Pokornost zakonu znači slobodu

starješina L. Tom Perry

iz Zbora dvanaestorice apostola

Muškarci i žene dobivaju slobodu izbora kao dar od Boga, ali njihova sloboda i, zauzvrat, njihova vječna sreća dolaze kroz poslušnost njegovim zakonima.

Primio sam poseban dar prošlog Božića koji je donio mnoga sjećanja. Dala mi ga je nećakinja. Bio je sa stvarima iz starog obiteljskog doma koje sam ostavio kada sam se iselio nakon svog vjenčanja. Dar je bila mala smeđa knjiga koju držim u rukama. To je knjiga koja je dana vojnicima SPD-a koji su se pridružili oružanim snagama u vrijeme Drugog svjetskog rata. Ja sam osobno vidio tu knjigu kao dar predsjednika Hebera J. Granta i njegovih savjetnika, J. Reubena Clarka ml. i Davida O. McKaya.

Na početku knjige ova su tri Božja proroka napisala: »Događanja u oružanim snagama ne dopuštaju nam stalni osobni kontakt s vama, bilo izravno ili preko osobnog predstavnika. Najbolje što možemo učiniti je staviti u vaše ruke toliku količinu suvremenih objava i objašnjenja načela evanđelja kako bi vam to, gdje god bili, donijelo obnovu vjere i nade, ali također i ugodu, utjehu i mir duha.«¹

Danas se nalazimo u drugačijem ratu. To nije oružani rat. To je rat mislima, riječima i djelima. To je rat grijehom, a više nego ikada treba nas podsjećati na zapovijedi. Sekularizam postaje norma, a mnogi od njegovih vjerovanja i postupaka u izravnom su sukobu s onime što je Gospodin osobno uspostavio za dobrobit svoje djece.

U maloj smeđoj knjizi, odmah nakon pisma Prvog predsjedništva, stoji »Uvodna napomena za muškarce u službi« s naslovom »Poslušnost zakonu znači slobodu«. Napomena povlači usporedbu između vojnog zakona, koja je »za dobrobit svih u službi« i božanskog zakona.

Ona kaže: »U svemiru, također, gdje Bog zapovijeda, postoji zakon – opći, vječan… zakon – s određenim blagoslovima i nepromjenjivim kaznama.«

Završne riječi napomene osvrću se na poslušnost Božjem zakonu: »Ako se želite vratiti voljenima uspravne glave… ako želite biti muškarac i živjeti u izobilju – tada slijedite Božji zakon. Na taj način možete nadodati na te neprocjenjive slobode koje nastojite očuvati, drugu slobodu na koju se ostali mogu pouzdati, slobodu od grijeha; jer zaista ‘poslušnost zakonu znači slobodu’.«²

Zašto mi je fraza »poslušnost zakonu znači slobodu« zvučala tako istinito? Zašto svima nama zvuči istinito sada?

Možda je to zato što smo otkrili znanje o našoj predsmrtnoj povijesti. Shvaćamo da kada nam je Bog Vječni Otac predstavio svoj naum na početku vremena, Sotona je želio izmijeniti taj naum. Rekao je da će otkupiti cijelo čovječanstvo. Ni jedna duša ne bi bila izgubljena, a Sotona je bio siguran da može ostvariti svoj prijedlog. Ali postojala je neprihvatljiva cijena – uništenje čovjekove slobode izbora, koja je bila i danas je dar Božji (vidi Mojsije 4:1–3). O tom je daru predsjednik Harold B. Lee rekao: »Pored života, sloboda izbora je najveći dar Boga čovječanstvu.«³ Dakle, nije bila mala stvar Sotonino zanemarivanje čovjekove slobode izbora. U stvari, to je postalo glavno pitanje zbog kojeg se vodio rat na nebu. Pobjeda u ratu na nebu bila je pobjeda čovjekove slobode izbora.

Sotona, ipak, nije bio gotov. Njegov pomoćni naum – naum koji je provodio od vremena Adama i Eve – bio je iskušati muškarca i ženu, kako bi dokazao da nismo vrijedni Božjeg dara slobode izbora. Sotona ima mnogo razloga za to što radi. Možda mu je najjači motiv osvete, no on također želi učiniti muškarca i ženu jadnima kao što je i on jadan. Nitko od nas ne bi trebao podcijeniti koliko je Sotona motiviran uspjeti. Njegova uloga u Božjem vječnom naumu stvara »oprečnosti u svemu« (2. Nefi 2:11) i iskušava našu slobodu izbora. Svaki odabir koji napravite kušnja je vaše slobode izbora ‒ bilo da odaberemo biti poslušni ili neposlušni Božjim zapovijedima u biti je odabir između »slobode i vječnog života« i »ropstva i smrti«.

Ovo se temeljno načelo jasno podučava u drugoj glavi 2. Nefija: »Stoga su ljudi slobodni gledom na tijelo. I sve im je dano što god je čovjeku korisno. I oni su slobodni odabrati slobodu i vječni život po velikom posredniku svih ljudi, ili odabrati ropstvo i smrt po zasužnjenju i moći đavlovoj. On, naime, nastoji da svi ljudi budu bijedni kao što je i on sam.« (2. Nefi 2:27).

Na mnoge načine, ovaj je svijet uvijek bio u ratu. Vjerujem da kad mi je Prvo predsjedništvo poslalo moju malu smeđu knjigu, ono je bilo više zabrinuto za rat veći od Drugog svjetskog rata. Također vjerujem da su se nadali kako će knjiga biti štit vjere protiv Sotone i njegove vojske u ovom većem ratu – ratu protiv grijeha – te služiti kao podsjetnik da živim po Božjim zapovijedima.

Jedan način da se procijenimo i usporedimo s prethodnim naraštajima je jedno od najstarijih mjerila poznatih čovjeku – deset zapovijedi. Za veći dio civiliziranog svijeta, posebno židovsko-kršćanskog svijeta, deset zapovijedi bile su najprihvaćenije i najtrajnije razgraničenje između dobra i zla.

Po mom sudu, četiri od deset zapovijedi danas se shvaćaju ozbiljno kao i uvijek. Kao kultura, mi preziremo i osuđujemo ubojstvo, krađu i laž, i još uvijek vjerujemo u odgovornost djece prema roditeljima.

Ali kao veće društvo, redovito odbacujemo ostalih šest zapovijedi.

Ako su svjetovni prioriteti pokazatelj, mi sigurno imamo »druge bogove« koje stavljamo ispred istinskog Boga.
Stvaramo idole od slavnih osoba, od stila života, od bogatstva i da, ponekad od likova ili predmeta.
Koristimo ime Boga na svakakve profane načine, uključujući uzvike i psovanje.
Koristimo šabat za naše najveće igre, najozbiljniju rekreaciju, najveću kupovinu i sve drugo osim bogoštovlja.
Vidimo seksualni odnos izvan braka kao rekreaciju i zabavu.
A žudnja je postala prečest način života (vidi Izlazak 20:3–17).

Proroci iz svih rasporedbi dosljedno su upozoravali na kršenje dviju ozbiljnijih zapovijedi – one koje se odnose na ubojstvo i preljub. Vidim zajednički temelj ovih dviju kritičnih zapovijedi ‒ vjerovanje da je sam život Božje pravo, a naša fizička tijela, hramovi smrtnog života, trebaju se stvoriti unutar granica koje nam je Bog uspostavio. Zamijeniti vlastita pravila s Božjim zakonima na bilo kojem kraju života za čovjeka je vrhunac pretpostavke i dubina grijeha.

Glavni učinci tih obezvrjeđujućih stavova o svetosti braka su posljedice na obiteljima – snaga obitelji propada opasnom brzinom. To propadanje uzrokuje rasprostranjenu štetu društvu. Vidim izravan uzrok i učinak. Dok se odričemo predanosti i vjernosti prema našim bračnim drugovima, uklanjamo ljepilo koje drži naše društvo na okupu.

Koristan način razmišljanja o zapovijedima je taj da su one brižan savjet mudrog, sveznajućeg Nebeskog Oca. Njegov je cilj naša vječna sreća, a njegove su zapovijedi karta koju nam je dao kako bismo mu se vratili, što je jedini način na koji ćemo vječno biti sretni. Koliko je značajan dom i obitelj za našu vječnu sreću? Na 141. stranici moje male smeđe knjige piše: »Zaista je naš raj samo malo više od projekcije naših domova u vječnosti.«⁴

Nauk o obitelji i domu nedavno je ponovljen s velikom jasnoćom i snagom u proglasu »Obitelj: Proglas svijetu«. On je objavio vječnu prirodu obitelji, a zatim objasnio vezu sa štovanjem u hramu. Proglas također objavljuje zakon na kojem se vječna sreća obitelji temelji, naime: »Sveta moć stvaranja koristi [se] samo između muškarca i žene zakonski vjenčanih kao muž i žena.«⁵

Bog otkriva svojim prorocima da postoje moralne krajnjosti. Grijeh će uvijek biti grijeh. Neposlušnost Gospodinovim zapovijedima uvijek će nam uskratiti njegove blagoslove. Ovaj se svijet stalno i dramatično mijenja, ali se Bog, njegove zapovijedi i obećani blagoslovi ne mijenjaju. One su stalne i nepromjenjive. Muškarci i žene dobivaju slobodu izbora kao dar od Boga, ali njihova sloboda i, zauzvrat, njihova vječna sreća dolaze kroz poslušnost njegovim zakonima. Kao što je Alma savjetovao svog zabludjelog sina Korijantona: »Opačina nikad sreća nije« (Alma 41:10).

Ovoga dana obnove punine evanđelja, Gospodin nam je ponovno objavio blagoslove obećane za poslušnost njegovim zapovijedima:

U Nauku i savezima 130 čitamo:

»Ima zakon neopozivo donesen na nebu prije nego svijet postade, kojim su uvjetovani svi blagoslovi.

I kad od Boga zadobijemo koji blagoslov, to je posluhom onomu zakonu kojim je ovaj uvjetovan« (NiS 130:20–21).

Sigurno ne postoji nauk koji je jače izražen u Svetim pismima od Gospodinovih nepromjenjivih zapovijedi i njihove veze s našom srećom i dobrobiti kao pojedinaca, kao obitelji i kao društva. Postoje moralne krajnosti. Neposlušnost Gospodinovim zapovijedima uvijek će nam uskratiti njegove blagoslove. Te se stvari ne mijenjaju.

U svijetu gdje je moralni kompas društva nesiguran, obnovljeno evanđelje Isusa Krista nikada se ne koleba, niti se trebaju kolebati okoli i odjeli, obitelji ili pojedinačni članovi. Ne smijemo birati one zapovijedi za koje mislimo da su važne nego moramo prihvatiti sve Božje zapovijedi. Moramo čvrsto stati, uz savršeno povjerenje u Gospodinovu dosljednost i savršenu vjeru u njegova obećanja.

Neka zauvijek budemo svijetlo na gori, primjer obdržavanja zapovijedi koje se nikada nisu mijenjale i nikada neće. Jednako kao što je ova mala knjiga potaknula vojnike SPD-a da moralno čvrsto stoje u vrijeme rata, neka mi, u ovom ratu posljednjih dana, budemo svjetionik cijeloj zemlji i posebno Božjoj djeci koja traže Gospodinove blagoslove. O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.