Boga, to jest ni protiv koga se gnjev njegov ne raspaljuje, doli onih koji ne priznaju u svemu ruku njegovu, i ne slušaju zapovijedi njegove« (NiS 59:21).

Naš nam je uskrsli Gospodin dao upute dok je posluživao među Nefijcima na zapadnoj polutci: »Stalno bdijte i molite da vas đavao ne bi napastovao i sa sobom zasužnjene poveo…

Morate stalno bdjeti i moliti da ne upadnete u napast. Sotona, naime, želi vas imati i rešetati vas kao pšenicu.

Stoga se uvijek morate moliti Ocu u ime moje.

I što god zaištete Oca u ime moje, što je pravedno, vjerujući da ćete primiti, evo, dat će vam se« (3. Nefi 18:15, 18–20).8

Ako ćemo napredovati u svetosti – povećati naklonost kod Boga – ništa neće moći zamijeniti molitvu. Stoga vas zaklinjem da molitvi – dnevnoj molitvi – tajnoj molitvi – date najvažnije mjesto u svom životu. Nemojte dozvoliti da dan prođe bez molitve. Zajedništvo sa Svemogućim izvor je snage, nadahnuća i prosvjetljenja za muškarce i žene tijekom povijesti svijeta koji su oblikovali sudbine pojedinaca i naroda na bolje.9

2

Obitelji koje zajedno mole blagoslovljene su snažnijim vezama ljubavi i mira s neba.

Gospodin navodi da je odgovornost roditelja da poučavaju svoju djecu molitvi [vidi NiS 68:28]. To ne znači samo moliti u tajnosti. Siguran sam da to znači poučavati primjerom kroz obiteljske molitve. Potreban nam je posvećujući utjecaj koji dolazi od predanosti u kućnoj – molitvi kao obitelji.10

Kao obitelj trebamo kleknuti u obiteljsku molitvu, noću i ujutro. Samo nekoliko riječi za blagoslov hrane, što je postalo običaj u nekim dijelovima, nije dovoljno. Trebamo kleknuti na koljena u molitvu i zahvalnost.11

Molitva je bila i jest sveprisutno sidro za snagu i izvor usmjerenja u aktivnostima naše obitelji. Sjećam se kada smo klečali kraj kreveta naše djece pomažući im moliti se dok su još bili mali, a kasnije smo gledali stariju braću i sestre kako pomažu mlađima. Imali smo obiteljsku molitvu navečer i ujutro, djeci smo davali priliku da vode molitvu te smo imali posebne molitve za osobite probleme. U obiteljskoj molitvi smo, na primjer, spomenuli dijete s [crkvenim] zadacima… Molili smo za pomoć kada je jedno od djece bilo suočeno s teškim ispitom u srednjoj školi. Osobito smo spominjali članove obitelji [koji su] daleko. Ta posebna spominjanja osobitih briga u našoj obitelji su ulijevala povjerenje, pouzdanje i snagu članovima obitelji koji su se suočavali s teškim problemima i zadacima.12

A Polynesian family kneeling in family prayer.

»Potreban nam je utjecaj koji dolazi od… molitve u obitelji.«

Razlike i podražaji dana tope se dok se obitelji zajedno približavaju nebeskom tronu. Raste jedinstvo. Veze ljubavi i poštovanja osnažuju se i nebeski mir ulazi.

U takvim domovima tajne molitve izriču navečer i ujutro članovi kućanstva. Pojedinačnim i obiteljskim problemima prilazi se s povjerenjem nakon zazivanja nebeske naklonosti. Srca mladih ljudi koji sudjeluju u takvim obiteljskim sastancima duhovne misli oslobođena su zlih namjera kada odlaze na večernju zabavu. Oni će [mladi ljudi] odolijevati utjecaju skupine kada se pojave privlačna iskušenja. Roditelji koji okružuju svoju djecu čistim utjecajima dnevne predanosti daju svoj doprinos sigurnosti… doma13

3

Možemo poboljšati svoju komunikaciju s našim Nebeskim Ocem.

Navedeno je pet načina kako možemo poboljšati svoju komunikaciju s našim Nebeskim Ocem:

1. Trebamo se češće moliti. Trebamo biti sami s našim Nebeskim Ocem najmanje dva ili tri puta svakoga dana – »i jutrom, i podnevom, i večerom« kako se navodi u Svetim pismima (Alma 34:21). Osim toga, rečeno nam je da se uvijek molimo (vidi 2. Nefi 32:9; NiS 88:126). To znači da naša srca trebaju biti puna, trajno privučena molitvom našem Nebeskom Ocu (vidi Alma 34:27).

2. Trebamo pronaći prikladno mjesto gdje možemo meditirati i moliti. Upozoreni smo da to treba biti »u ložnicama [našim], i na tajnim mjestima [našim], i u pustinji [našoj]« (Alma 34:26). To znači da bismo se trebali maknuti od smetnji, u skrovitost (vidi 3. Nefi 13:5–6).

3. Trebamo se pripremiti za molitvu. Ako nemamo volje za molitvu, tada bismo trebali moliti dok ne budemo imali volje. Trebamo biti ponizni (vidi NiS 112:10). Trebamo moliti za oprost i milost (vidi Alma 34:3–4). Trebamo oprostiti svakome prema kome smo imali loše osjećaje (vidi Marko 11:25). Ipak, Sveto nas pismo upozorava da će naše molitve biti uzaludne »odbije[mo] li uboga, i gola, i ne pohodi [mo] li bolesna i ucviljena, i ne udijeli[mo] li mu od imutka svojega, ako ga ima[mo], onomu koji zatreba« (Alma 34:28).

4. Naše molitve trebaju imati značenje i važnost. Trebali bismo izbjegavati koristeći iste izraze u svakoj molitvi. Svatko od nas bi se uvrijedio kada bi nam prijatelj govorio jedne te iste riječi svakog dana, tretirao naš razgovor beznačajnim i čekajući da napokon završi ne bi li se okrenuo televiziji i zaboravio na nas…

Za što trebamo moliti? Trebamo moliti za naš posao, protiv sile neprijatelja naših i zloga, za našu dobrobit i dobrobit onih oko nas. Trebali bismo se savjetovati s Gospodinom u vezi svih naših odluka i radnji (vidi Alma 37:36–37). Budimo zahvalni dovoljno kako bismo mogli zahvaliti na svemu što imamo (vidi NiS 59:21). Priznajmo da nas njegova ruka vodi u svemu. Nezahvalnost je jedan od naših velikih grijeha.

Gospodin je u modernoj objavi izjavio: »A tko prima sve sa zahvaljivanjem, postat će slavan. I dodat će mu se ono što je zemaljsko, i to stostruko, da, i više« (NiS 78:19).

Trebali bismo moliti za ono što nam je potrebno, brinući se da ne molimo za stvari koje nam štete (vidi Jakov 4:3). Trebali bismo moliti za snagu da možemo nadvladati naše probleme (vidi Alma 31:31–33). Trebali bismo moliti za nadahnuće i dobrobit predsjednika Crkve, vrhovne autoritete, našeg predsjednika okola, biskupa, predsjednika zbora, kućne učitelje, članove obitelji te naše gradske vlasti. Mogu se navesti i drugi prijedlozi, no uz pomoć Duha Svetoga znat ćete o čemu i za što trebate moliti (vidi Rimljanima 8:26–27).

5. Nakon zahtjeva iznesenog kroz molitvu, naša je odgovornost pomoći da se on i ostvari. Trebamo slušati. Možda dok smo na koljenima, Gospodin nas želi savjetovati.14

4

Bog je svjestan nas i spreman odgovoriti na naše molitve kada mu se povjerimo i činimo što je ispravno.

Tu se nalazi moć molitve. Sve su stvari moguće kroz molitvu. Upravo su se kroz molitvu nebesa otvorila u ovoj rasporedbi. Molitva četrnaestogodišnjeg dječaka u Svetom šumarku otvorila je novu evanđeosku rasporedbu i donijela viđenje Oca i Sina kako su se ukazali kao proslavljena nebeska bića pred dječakom Josephom [vidi Josip Smith 2:11–17].15

Moje je svjedočanstvo, braćo moja, sestre i prijatelji, da Bog uistinu čuje i odgovara na molitve. Nikada nisam sumnjao u tu činjenicu. U djetinjstvu, u majčinom krilu gdje sam prvo naučio moliti; kao mladić u svojim tinejdžerskim godinama; kao misionar u stranim zemljama; kao otac; kao vođa Crkve; kao državni dužnosnik, bez ikakve sumnje znam da je moguće da muškarci i žene posegnu u poniznost i molitvu te dotaknu tu nevidljivu moć; da im molitve budu uslišane. Čovjek nije sam ili barem ne mora biti sam. Molitva će otvoriti vrata, ukloniti prepreke, olakšati pritiske, molitva će dati unutarnji mir i utjehu tijekom vremena opterećenja, stresa i teškoća. Bogu zahvaljujemo na molitvi.16

Čak i tijekom vremena iskušenja i tjeskobe moguće je približiti se Gospodinu, osjetiti njegov utjecaj i njegovu podržavajuću moć – da nitko nikada nije sam, ako se samo ponizi pred Svemogućim. Zahvalan sam na tom svjedočanstvu, na tom pouzdanju.17

Iz osobnog iskustva mi je poznata učinkovitost i snaga molitve…

Godine 1946. predsjednik George Albert Smith dodijelio mi je da odem u ratom razorenu Europu i ponovno uspostavim naše misije od Norveške do Južne Afrike te uspostavim program za raspodjelu namirnica za socijalnu pomoć.

Osnovali smo sjedište u Londonu. Zatim smo imali preliminarne dogovore s vojskom na kontinentu. Jedan od prvih ljudi s kojima sam se želio susresti bio je zapovjednik američkih snaga u Europi. Njegovo je sjedište bilo u Frankfurtu, Njemačka.

Kada smo pristigli u Frankfurt, moj suputnik i ja išli smo zakazati sastanak s generalom. Službenik za zakazivanje sastanaka je rekao: »Gospodo, nećete imati priliku sastati se s generalom najmanje tri dana. Veoma je zaposlen, a njegov je kalendar ispunjen sastancima.«

Tada sam rekao: »Vrlo je važno da ga vidimo, a ne možemo čekati toliko dugo. Sutra moramo biti u Berlinu.«

Na to je službenik rekao: »Žao mi je.«

Napustili smo zgradu, sjeli u auto, skinuli šešire i ujedinili se u molitvi. Zatim smo se vratili natrag u zgradu i zatekli drugog služ-benika za zakazivanje sastanaka. Za manje od petnaest minuta bili smo u generalovoj prisutnosti. Molili smo se da ga vidimo i taknemo njegovo srce, znajući da je svu humanitarnu pomoć skupljenu iz bilo kojeg izvora potrebno dati u ruke vojsci kako bi ju podijelila. Naš je cilj, kako smo objasnili generalu, bio raspodijeliti naše namirnice našim ljudima preko naših vlastitih kanala te također napraviti darove za opće hranjenje djece.

Objasnili smo program socijalne pomoći i kako on funkcionira. Naposljetku je rekao: »U redu gospodo, idite i skupite vaše namirnice, a možda se do tada promijeni politika.« Mi smo zatim rekli: »Generale, naše su namirnice već skupljene, one su uvijek skupljene. Unutar dvadeset i četiri sata otkad kontaktiramo Prvo predsjedništvo Crkve u Salt Lake Cityju, vagoni namirnica krenut će prema Njemačkoj. Imamo mnoga skladišta napunjena osnovnim potrepštinama.«

Zatim je rekao: »Nikada nisam čuo za ljude s takvom vizijom.« Njegovo je srce bilo taknuto kako smo i molili da bude. Prije nego smo napustili njegov ured imali smo pisano odobrenje da možemo dijeliti namirnice našim ljudima putem naših vlastitih kanala.

Chaplain Howard C. Badger, Ezra Taft Bensonand Max Zimmerin Freiberg, Germany. Caption: "'Man's mighty cities lie in ruins, yet the faith of the Saints is even stronger than before teh war... -Karlsruhe-"

Starješina Ezra Taft Benson i njegovi suputnici molili su za vodstvo dok su služili u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Lijepi je osjećaj kada znamo da Bog misli na nas i da nam je spreman odgovoriti kad god mu se povjerimo i činimo ono što je ispravno. Nema mjesta strahu među muškarcima i ženama koji se povjeravaju Svemoćnome, koji ne oklijevaju poniziti se u traženju božanskog vodstva putem molitve. Iako progoni rastu, iako dolaze obrati u molitvi možemo pronaći pouzdanje jer će Bog naviještati mir duši. Taj je mir, taj duh spokoja, najveći životni blagoslov.

Još kad sam bio dječak u Aronovom svećeništvu, naučio sam ovu malu pjesmu o molitvi. Prisjetio sam se:

Ne znam kakvim rijetkim metodama,

ali ovo znam, Bog odgovara na molitvu.

Znam da je dao svoju riječ,

koja mi kaže da je molitva uvijek uslišana,

i bit će odgovoreno na nju, prije ili kasnije.

Stoga se molim i mirno čekam.

Ne znam hoće li traženi blagoslov

doći baš onako kako mislim;

ali ostavljam svoje molitve samo uz njega,

čija je volja mudrija od moje,

uvjeren da će uslišiti moju molbu

ili poslati neki odgovor blagoslovljeniji.

Svjedočim vam, ljubljena braćo i sestra, da Bog živi. On nije mrtav… Svjedočim da postoji Bog na nebu koji čuje i uslišava naše molitve. Znam da je to istina. Skrušeno vas sve pozivam… da održavate usku vezu s Ocem na nebu kroz molitvu. Nikada prije u ovoj evanđeoskoj rasporedbi nije postojala veća potreba za molitvom. Da neprestance ovisimo o našem Nebeskom Ocu i savjesno nastojimo poboljšavati svoju komunikaciju s njime, moja je najiskrenija molitva.18

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

  • Predsjednik Benson je rekao da nikada »ne propustimo dan« bez osobne molitve (1. odsjek). Kako ste bili blagoslovljeni kao rezultat osobne molitve?

  • U 2. odsjeku predsjednik Benson spominje nekoliko blagoslova koji dolaze na našu obitelj u redovitoj zajedničkoj molitvi. Jeste li ikada vidjeli da obiteljska molitva vodi tim blagoslovima? Što možemo učiniti kako bismo prioritet dali obiteljskoj molitvi?

  • Razmislite o pet prijedloga predsjednika Bensona iz 3. odsjeka. Kako ti prijedlozi mogu pomoći svakome od nas da »poboljša[mo] svoju komunikaciju s našim Nebeskim Ocem. Razmislite što ćete učiniti da biste slijedili taj savjet.

  • Kako bi riječi predsjednika Bensona iz 4. odsjeka mogle pomoći nekome tko sumnja u moć molitve? Koje riječi svjedočanstva možete dodati onima predsjednika Bensona?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Jakov 1:5–6; Enoš 1:1–8; 3. Nefi 14:7–8; NiS 10:5; 19:38; 88:63

Pomoć pri proučavanju

Načelo je istina koja vodi naše odluke i djela. »Dok čitate, upitajte se: ‘Koja se evanđeoska načela poučavaju u ovom poglavlju? Kako ih mogu primijeniti u svom životu?’« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 17).

Napomene

  1. »Molitva«, Ensign, svibanj 1977., 32

  2. Cross Fire: The Eight Years with Eisenhower (1962), 31

  3. Sheri L. Dew, Ezra Taft Benson: A Biography (1987), 268.

  4. Citirano u Ezra Taft Benson: A Biography, 268.

  5. Gordon B. Hinckley, »Farewell to a Prophet«, Ensign, lipanj 1994., 40.

  6. Citirano u Ezra Taft Benson: A Biography, 140.

  7. Elaine S. McKay, »Pray for Dad«, New Era, lipanj 1975., 33.

  8. »Pray Always« Ensign, veljača 1990., 2.

  9. Conference Report, travanj 1966., 131.

  10. Conference Report, listopad 1947., 24.

  11. Conference Report, listopad 1950., 147.

  12. »Family Joys«, New Era, siječanj 1973., 4.

  13. Conference Report, travanj 1949., 197–198.

  14. »Pray Always« 2, 4.

  15. Conference Report, listopad 1956., 108.

  16. Conference Report, listopad 1956., 104.

  17. Conference Report, travanj 1953., 39.

  18. »Prayer«, 33–34; naziv pjesme »Prayer« Elize M. Hickok, kako je citirano iz Best Loved Religious Poems, ur. James Gilchrist Lawson (1933), 160.