Osobni mir: nagrada pravednosti
starješina Quentin L. Cook
iz Zbora dvanaestorice apostola
Čak i uz izazove života, zbog Spasiteljevog pomirenja i njegove milosti, pravedan život bit će nagrađen osobnim mirom.
Zbog nedavnih sam se iskustava osvrnuo na nauk mira, a posebice na ulogu Isusa Krista u pomaganju svakome od nas ostvariti trajni osobni mir.
Dva su me događaja u zadnjih nekoliko mjeseci duboko dirnula. Prvo, govorio sam na sprovodu Emilie Parker, dragocjene šestogodišnjakinje koja je izgubila život s još 25 ostalih, uključujući 19 djece, u tragičnom pokolju u Newtownu, Connecticut. Žalovao sam s njezinom obitelji i shvatio da je mnogima uskraćen mir. Našao sam snagu i vjeru u njezinim roditeljima, Robertu i Alissi Parker.
Drugo, sreo sam se s tisućama vjernih članova Crkve u gradu Abidjan u Obali Bjelokosti.1 Ova zapadnoafrička država u kojoj se govori francuski izdržala je gospodarske probleme, vojni puč i dva nedavna građanska rata koji su završili 2011. Ali sam ipak osjetio poseban mir u njihovom društvu.
Događaji koji nam oduzmu mir i povećaju nam osjećaj ranjivosti često se događaju.
Tko može zaboraviti zle napade 11. rujna 2001. na različitim lokacijama u Americi? Takvi nas događaji podsjećaju koliko brzo naši osjećaji mira i sigurnosti mogu biti uništeni.
Naš najstariji sin i njegova supruga, koji su očekivali prvo dijete, živjeli su tri ulice od Svjetskog trgovačkog centra u New York Cityju kada je prvi avion udario u sjeverni toranj. Otišli su na krov zgrade i bili užasnuti dok su gledali ono za što su mislili da je nekakva grozna nesreća. Zatim su svjedočili drugom avionu kako udara u južni toranj. Odmah su shvatili da to nije bila nesreća i mislili su da je donji Manhattan pod napadom. Kad se južni toranj srušio, njihova je zgrada bila progutana oblakom prašine koja je padala po donjem Manhattanu.
Zbunjeni s onime čemu su svjedočili i zabrinuti zbog daljnjih napada, otišli su na sigurnije područje, a zatim u zgradu Crkve okola Manhattan u centru Lincoln. Kada su stigli, našli su desetke drugih članova iz donjeg Manhattana koji su također odlučili okupiti se u centru okola. Nazvali su nas da nam jave gdje su. Bilo mi je drago što su sigurni, no nisam bio iznenađen njihovom lokacijom. Suvremena objava nas uči da su okoli Siona obrana i »zaklon pred olujom i pred gnjevom, kad se on izlije neublažen po cijeloj zemlji«.2
Nisu se mogli vratiti u svoj stan više od tjedan dana i bili su očajni zbog gubitka nevinih života, no oni sami nisu pretrpjeli nikakvu trajnu štetu.
Razmišljajući o tim događajima, dojmila me se doktrinarna razlika između općeg ili svjetskog mira i osobnog mira.3
Kada se Spasitelj rodio, nebeska je vojska slavila Boga i izjavila: »Slava Bogu na visini i na zemlji mirljudima koje ljubi!«4
Ipak, dirljivo je napomenuto da čak i u ovom vječno značajnom razdoblju nakon rođenja Sina Božjeg, kralj Herod je proveo pokolj nevine dojenčadi u Betlehemu.5
Sloboda izbora je suštinska za naum sreće. Ona omogućava ljubav, žrtvu, osobni rast i iskustvo potrebno za naš vječan napredak. Ta sloboda izbora također omogućava svu bol i patnju koje proživljavamo u smrtnosti, čak kad su uzrokovane stvarima koje ne razumijemo i razornim zlim izborima drugih. Sam je rat na nebu vođen zbog naše slobode izbora u smrtnosti i nužan je za shvaćanje Spasiteljevog zemaljskog službeništva.
Kako je napisano u 10. poglavlju Mateja, Spasitelj je podučio dvanaestoricu i potvrdio da njegovo poslanje neće ostvariti sveopći mir u ovom smrtničkom životu. Apostolima je rečeno da ostave mir u dostojnim kućama koje posjećuju, ali su upozoreni da će možda biti poslani »među vukove… [a] vas će mrziti svi zbog mene, ali tko ustraje do konca, taj će se spasiti.«6 Značajna se izjava nalazi u 34. stihu: »Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir!«7 Jasno je da sveopći mir nije postojao na zemlji tijekom Kristovog smrtničkog službeništva, a ne postoji ni danas.
U Gospodinovom uvodu u Nauku i savezima, podučava se nekoliko važnih načela. U smislu onih koji se nisu pokajali, njegov se Duh (Duh Kristov), koji je dan svakoj osobi koja dođe na svijet8, »neće uvijek naprezati oko čovjeka«.9 Također, »mir sa zemlje [bit će] uklonjen«.10 Proroci su objavili da je mir zaista uzet sa zemlje.11 Lucifer još nije vezan i još koristi svoju vlast u svom gospodstvu.12
Nebeska težnja dobrih ljudi svugdje je oduvijek bila i uvijek će biti za mir u svijetu. Nikada ne smijemo odustati od ostvarivanja tog cilja. No, predsjednik Joseph F. Smith je podučavao: »Nikada ne može doći svijetu taj duh mira i ljubavi… dok čovječanstvo ne primi Božju istinu i Božju poruku… i prizna njegovu moć i vlast koja je božanska.«13
Iskreno se nadamo i molimo sveopćem miru, ali tek kao pojedinci i obitelji ostvarujemo onu vrstu mira koja je obećana nagrada za pravednost. Ovaj je mir obećan dar Spasiteljevog poslanja i pomirbene žrtve.
Ovo je načelo jezgrovito uhvaćeno u Nauku i savezima: »No, znaj da onaj koji čini djela pravednosti ima primiti plaću svoju, i to mir na ovom svijetu, a život vječni u budućem svijetu.«14
Predsjednik John Taylor podučavao je da mir nije samo poželjan, nego je i »dar Božji«.15
Mir o kojem govorim nije samo trenutni spokoj. To je trajna duboka sreća i duhovno zadovoljstvo.16
Predsjednik Heber J. Grant opisuje Spasiteljev mir ovako: »Njegov će mir olakšati našu patnju, povezati naša slomljena srca, izbrisati mržnju, u našim grudima izazvati ljubav prema bližnjima koja će obliti naše duše mirom i srećom.«17 Na mojim sastancima s roditeljima Emilie Parker, vidio sam kako je Spasiteljev mir olakšao njihovu patnju i pomogao u zacjeljivanju njihovih slomljenih srca. Zamjetno je da je odmah nakon pucanja brat Parker izrazio oprost počinitelju. Kao što je predsjednik Grant rekao, Spasiteljev mir može »izbrisati našu mržnju«. Sud je Gospodnji.
Sveci s Obale Bjelokosti su u vrijeme građanskog rata u toj zemlji našli mir živeći po evanđelju Isusa Krista s posebnim naglaskom na obiteljskom rodoslovlju i hramskom radu za svoje pretke.18
Svi žudimo za mirom. Mir nije samo sigurnost ili izostanak rata, nasilja, sukoba i svađa. Mir dolazi iz spoznaje da nas Spasitelj poznaje i da zna da imamo vjeru u njega, volimo ga i obdržavamo njegove zapovijedi, čak i posebno usred razornih životnih izazova i tragedija. Gospodinov odgovor proroku Josephu Smithu u zatvoru Liberty donosi utjehu srcu:
»Sine moj, mir duši tvojoj. Suprotnosti tvoje i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka.
»A tad, ustraješ li dobro, Bog će te uzvisiti u visinu«.19
Zapamtite, »Bog nije autor nereda nego [autor] mira«.20 Za one koji odbace Boga, mira nema. Svi smo sudjelovali u vijećima na nebu koja su nam dala slobodu izbora, znajući da će biti smrtne boli i čak neizrecive tragedije zbog zlouporabe slobode izbora. Razumjeli smo da će nas to naljutiti, začuditi, ostaviti bez obrane i ranjive. Ali smo također znali da će Spasiteljevo pomirenje nadići i nadoknaditi za sva nepoštenja smrtničkog života i donijeti nam mir. Starješina Marion D. Hanks uramio je izjavu Ugoa Bettija na svom zidu: »Vjerovati u Boga je znati da su sva pravila pravedna i da će biti prekrasnih iznenađenja.«21
Što su izvori mira? Mnogi traže mir na svjetovne načine, koji nikada nisu niti hoće uspjeti. Mir se ne nalazi stvaranjem velikog bogatstva, moći ili ugleda.22 Mir se ne nalazi u lovu na ugodu, zabavu i lagodu. Ništa od toga ne može, čak kad je skupljeno u velikim količinama, stvoriti trajnu sreću ili mir.
Voljena pjesma Emme Lou Thayne postavlja prikladna pitanja: »Gdje mogu naći mir? Gdje je moja utjeha / Kada me drugi izvori prestanu činiti cijelom?«23 Spasitelj je odgovor, koji je izvor i autor mira. On je »Knez mironosni«.24
Kako ostati blizu Spasitelju? Poniznošću pred Bogom, stalnom molitvom, pokajanjem od grijeha, ulaskom u vode krštenja skršena srca i raskajana duha te postajući istinski učenici Isusa Krista, vrlo su dobri primjeri pravednosti koja se nagrađuje trajnim mirom.25 Nakon što je kralj Benjamin isporučio dirljivu poruku o pomirenju Krista, mnoštvo je palo na zemlju. »Duh Gospodnji spusti se na njih, a oni se ispuniše radošću primivši otpust grijeha svojih, i umirenje savjesti uslijed silne vjere što je imaše u Isusa Krista.«26 Iskupljenje i pravedan život omogućavaju umirenje savjesti, što je suštinsko za zadovoljstvo.27 Kad se dogodi veliki prijestup, ispovijed je potrebna za povratak mira.28 Možda se ništa ne može usporediti s mirom koji dolazi od grijehom uzdrmane duše koja prebacuje svoj teret na Gospodina i ostvaruje blagoslove pomirenja. O tome govori omiljena crkvena pjesma: »Bacit ću svoj teret pred njegove noge / I otići sa pjesmom.«29
Moje je srce presretno kad shvatim da su deseci tisuća mladića, djevojaka i starijih misionara prihvatili poziv biti izaslanici Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista. Oni prenose obnovljeno evanđelje mira svijetu, svakoj osobi i svakoj obitelji ‒ djelo pravednosti donijeti mir djeci Nebeskog Oca.
Crkva je sklonište gdje sljedbenici Krista nalaze mir. Neki mladi ljudi u svijetu kažu da su produhovljeni, ali nisu vjernici. Osjećaj produhovljenosti je dobar prvi korak. Ipak, u Crkvi se družimo, podučavamo i njegujemo blagom riječju Božjom. Još je važnija svećenička ovlast u Crkvi koja omogućava svete uredbe i saveze koji vežu obitelji i kvalificiraju nas za povratak Bogu Ocu i Isusu Kristu u celestijalno kraljevstvo. Te uredbe donose mir jer su savezi s Gospodinom.
Hramovi su mjesta gdje se mnoge ove svete uredbe događaju i izvor su mirnog skloništa od svijeta. Oni koji posjećuju lokacije hramova ili sudjeluju u danima otvorenih vrata hramova također osjećaju taj mir. Jedno iskustvo koje je istaknuto u mojim mislima je dan otvorenih vrata i posvećenje hrama Suva Fiji. Događala su se politička previranja koja su rezultirala paljenjem i pljačkanjem u centru grada Suva, okupiranjem zgrade parlamenta i držanjem zakonodavaca kao taoce. Zemlja je bila pod vojnim zakonom. Vojska Fijija dala je Crkvi ograničeno dopuštenje okupljanja tijekom dana otvorenih vrata i posve malu skupinu za posvećenje. Članovi kao cjelina nisu bili pozvani zbog brige o njihovoj sigurnosti. To je bilo jedino posvećenje hrama od izvornog hrama Nauvoo koje je održano u vrlo teškim uvjetima.
Jedna osoba pozvana na dane otvorenih vrata bila je ljupka Hindu žena indijskog porijekla, članica parlamenta koja je izvorno držana kao taoc, ali je kasnije puštena jer je žena.
U celestijalnoj dvorani, slobodna od previranja svijeta, ona se rasplakala dok je opisivala osjećaj mira koji ju je preplavio. Osjetila je Duha Svetoga kako je tješi svjedočeći o svetoj prirodi hrama.
Spasitelj je izvor istinskog mira. Čak i uz izazove života, zbog Spasiteljevog pomirenja i njegove milosti, pravedan život bit će nagrađen osobnim mirom. U intimnom okruženju pashalne sobe, Spasitelj je obećao apostolima da će biti blagoslovljeni »Branitelj[em], Duh[om] Sveti[m]« i onda izrekao ove važne riječi: »Ostavljam vam svoj mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.«30 Tada, neposredno prije njegove posredničke molitve: »Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!«31
Eliza R. Snow je prekrasno opisala tu ideju:
Podignite glave i slavite Boga;
Neka vaša radost nikad ne prestane.
Iako nevolje koje bijesne vani,
Krist kaže: »Ovo vam rekoh, da u meni imate mir.«32
O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.