24. poglavlje

Život usredotočen na Krista

»Najbolja mjera istinske veličine je ta koliko smo kristoliki.«

Iz života Ezre Tafta Bensona

Predsjednik Ezra Taft Benson često je citirao Spasiteljev savjet dvanaestorici nefijskih učenika: »Kakvi, dakle, ljudi morate biti? Zaista, kažem vam, onakvi kao što sam ja« (3. Nefi 27:27).¹ Ovo načelo – potreba da budemo više kristoliki – bilo je uobičajena tema u službeništvu predsjednika Bensona, posebice tijekom njegovog službeništva kao predsjednika dvanaestorice apostola i predsjednika Crkve.

Posvetivši svoj život služenju Gospodinu, predsjednik Benson je snažno i s uvjerenjem govorio kada je iznosio sljedeće riječi svjedočanstva:

»Svjedočim vam da ne postoji veći izazov koji više ushićuje i oplemenjuje dušu od nastojanja da se uči o Kristu i kroči njegovim stopama. Naš uzor, Isus Krist, kročio je ovom zemljom kao ‘primjer’. On je naš zagovornik kod Oca. Izvršio je veliku pomirbenu žrtvu kako bismo mogli imati puninu radosti i biti uzvišeni u skladu s njegovom milosti te našim pokajanjem i pravednosti. Sve je vršio savršeno i zapovjedio nam da budemo savršeni kao što su on i njegov Otac savršeni (vidi 3. Nefi 12:48).

»‘Što bi Isus učinio?’ ili ‘Što bi on htio da ja učinim?’ vrhovna su osobna pitanja ovog života. Kročiti njegovim putem je najveće postignuće života. Najuspješniji su onaj muškarac ili žena čiji se život najviše podudara s Učiteljevim«.²

Kada je predsjednik Benson poticao svece da slijede Spasiteljev savršeni primjer, podsjetio ih je da to mogu činiti samo uz Spasiteljevu pomoć. Izjavio je:

»Znam da Gospodin živi. Znam da nas on voli. Znam da nitko osim njega ne može uspjeti, ali s njim, kao suradnikom, nitko ne može podbaciti.

Znam da Bog može učiniti puno više s našim životom nego što mi to možemo.

Od ovog trenutka nadalje, imajmo svi više moralne hrabrosti da potpunije nastojimo svakog dana misliti o Kristu, učiti o njemu, kročiti njegovim stopama i činiti što bi on htio da činimo«.³

»Ja sam put, istina i život – reče mu Isus. – Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni« (Ivan 14:6).

Naučavanja Ezre Tafta Bensona

Primjer i naučavanja Isusa Krista pružaju veliko mjerilo čovječanstvu.

Savršeni čovjek kročio je zemljom prije dvije tisuće godina: Isus Krist. On je bio sin Nebeskoga Oca i zemaljske majke. On je Bog ovoga svijeta, pod Ocem. Podučavao je ljude istini kako bi doista mogli biti slobodni. Njegov primjer i pouke pružaju veliko mjerilo, jedini siguran put, za cijelo čovječanstvo.⁴

Nijedan drugi zaseban utjecaj nije imao tako veliki učinak na ovu zemlju kao život Isusa Krista. Ne možemo zamisliti svoje živote bez njegovih naučavanja. Bez njega bismo bili izgubljeni u opsjeni uvjerenja i štovanja, rođeni u strahu i tami gdje prevladavaju senzualno i materijalističko. Daleko smo od cilja koji nam je postavio, ali ga nikada ne smijemo izgubiti iz vida, a ne smijemo niti zaboraviti da naš veliki uspon prema svjetlu, prema savršenstvu, neće biti moguć bez njegovih naučavanja, njegovog života, smrti i uskrsnuća…

Moramo opetovano spoznavati da se jedino prihvaćanjem i življenjem prema evanđelju ljubavi, kako je Učitelj naučavao, i jedino vršenjem njegove volje možemo osloboditi spona neukosti i sumnji koje nas sputavaju. Moramo naučiti ovu jednostavnu, veličanstvenu istinu kako bismo iskusili dražesne radosti duha sada i u vječnosti. Trebamo se izgubiti u vršenju njegove volje. Moramo ga postaviti na prvo mjesto u svojem životu.⁵

U 14. poglavlju evanđelja po Ivanu, Isus se brižno oprašta od svojih učenika nakon posljednje večere. Govori im da ide pripremiti mjesto za njih u kući njegovog Oca; tako da tamo gdje je on i oni mogu biti. Toma mu kaže:

»Gospodine… ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?

Ja sam put, istina i život – reče mu Isus. – Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni« (Ivan 14:5–6). Put leži pred nama. Jasno je označen.⁶

Dolazimo Kristu kada se ugledamo u njega u svakoj misli i oponašamo njegove osobine.

Jezikom Mormonove knjige, trebamo »vjerovati u Krista i ne zanijekati ga« (2. Nefi 25:28). Trebamo imati povjerenja u Krista, a ne u mišicu tjelesnu (vidi 2. Nefi 4:34). Trebamo »do[ći] Kristu i b[iti] savršeni u njemu« (Moroni 10:32). Trebamo doći »srca skršena i duha raskajana« (3. Nefi 12:19), gladovati i žeđati za pravednošću (vidi 3. Nefi 12:6). Trebamo doći »gosteći se riječju Kristovom« (2. Nefi 31:20), kako je primamo kroz njegova Pisma, njegove pomazanike i njegovog Duha Svetoga.

Ukratko, trebamo slijediti »primjer Sina Boga živoga« (2. Nefi 31:16).⁷

Gospodin je rekao: »Gledajte k meni u svakoj misli« (NiS 6:36). Gledati ka Gospodinu u svakoj misli je jedini mogući način na koji možemo biti onakvi muškarci i žene kakvi trebamo biti.

Gospodin je postavio sljedeće pitanje svojim učenicima: »Kakvi, dakle, ljudi morate biti?« Zatim je odgovorio na vlastito pitanje rekavši: »Onakvi kao što sam ja« (3. Nefi 27:27). Moramo ga imati u svojim mislima da bismo postali poput njega – stalno u svojim mislima. Svaki puta kada blagujemo od sakramenta obvezujemo se »uvijek ga se spominjati« (Moroni 4:3; 5:2; NiS 20:77, 79).

Čine li nas misli onakvima kakvi jesmo, a trebamo biti poput Krista, onda moramo imati kristolike misli. Dopustite mi da to ponovim: Čine li nas misli onakvima kakvi jesmo, a trebamo biti poput Krista, onda moramo imati kristolike misli…

Naše misli trebaju biti usmjerene na Gospodina. Trebamo razmišljati o Kristu.⁸

Neka naši osobni životi, domovi i rad na poslu odražavaju našu kristoliku osobnost. Stoga, živite tako da drugi o vama mogu reći: »Ovo je pravi kršćanin!«

Da, vjerujemo u Isusa Krista, ali više od toga – ugledamo se u njega, imamo povjerenje u njega i nastojimo oponašati njegove osobine.⁹

Krist je naš uzor. On je naš primjer… Najbolja mjera istinske veličine je ta koliko smo kristoliki.¹⁰

Biti poput Spasitelja – kakvog li izazova za svaku osobu! On je član Božanstva. On je Spasitelj i Otkupitelj. Bio je savršen u svakom vidu svojeg života. Nije imao ni mane ni nedostataka. Je li to moguće za nas… da budemo kakav je on? Odgovor je da. Ne samo da možemo, već nam je to zaduženje, naša odgovornost. Ne bi nam dao ovu zapovijed misleći da ju ne možemo ispuniti [vidi Matej 5:48; 3. Nefi 12:48].

Apostol Petar, ovdje oslikan s uskrslim Isusom Kristom, naučavao je o tome kako možemo oponašati Spasiteljevu osobnost.

Apostol Petar govorio je o postupku po kojem osoba može postati dionik »božanske naravi« (2. Petrova 1:4). Ovo je važno jer ako doista postanemo dionici božanske naravi, postat ćemo poput njega. Pogledajmo pobliže što nas Petar podučava o ovom postupku. Evo što je rekao:

»Zbog toga uložite svu revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje,

sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost,

s pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće« (2. Petrova 1:5–7).

Ove vrline koje je Petar naveo dio su božanske naravi ili Spasiteljeve osobnosti. Ovo su vrline koje trebamo oponašati želimo li biti poput njega. Raspravimo o nekoliko ovih važnih odlika.

Prva osobina, na koju su sve druge nadodane je vjera. Vjera je temelj na kojem se gradi bogolika osobnost…

Petar nastavlja da svojoj vjeri moramo nadodati poštenje… Pošteno ponašanje implicira da [osoba] ima neprijetvorne misli i neokaljana djela. U svojem srcu neće biti pohlepna jer će čineći to »[zanijekati] vjeru« i izgubiti Duha (NiS 42:23) – a nema ničega važnijeg u ovom dijelu od Duha…

Poštenje je srodno svetosti, bogolikoj osobini. [Mi] trebamo aktivno tražiti ono što je kreposno i ljupko, a ne ono što je izopačeno ili prljavo. Krepost će resiti naše misli neprestance (vidi NiS 121:45). Kako li se ijedan čovjek može prepustiti u zla pornografije, huljenja ili prostakluka, a smatrati se u potpunosti kreposnim?

Idući korak koji Petar opisuje u postupku rasta je nadodavanje znanja našoj vjeri i poštenju. Gospodin nam je rekao da je »nemoguće… čovjeku spasiti se u neznanju« (NiS 131:6). Na drugom je mjestu Bog zapovjedio: »Istražujte riječi mudrosti iz ponajboljih knjiga; tražite znanje, i to proučavanjem i vjerom« (NiS 88:118)… Iako je svako proučavanje istine vrijedno, istine spasenja su najvažnije istine koje ijedna osoba može spoznati. Gospodinovo pitanje: »Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?« (Matej 16:26), može se primijeniti na stjecanje obrazovanja kao i na stjecanje svjetovnih dobara. Gospodin je isto tako mogao pitati: »Što koristi čovjeku ako spozna sve na svijetu, a nauči kako biti spašen?« …

Udruživanje našeg duhovnog obrazovanja s našim sekularnim učenjem pomaže nam održati se usredotočenima na ono što je najvažnije u životu…

Još jedna osobina koju je Petar opisao kao dio božanske naravi je uzdržljivost. [Uzdržljiva osoba] sputava svoje emocije i verbalno izražavanje. Umjeren je u onome što radi i ne prepušta se u potpunosti užicima. Jednom riječju, posjeduje samokontrolu. On je zapovjednik svojih emocija, a ne obrnuto…

Svojoj uzdržljivosti dodajemo postojanost… Postojanost je još jedan oblik samokontrole. To je sposobnost da odgodimo zadovoljstvo i zauzdamo svoje strasti. U svojem odnosu s voljenima, postojan čovjek se ne upušta u naprasito ponašanje zbog kojeg će kasnije žaliti. Postojanost je staloženost pod stresom. Postojan čovjek pokazuje razumijevanje za tuđe greške.

Postojan čovjek čeka na Gospodina. Ponekada čitamo ili slušamo o ljudima koji traže blagoslov od Gospodina, zatim postanu nestrpljivi kada taj blagoslov ne dođe brzo. Dio božanske naravi je imati dovoljno povjerenja u Gospodina da se »smiri[mo]… i zna[mo] da [je on] Bog« (NiS 101:16).

[Osoba] koja je postojana bit će tolerantna prema pogreškama i slabostima svojih voljenih. Stoga što ih voli, neće tražiti greške, kritizirati ili okrivljavati.

Još jedna osobina koju Petar spominje je ljubav… Osoba koja voli suosjećajna je i pažljiva prema drugima. Uviđavna je prema tuđim osjećajima i učtiva u svojem ponašanju. Uslužne je naravi. Ljubav oprašta tuđe slabosti i greške. Pruža se svima – starijima i mladima, životinjama, onima koji su na nižim položajima, kao i onima na višim.

Ovo su istinske osobine božanske naravi. Možete li vidjeti kako postajemo kristolikiji kada smo pošteniji, imamo više ljubavi, kada smo postojani i imamo kontrolu nad svojim osjećanima?

Apostol Pavao koristio je živopisne izraze kako bi prikazao da član Crkve mora biti drugačiji od svijeta. Preporučio nam je da »Krista obu[čemo]« (Galaćanima 3:27), »sa sebe skine[mo]… starog čovjeka« i »da se obuče[mo] u novog čovjeka« (Efežanima 4:22, 24).

Posljednja i vrhunska vrlina božanske naravi je dobrotvornost ili čista Kristova ljubav (vidi Moroni 7:47). Kada bismo doista nastojali biti sličniji našem Spasitelju i Učitelju, onda bi učiti voljeti kao što on voli bio naš najviši cilj. Mormon je dobrotvornost nazvao »od svega najveć[om]« (Moroni 7:46).

Svijet danas puno govori o ljubavi, a mnogi je traže. No, čista Kristova ljubav je uvelike različita od onoga što svijet misli o ljubavi. Dobrotvornost nikada ne traži sebično zadovoljenje. Čista Kristova ljubav traži samo vječni rast i radost drugih…

Spasitelj je izjavio da je život vječni spoznati jedinog pravog Boga i njegovog Sina, Isusa Krista (vidi Ivan 17:3). Ako je to istina, a ja svečano svjedočim da je istina, onda moramo upitati kako spoznajemo Boga. Postupak nadodavanja jedne božanske osobine drugoj, kao što je Petar opisao, postaje ključ stjecanja ovog znanja koje vodi u vječni život. Primijetite Petrovo obećanje, koje odmah slijedi opisani postupak:

»Ako, naime, posjedujete ove kreposti te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju da ostanete ni besposleni ni besplodni u pravoj spoznaji našega Gospodina Isusa Krista« (2. Petrova 1:8; kurziv dodan).

Molim se da ove Spasiteljeve vrline i osobnosti mogu obilovati u nama tako da kada dođemo pred sud i on upita svakoga od nas: »Kakva ste vi osoba?«, mi možemo podignuti svoju glavu u zahvalnosti i odgovoriti: »Onakva kao što si ti«.¹¹

Spasitelj će nas tješiti i uzdizati u našim naporima da ostanemo na putu koji nam je on označio.

Do one mjere do koje zastranimo s puta koji nam je označio čovjek iz Galileje, do te mjere ne uspijevamo u svojim zasebnim bitkama… No, nismo bez njegove pomoći. Opetovano je govorio svojim učenicima i svima nama: »Neka se ne uznemiruje vaše srce…

Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti…

Neću vas ostaviti siročad…

Ostavljam vam mir: mir i to svoj, dajem vam« (Ivan 14:1, 14, 18, 27).¹²

Vratimo se ponovno Mormonovoj knjizi… kako bismo naučili neka načela o tome kako doći Kristu, biti mu predani, usredotočeni na njega i prožeti njime. Citirat ćemo tek nekoliko od brojnih redaka po tom pitanju.

Prvo, trebamo znati da nas Krist poziva da dođemo njemu. »Gle, šalje on poziv svim ljudima, jer milosrdne su ruke pružene njima… Da, govori: Dođite k meni, i okusit ćete ploda sa stabla života, da, jest ćete kruha i piti vode života besplatno« (Alma 5:33–34).

Dođite jer on stoji »raskriljenih ruku da vas primi« (Mormon 6:17).

Dođite jer »će vas utješiti u nevoljama vašim, i zauzeti se za stvar vašu« (Jakov 3:1).

»Da, dođite k njemu, i kao prinos mu prinesite cijelu dušu svoju« (Omni 1:26).

Kako je Moroni dovršavao zapis o jaredovskom narodu, napisao je: »Zapovijedam vam da tražite toga Isusa o kojemu proroci i apostoli pisahu« (Eter 12:41).

U Moronijevim završnim riječima napisanim pred kraj nefijske civilizacije, rekao je: »Da, dođite Kristu i budite savršeni u njemu, i odreknite se sve bezbožnosti, a Boga ljubite svom moći svojom, umom i snagom, pa vam je dostatna milost njegova, da milošću njegovom mognete savršeni biti u Kristu« (Moroni 10:32).

Oni koji su predani Kristu »st[oje] kao svjedoci Božji u svako doba, i u svemu« u čemu se mogu naći »i to do smrti« (Mosija 18:9). Oni će »sačuvat[i]… ime« Kristovo »upisano uvijek« u srcima svojim (Mosija 5:12). Oni preuzimaju na sebe »ime Kristovo s odlukom da mu služ[e] do svršetka« (Moroni 6:3).

Kada živimo životom usredotočenim na Krista »razgovaramo o Kristu, radujemo se Kristu, propovijedamo o Kristu« (2. Nefi 25:26). »Prim[amo] milu riječ Božju, i slavi[mo] slavlje u ljubavi njegovoj« (Jakov 3:2). Čak i kada je Nefijeva duša bila ožalošćena zbog njegovih opačina rekao je: »Znadem ipak u koga se uzdam. Bog moj je uporište moje« (2. Nefi 4:19–20).

Sjećamo se Alminog savjeta: »Da, i vapi ka Gospodu da te u svemu podupre, da, nek sve djelovanje tvoje bude za Gospoda, i kamo god pođeš, nek to bude u Gospodu. Da, sve misli tvoje nek budu upravljene ka Gospodu, da, nek nevolje srca tvojega budu pohranjene u Gospodu zauvijek. Savjetuj se s Gospodom u svemu što činiš« (Alma 37:36–37).

»Sjetite se, sjetite«, rekao je Helaman, »da morate sazdati temelj svoj na stijeni – Otkupitelju našem koji je Krist… da đavao, kad pošalje svoje snažne vjetrove… [one] ne uzmogn[u] imati nikakve moći nad vama da vas povu[ku] u ponor bijede i beskrajna jada« (Helaman 5:12).

Nefi je rekao da ga je Gospodin »ispuni[o]… ljubavlju svojom tako da se tijelo moje posve istroši« (2. Nefi 4:21). Oni koji su prožeti u Kristu su »oživljeni u Kristu« (2. Nefi 25:25). Oni »ne trpe nikakvih nevolja, već samo da ih prožme radost Kristova« (Alma 31:38). Oni su »zakriljen[i] u naručju Isusovu« (Mormon 5:11). Nefi je rekao: »Dičim se Isusom, jer on dušu moju otkupi« (2. Nefi 33:6). Lehi je rekao: »Vječno sam obujmljen u naručju ljubavi njegove« (2. Nefi 1:15)…

Ova velika duša, Mormon, [napisao] je pismo svojem ljubljenom sinu, Moroniju, sa sljedećim riječima:

»Sine moj, budi vjeran u Kristu. I nek te ne žalosti ono što napisah da te povuče u smrt. Nek te, naprotiv, Krist uzdigne, a njegove muke i smrt, i ukazanje tijela njegova ocima našim, milosrđe njegovo i dugotrpnost, i nada slave njegove i života vječnoga, ostanu u pameti tvojoj zauvijek.

A milost Boga Oca, čije je prijestolje u visini na nebesima, i Gospodin naš Isus Krist, koji sjedi zdesna moći njegove dok sve ne podloži sebi, bude i ostane s tobom zauvijek« (Moroni 9:25–26).

Moja je molitva za svakog od nas da ćemo i mi slijediti taj nadahnuti savjet: »Budi vjeran u Kristu.« Tada će nas on uzdići, a njegova milost bit će uz nas i ostati s nama zauvijek.¹³

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Benson je izjavio: »Nijedan drugi zaseban utjecaj nije imao tako veliki učinak na ovu zemlju kao život Isusa Krista« (1. odsjek). Na koje je načine Spasiteljev život imao utjecaj na ovu zemlju? Na koje je načine njegov život utjecao na vas?
Kako se naši životi mijenjaju kada »misli[mo] o Kristu«? Kako su naše misli povezane s našim osobinama? Dok proučavate 2. odsjek, razmislite što možete učiniti kako biste potpunije razvili kristolike osobine koje se tamo spominju.
Kako nam naučavanja iz 3. odsjeka daju nadu dok nastojimo biti više poput Spasitelja? Kako vam je Spasitelj pomogao u vašim naporima da ga slijedite?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Marko 8:34; Filipljanima 4:13; 1. Ivanova 3:23–24; 2. Nefi 25:23, 26; Mosija 3:19; Alma 7:11–13; Moroni 7:48

Pomoć pri proučavanju

»Planirajte aktivnosti za proučavanje koje će izgraditi vašu vjeru u Spasitelja« (Propovijedaj moje evanđelje [2004], 22). Na primjer, dok proučavate možete si postaviti pitanja poput: »Kako mi ova naučavanja mogu pomoći povećati moje razumijevanje pomirenja Isusa Krista? Kako mi ova naučavanja mogu pomoći postati više popit Spasitelja?«