8. poglavlje

Moć riječi

»Riječ Božja, kako je zapisana u Svetim pismima, u riječima živućih proroka i osobnim objavama, ima moć ojačati svece i naoružati ih Duhom kako bi se mogli oduprijeti zlu, čvrsto držati za dobro i naći radost u ovom životu.«

Iz života predsjednika Ezre Tafta Bensona

Dok je predsjednik Thomas S. Monson služio kao drugi savjetnik predsjedniku Ezri Taftu Bensonu u Prvom predsjedništvu, primijetio je: »Predsjednik Benson vrlo brzo shvaća stvari koje mu se daju na znanje. Ne treba puno promišljati o pitanju prije nego nađe nadahnuće Gospodina koje ga usmjerava u donošenju odluke. S rastućom naravi današnje Crkve, diljem svijeta i s mnoštvom pitanja koja dolaze pred Prvo predsjedništvo, ova sposobnost presjeći kroz detalje i doći do srži problema značajna je za provođenje administrativnog rada Crkve.«¹

U vezi svog prvog općeg sabora kao predsjednik Crkve, 4. travnja 1986. godine predsjednik je Benson predsjedao posebnim sastankom za svećeničke vođe. Prisutna braća su vidjela njegovu sposobnost »prolaziti kroz detalje i dolaziti do srži pitanja«. Kada se obraćao okupljenima, spomenuo je mnoge izazove s kojima se sveci posljednjih dana susreću – poput iskušenja, obiteljskih problema i teškoća s obdržavanjem zapovijedi i ispunjavanjem crkvenih dužnosti – te je podijelio što je vidio kao rješenje tih izazova.

Predsjednik Benson je održao samo dio svog govora na tom sastanku svećeničkog vodstva pa je zato zatražio da se čitava propovijed uključi u saborsko izdanje crkvenih časopisa. Ovo poglavlje sadrži taj govor u cijelosti. Iako je predsjednik Benson usmjerio svoje primjedbe na svećeničke vođe, poučavao je načela koja vrijede za sve članove Crkve.

Naučavanja Ezre Tafta Bensona

Dok se suočavamo s velikim izazovima našega vremena, moramo se čvrsto držati riječi Božje.

Draga braćo, kakav je samo uzbuđujući pogled vidjeti ovo tijelo svećeničkog vodstva i znati kolikim tisućama svetaca služite i koliku predanost i vjernost kolektivno predstavljate! Ne postoji drugo tijelo igdje danas u svijetu koje ispunjava istu pravednu svrhu kao ova skupina niti postoji ikoja druga skupina – politička, vjerska ili vojna – koja drži moć koju vi imate ovdje večeras.

Živimo u doba velikog izazova. Živimo u doba o kojem je Gospodin govorio kada je rekao: »Mir [će] sa zemlje biti uklonjen, a đavao vlast imati nad svim gospodstvom svojim« (NiS 1:35). Živimo u ove dane koje je Ivan Objavitelj predvidio kada »obuzet gnjevom protiv žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo« (Otkrivenje 12:17). Zmaj je Sotona; žena predstavlja Crkvu Isusa Krista. Sotona vodi rat protiv članova Crkve koji imaju svjedočanstva i pokušavaju obdržavati zapovijedi. I dok mnogi naši članovi ostaju vjerni i jaki, neki se kolebaju. Neki padaju. Neki ispunjavaju Ivanovo proročanstvo da će u ratu sa Sotonom neki sveci biti pobijeđeni (vidi Otkrivenje 13:7).

Prorok Lehi je također vidio naše dane u svojem velikom proročkom snu o stablu života. Vidio je da će mnogi ljudi slijepo lutati magluštinama tamnim, koje predstavljaju napasti đavolske (vidi 1. Nefi 12:17). Vidio je neke koji padaju na »staze zabranjene«, drugi se utapaju u rijekama prljavštine, a treći lutaju »stranputicama« (1. Nefi 8:28, 32). Kada čitamo o širenju prokletstva droge, čitamo o pogubnoj poplavi pornografije i nemoralnosti, zar itko od nas sumnja da su to zabranjeni putevi i rijeke prljavštine koje je Lehi opisao?

Nisu svi, koje je Lehi vidio da nestaju, od ovog svijeta. Neki su prišli stablu i okusili ploda. Drugim riječima, neki članovi Crkve danas su među dušama koje je Lehi vidio da su izgubljene.

Apostol Pavao također je vidio naše dane. Opisao je to kao vrijeme kada će stvari poput bogohuljenja, neiskrenosti, okrutnosti, neprirodne privlačnosti, ponosa i traženja užitaka biti na pretek (vidi 2. Timoteju 3:1–7). Također je upozorio da će »zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore« (2. Timoteju 3:13).

Takva tmurna predviđanja proroka iz davnine bila bi uzrok za velik strah i obeshrabrenje da ti isti proroci nisu, istovremeno, ponudili i rješenje. U njihovom nadahnutom savjetu možemo naći odgovor na duhovne krize našeg doba.

U tom snu, Lehi je vidio palicu gvozdenu koja je vodila kroz magle tmine. Vidio je da ako se ljudi čvrsto drže za tu palicu, mogu izbjeći rijeke prljavštine, maknuti se od zabranjenih puteva, prestati lutati stranputicama koje vode u uništenje. Kasnije je njegov sin Nefi jasno objasnio simboliku palice gvozdene. Kada su Laman i Lemuel pitali: »Što znači palica gvozdena?« Nefi odgovara: »Da je to riječ Božja, a [opazite ovo obećanje] koji god poslušaju riječ Božju i čvrsto se nje budu držali, nikad neće propasti; niti ih mogu svladati napasti ni vatrene strijele Zloga da ih zaslijepe i zavedu u propast« (1. Nefi 15:23–24; kurziv dodan). Riječ Božja nas neće samo odvesti do ploda koji je toliko poželjan iznad svega, nego ćemo u riječi Božjoj i kroz nju moći pronaći snagu oduprijeti se napasti, snagu spriječiti djelo Sotone i njegovih poslanika.

Pavlova je poruka ista kao Lehijeva. Nakon prikaza grozne opačine budućih vremena – budućih njemu, sadašnjih nama! – rekao je slijedeće Timoteju: »A ti ostani u onome što si naučio…

Jer od djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Isusa Krista« (2. Timoteju 3:14–15; kurziv dodan).

Draga braćo, to je odgovor na veliki izazov našeg vremena. Riječ Božja, kako je zapisana u Svetim pismima, u riječima živućih proroka i osobnim objavama, ima moć ojačati svece i naoružati ih Duhom kako bi se mogli oduprijeti zlu, čvrsto držati za dobro i naći radost u ovom životu.²

Predsjednik Ezra Taft Benson je često svjedočio o moći Božje riječi.

Kad pojedini članovi i obitelji urone u Sveta pisma, ostala područja aktivnosti u Crkvi će automatski doći.

Zato vama svećeničkim vođama kažemo: pogledajte proročki savjet Lehija i Pavla i drugih poput njih. U tom ćete savjetu naći rješenja izazova koje ćete susretati u čuvanju vašeg stada od »grabežljivi[h] vu[kova]« koji ih okružuju (vidi Matej 7:15; Djela 20:29). Znamo da ste i vi vrlo zabrinuti za članove vaših odjela i okola i trošite puno vremena i truda u njihovo ime. Puno tražimo od vas koji ste odabrani za vodstvo. Stavljamo veliki teret na vaša ramena. Od vas se traži da vodite programe Crkve, razgovarate i savjetujete članove, brinete da se s financijskim pitanjima okola i odjela ispravno rukovodi, upravljate dobrotvornim projektima, gradite zgrade i sudjelujete u raznim vremenski zahtjevnim aktivnostima.

I dok se ni jedna od tih aktivnosti ne može ignorirati i ostaviti postrance, one nisu najvažnije stvari koje možete napraviti onima kojima služite. U proteklim godinama, opetovano smo vas savjetovali da određene aktivnosti donose veći duhovni povrat od drugih. Već 1970. godine, predsjednik Harold B. Lee je rekao regionalnim predstavnicima:

»Uvjereni smo da su naši članovi gladni evanđelja, nerazvodnjenog, s njegovim mnogim istinama i uvidima… Postoje oni koji su, čini se, zaboravili da najmoćnije oružje koje nam je Gospodin dao protiv zla jesu njegove vlastite izjave, jednostavni nauci spasenja kako se nalaze u Svetim pismima« (na seminaru za regionalne predstavnike, 1. listopada 1970. str. 6).

Veliki blagoslovi dolaze »kad se pojedini članovi i obitelji prepuste Svetim pismima«.

U poruci Prvog predsjedništva iz 1976. godine, predsjednik [Spencer W. Kimball] je rekao:

»Uvjeren sam da svatko od nas, u barem jednom trenutku svojeg života, sam mora otkriti Sveta pisma – i to ne samo jedan put, već ih otkrivati uvijek iznova…

Gospodin se ne poigrava s nama kad nam daje te stvari, jer ‘komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti’ (Luka 12:48). Pristup tim stvarima znači odgovornost za njih. Moramo proučavati Sveta pisma prema Gospodnjoj zapovijedi (vidi 3. Nefi 23:1–5); i moramo im dopustiti da upravljaju našim životima« (Ensign, rujan 1976., str. 4–5).

U travnju 1982. godine, starješina Bruce R. McConkie je govorio regionalnim predstavnicima o prioritetima koje Sveta pisma trebaju imati u našem radu. Rekao je: »Toliko smo zaokupljeni programima i statistikama i trendovima, s nekretninama, zemljištima i bogatstvima i ostvarivanjem ciljeva koji će naglasiti izvrsnost našeg rada, da ‘zanemaruje[mo] najvažnije u Zakonu’… Koliko god talentirani bili ljudi u administrativnim pitanjima; koliko god elokventni bili u izražavanju svojih pogleda; koliko god učeni bili u svjetovnim stvarima – biti će im uskraćen slatki šapat duha koji je mogao biti njihov ako ne plate cijenu proučavanja, promišljanja i molitve o Svetim pismima« (na seminaru za regionalne predstavnike, 2. travnja 1982., str. 1–2).

Taj isti dan, starješina Boyd K. Packer je govorio predsjednicima okola i regionalnim predstavnicima. Rekao je: »Zgrade i proračuni, izvješća, programi i procedure su vrlo su bitni. Ali, po sebi, oni ne nose to osnovno duhovno njegovanje i neće ostvariti ono što nam je Gospodin dao činiti… Ispravne stvari, one sa istinskim duhovnim njegovanjem, su u središtu Svetih pisama« (sa sastanka s predsjednicima okola i regionalnim predstavnicima, 2. travnja 1982., str. 1–2).

Dodajem svoj glas toj mudroj i nadahnutoj braći i kažem vam da je uroniti u Sveta pisma jedna od najvažnijih stvari koju možete napraviti kao svećenički vođe. Marljivo ih pretražujte. Gostite se riječima Kristovim. Naučite nauk. Ovladajte načelima koja se u njima nalaze. Postoji nekoliko drugih djela koja će više doprinijeti vašem pozivu. Postoji nekoliko drugih načina za dobivanje većeg nadahnuća dok služite.

Ali samo to, koliko god bilo vrijedno, nije dovoljno. Također, morate prilagoditi svoj rad i aktivnosti na poticanje smislenog proučavanja Svetih pisama među članovima Crkve. Često ulažemo velike napore pokušavajući povećati razinu aktivnosti u našim okolima. Radimo ustrajno kako bismo povećali postotak onih koji dolaze na sakramentalne sastanke. Radimo kako bismo postigli veći postotak naših mladića na misijama. Nastojimo povećati broj vjenčanih u hramu. Sve su to vrijedni napori i važni za rast kraljevstva. No, kad pojedini članovi i obitelji uranjaju u Sveta pisma redovno i stalno, ostala područja aktivnosti automatski će doći. Povećat će se svjedočanstva. Osnažit će se predanost. Obitelji će biti ojačane. Teći će osobna objava.³

Dok proučavamo riječ Božju, primamo smjernice u našim svakodnevnim životima, iscjeljenje duše i moć izbjeći obmanu i oduprijeti se kušnji.

Prorok Joseph Smith je rekao »da je Mormonova knjiga najtočnija od svih knjiga na zemlji, te zaglavni kamen naše religije, i da će čovjek doći bliže Bogu pridržavajući se njezinih pouka, nego bilo koje druge knjige« (Mormonova knjiga, Uvod, kurziv dodan). Nije li to ono što želimo za članove naših odjela i okola? Nismo li željni približiti ih Bogu? Tada ih na svaki mogući način potaknite da urone u veličanstveno svjedočanstvo posljednjih dana o Kristu.

Morate pomoći svecima uvidjeti kako proučavanje i istraživanje Svetih pisama nije teret koji im nameće Gospodin, nego veličanstveni blagoslov i prilika. Pogledajte što je sam Gospodin rekao o povlasticama proučavanja njegove riječi. Velikom je proroku-vođi Jošui, rekao:

»Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima« (Jošua 1:8; kurziv dodan).

Gospodin nije Jošui obećao materijalno bogatstvo i slavu, nego da će njegov život biti uspješan u pravednosti i da će imati uspjeha u onome što je najvažnije u životu, naime, u pothvatu pronalaska istinite radosti (vidi 2. Nefi 2:25).

Postoje li članovi u vašem okolu čiji su životi uništeni grijehom ili tragedijom, koji su očajni i bez nade? Jeste li čeznuli za načinom kako doprijeti do njih i izliječiti njihove rane, smiriti njihove izmučene duše? Prorok Jakov nudi upravo to ovim znamenitim obećanjem: »Dođoše amo poslušati milu riječ Božju, da, riječ što liječi dušu ranjenu« (Jakov 2:8; kurziv dodan).

Svijet je danas ispunjen primamljivim i privlačnim idejama koje čak i najbolje naše članove mogu odvesti u grijeh i obmanu. Studenti na sveučilištima su ponekad toliko ispunjeni naucima svijeta da počinju propitivati nauke evanđelja. Kako vi, kao svećenički vođe, pomažete utvrditi svoje članstvo protiv takvih obmanjujućih naučavanja? Spasitelj je dao odgovor u svom velikom govoru na Maslinskoj gori kada je obećao:»A neće biti zaveden nitko od onih što riječi moje čuvaju« (Josip Smith 1:37; kurziv dodan).

Sveta pisma su prepuna sličnih obećanja o vrijednosti riječi. Imate li članove koji traže usmjerenje i vodstvo u svojim životima? Psalmi nam govore: »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi« (Psalmi 119:105), a Nefi obećava da će gozba riječi Kristove »reći sve što vam je činiti« (2. Nefi 32:3).

Postoje li članovi vašeg stada koji su duboko u grijehu i trebaju se iz njega izvući? Za njih je Helamanovo obećanje: »Da, vidimo kako se svatko, tko hoće, smije osloniti na riječ Božju koja je živa i moćna, koja će onemogućiti sva lukavstva, i zamke i obmane đavolske« (Helaman 3:29).

Uspjeh u pravednosti, moć izbjegavanja prevare i odupiranja kuš-nji, vodstvo u našim svakodnevnim životima, iscjeljivanje duše – to je svega nekoliko obećanja koje je Gospodin dao onima koji će doći do njegove riječi. Obećava li Gospodin, a ne ispunjava? Zasigurno, ako nam kaže da će nam te stvari doći oslonimo li se na njegovu riječ, tada blagoslovi mogu biti naši. A ako to ne učinimo, tada blagoslovi mogu biti izgubljeni. Koliko god marljivi bili u drugim područjima, određeni blagoslovi se mogu naći samo u Svetim pismima, samo u dolaženju k riječi Gospodnjoj i čvrstom držanju za nju dok putujemo kroz magle tmine do stabla života.⁴

Riječ Gospodnja je vrijedan dar i ne smijemo ju olako shvaćati.

A ako ignoriramo što nam je Gospodin dao, možemo izgubiti moć i blagoslove koje tražimo. U svečanom obećanju ranim svecima, Gospodin je u Mormonovoj knjizi rekao ovo: »I umovi vaši u prošlosti bijahu pomračeni zbog nevjere, i zato što olako shvaćaste ono što primiste –

A ta ispraznost i nevjera dovede cijelu crkvu pod osudu.

I ta osuda ostaje na djeci sionskoj i to svima.

I ostat će oni pod tom osudom sve dok se ne obrate i ne spomenu novoga saveza, to jest Mormonove knjige« (NiS 84:54–57).

O, moja braćo, ne ponašajmo se olako prema velikim stvarima koje smo primili iz ruke Gospodnje! Njegova je riječ jedna od najvrijednijih darova koje nam je dao. Potičem vas da se posvetite proučavanju Svetih pisama. Uranjajte u njih svaki dan i imat ćete moć Duha da vam pomaže u vašim pozivima. Čitajte ih u svojoj obitelji i podučavajte djecu da ih vole i cijene. Tada uz molitvu i savjet s drugima, tražite svaki mogući način kako biste ohrabrili članove Crkve da slijede vaš primjer. Ako tako učinite, naći ćete, kao što je i Alma, da »riječi ima[ju] veliku privlačnost da naved[u] narod da čini ono što je pravedno – da, ima[ju] one snažniji učinak na duh naroda negoli mač, ili bilo što što im se bijaše dogodilo« (Alma 31:5).

Poput Alme, kažem vam: »Treba[te] iskušati jakost riječi Božje« (Alma 31:5).⁵

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Razmotrite što je predsjednik Benson rekao da je »odgovor na veliki izazov našeg vremena« (1. odsjek). Na koje načine nam taj odgovor može pomoći suočiti se s izazovima?
Pregledajte rezultate za koje je predsjednik Benson rekao da će doći »kad pojedini članovi i obitelji uranjaju u Sveta pisma redovno i stalno« (2. odsjek). Zašto mislite da proučavanje vodi do takvih rezultata?
Predsjednik Benson je rekao da je proučavanje Svetih pisama blagoslov, a ne teret (vidi 3. odsjek). Koje blagoslove primate vi i vaša obitelj kroz proučavanje Svetih pisama? Koji savjet možete dati nekome tko osjeća da je proučavanje Svetih pisama teret?
Koje su opasnosti pri uzimanju riječi Božje olako (vidi 4. odsjek)? Što možemo napraviti kako bi pridodali veću pažnju riječi Božjoj?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Djela 17:11; 2. Timoteju 3:16–17; 1. Nefi 19:23–24; Alma 32:21–43; NiS 18:33–36; 21:4–6; 68:1–4

Pomoć pri proučavanju

»Mnogi smatraju da je najbolje vrijeme za proučavanje ujutro nakon prospavane noći… Drugi radije proučavaju u mirnim satima nakon što posao i dnevne brige prođu… Možda je od vremena u danu važnije odrediti redovito vrijeme za proučavanje« (Howard W. Hunter, »Reading the Scriptures«, Ensign, studeni 1979, 64.).