Prekrasna jutra

starješina Bruce D. Porter

iz Sedamdesetorice

Ne trebamo se bojati budućnosti, niti posustati u nadi i vedrini, jer Bog je s nama.

U četvrtak navečer u Jeruzalemu, Isus se susreo sa svojim učenicima u gornjoj sobi kako bi svetkovali blagdan Pashe. Ljudi koji su mu se pridružili nisu znali da će se taj obrok jednoga dana nazivati Posljednjom večerom. Da su znali to i što to znači, rasplakali bi se.

Njihov je Gospodar, međutim, savršeno shvaćao da će iskušenje u Getsemaniju i na Golgoti uskoro početi. Najmračniji sati u povijesti svijeta bili su pred njima, no ipak, Isus im je rekao: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!« (Ivan 16:33).

Mi danas živimo u doba previranja i neizvjesnosti, vrijeme za koje je Gospodin prorokovao Henoku da će biti obilježeno »dan[ima] opačine i osvete« (Mojsije 7:60). Nedaće i teška vremena su pred nama no imamo i razlog za veselje i radost jer živimo u posljednjoj rasporedbi, kad je Bog obnovio svoju Crkvu i kraljevstvo na zemlji u pripremi za povratak svoga Sina.

Predsjednik Boyd K. Packer jednom je govorio o svojim unucima i sve nemirnijem svijetu u kojem žive. Rekao je: »Vidjet će mnoge događaje tijekom svog života. Neki od njih će iskušavati ​​njihovu hrabrost i proširiti njihovu vjeru. No ako u molitvi traže pomoć i vodstvo, dobit će moć nad negativnim stvarima.«

A kasnije je dodao: »Moralne vrijednosti na kojima sama civilizacija mora ovisiti pogoršavaju se ubrzanim tempom. Ipak, ne bojim se budućnosti« (»Do Not Fear«, Ensignili Liahona,svibanj 2004, 77, 78).

Braćo i sestre, ne trebamo se bojati budućnosti, niti posustati u nadi i vedrini, jer Bog je s nama. Među prvim zabilježenim riječima kojima je Isus savjetovao svoje novopozvane učenike u Galileji bio je prijekor od tri riječi: »Ne boj se« (Luka 5:10). Ponovio je taj savjet mnogo puta tijekom svog službeništva. Svojim suvremenim svecima, Spasitelj je rekao: »Radujte se, stoga, i ne bojte se, jer ja sam, Gospod, s vama i stajat ću uz vas« (NiS 68:6).

Gospodin će stajati uza Crkvu svoju i ljude i čuvati ih u sigurnosti sve do svog dolaska. Bit će mir u Sionu i njegovim okolima, jer je on izjavio: »I da se sabiranje na zemlji Siona i u okolima njegovim, izvede za obranu, i za zakon pred olujom i pred gnjevom, kad se on izlije neublažen po cijeloj zemlji« (NiS 115:6).

Crkva stoji kao zaštitnik sigurnosti svojih članova. Iako uvjeti u svijetu mogu ponekad postati uznemirujući, vjerni sveci posljednjih dana naći će utočište u okolima Siona. Gospodin je odredio da će se kamen isječen iz stijene bez ruku kotrljati sve dok cijelu zemlju ne ispuni, i nikakva ljudska moć ne može mu omesti put (vidi Danijel 2:31–45; NiS 65:2). I nikakva ljudska moć ne može mu omesti put, jer Bog je autor ovog djela, a Isus Krist je glavni zaglavni kamen.

Prorok Nefi ugledao je u viđenju da će se u posljednjim danima moć Jaganjca Božjega spustiti na »na narod saveza Gospodnjega« i oni će biti »naoružani pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi« (1. Nefi 14:14).

Svatko od nas, i naše obitelji, možemo biti naoružani snagom Boga kao štit ako ćemo ostati vjerni Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana i dopustiti Duhu Svetom da nas vodi. Iskušenja mogu doći, a možda nećemo razumjeti sve što se događa nama ili oko nas. No ako ponizno, tiho vjerujemo u Gospodina, on će nam dati snagu i smjernice u svakom izazovu s kojim se suočavamo. Kada je naša jedina želja udovoljiti mu, bit ćemo blagoslovljeni dubokim unutarnjim mirom.

U ranim danima obnove, članovi Crkve bili su suočeni s teškim kušnjama. Predsjednik Brigham Young rekao je o tom vremenu: »Kada sam okružen ruljom, dok mi smrt i razaranje prijeti sa svake strane, nisam ničega drugog bio svjestan osim da sam se u svom duhu osjećao tako radosno [i] dobro kao što se osjećam sada. Budućnost može izgledati beznadno i tamno, ali nikada nisam vidio vrijeme u ovom evanđelju kada nisam znao da će rezultat biti koristan za istinu« (Teachings of Presidents of the Church: Brigham Young [1997], 357).

Moj misionarski suradnik, Paul, uvijek je zračio vedrinom. Kao mladi otac, napala ga je multipla skleroza. No unatoč nevoljama koje su slijedile, nastavio je služiti drugima radošću i dobrim humorom. Jednom je ušao u moj ured u svojim prvim invalidskim kolicima i izjavio: »Život počinje s motoriziranim invalidskim kolicima!« Uvijek ću ga se sjećati kako, nekoliko godina prije nego što je umro, visoko drži olimpijsku baklju, vozeći se u invalidskim kolicima dok su stotine ljudi navijali. Poput te vječne vatre, Paulova se vjera nikada nije umanjila u oluji života.

Kad sam bio student na sveučilištu Brigham Young, živio sam u kući s nekoliko mladića. Moj cimer, Bruce, bio je najveći optimist kojeg sam ikad upoznao. Nikada nismo čuli da kaže nešto negativno o nekoj osobi ili bilo kojoj okolnosti, i bilo je nemoguće ne osjetiti se ohrabreno u njegovoj nazočnosti. Njegova je vedrina tekla iz trajnog povjerenja u Spasitelja i njegovo evanđelje.

Jednog hladnog, vjetrovitog jutra, drugi moj prijatelj, Tom, šetao je sveučilišnim kampusom. Bilo je tek 7 sati ujutro i kampus je bio prazan i mračan. Padao je gusti snijeg popraćen oštrim vjetrom. »Kakvo očajno vrijeme«, pomislio je Tom. Hodajući dalje, iz tame i snijega začuo je nečije pjevanje.

Naravno, u gustom snijegu pojavio se uvijek optimističan prijatelj Bruce. Raširenim rukama prema nebu, pjevao je pjesmu iz Broadwayskog mjuzikla Oklahoma: »Oh, kakvo prekrasno jutro! Oh, kakav prekrasan dan! Imam prekrasan osjećaj, sve se odvija kako ja želim« (Richard Rodgers i Oscar Hammerstein II, »Oh, What a Beautiful Morning« [1943]).

Tijekom godina, taj svijetli glas u mračnoj oluji postao je za mene simbol onoga što vjera i nada znače. Čak i u sve tamnijem svijetu, mi kao sveci posljednjih dana možemo pjevati s radošću, znajući da su ovlasti neba s Božjom Crkvom i narodom. Možemo se radovati u spoznaji da nas čeka prekrasno jutro ‒ zora milenijskog dana, kada će se Sin Božji uzdići na istoku i ponovno vladati na zemlji.

Razmišljam i o dva druga prekrasna jutra u povijesti svijeta. U proljeće 1820. godine, u jutro prekrasnog, vedrog dana u Palmyri, New York, mladić imenom Joseph Smith ušao je šumarak i kleknuo u molitvi. Odgovor na tu molitvu, pojavljivanje Oca i Sina, započeo je rasporedbu punine vremena i obnovu Crkve Isusa Krista na zemlji.

A ipak drugo se prekrasno jutro pojavilo prije gotovo 2.000 godina izvan gradskih zidina Jeruzalema. Sunce je bez sumnje sjalo s iznimnim sjajem tog uskršnjeg jutra. Mala skupina žena došla je posjetiti grob u vrtu, nadajući se da će pomazati tijelo svog razapetog Gospodina. Dva su ih anđela susrela i rekla im: »Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je!« (Luka 24:5–6).

O pobjedi Isusa Krista nad grijehom i smrti, ja svjedočim. O milosrdnom naumu našeg vječnog Oca i njegove vječne ljubavi, ja svjedočim. Dok ustajemo svakoga jutra, moja je molitva da pogledamo prema nebu u vjeri i kažemo: »Oh, kakvo prekrasno jutro«, u ime Isusa Krista. Amen.