Vjerujemo u ćudorednost

starješina David A. Bednar

iz Zbora dvanaestorice apostola

Poslušnost zakonu ćudoređa povećat će našu sreću u smrtnosti i omogućiti naš vječni napredak u vječnosti.

Moja poruka dotiče se temeljnog pitanja od velike duhovne važnosti: Zašto je zakon ćudoređa tako važan? Molim se da će Duh Sveti potvrditi istinitost načela koje naglašavam.

Očev naum sreće

Vječna važnost ćudoređa može se u potpunosti shvatiti samo u okviru sveobuhvatnog konteksta nauma sreće našeg Oca za svoju djecu. »Sva ljudska bića – muško i žensko – stvorena su na sliku Boga. Svatko je ljubljeni duhovni sin ili kći nebeskih roditelja i… ima božansku narav i cilj« (»Obitelj: Proglas svijetu«, Ensign ili Liahona, studeni 2010, 129). Svi muškarci i žene živjeli su s Bogom kao njegova duhovna djeca prije dolaska na zemlju kao smrtna bića. Očev naum omogućava njegovim duhovnim sinovima i kćerima primiti fizička tijela, steći smrtničko iskustvo te napredovati prema uzvišenju.

Važnost fizičkog tijela

Naša fizička tijela omogućavaju širinu, dubinu i intenzitet iskustva koje jednostavno nije bilo moguće steći u našem predsmrtničkom postojanju. Stoga su naši odnosi s drugim ljudima, naša sposobnost da prepoznamo i djelujemo u skladu s istinom te naša sposobnost da poslušamo načela i uredbe evanđelja Isusa Krista pojačani kroz naša fizička tijela. U školi smrtnosti možemo iskusiti nježnost, ljubav, dobrotu, sreću, tugu, razočaranje, bol, pa čak i izazove fizičkih ograničenja na načine koji nas pripremaju za vječnost. Jednostavnim rječnikom, postoje lekcije koje moramo naučiti i iskustva koja moramo imati, kako Pisma opisuju, »s obzirom na tijelo« (1. Nefi 19:6; Alma 7:12–13).

Moć rađanja

Nakon što je zemlja stvorena, Adam je smješten u Edenski vrt. Međutim, važno je što je Bog rekao kako »nije dobro da čovjek bude sam« (Mojsije 3:18; vidi i Postanak 2:18), pa je Eva postala Adamova supruga i životna družica. Jedinstvena kombinacija duhovnih, fizičkih, mentalnih i emocionalnih sposobnosti muškaraca i žena bila je potrebna za provedbu nauma sreće. »Ali u Gospodinu niti je žena nezavisna od čovjeka niti čovjek od žene« (1. Korinćanima 11:11). Osmišljeno je da muškarac i žena uče, jačaju, blagoslivljaju i nadopunjuju jedno drugo.

Način na koji se stvara smrtnički život određen je božanski. »Prva se zapovijed koju je Bog dao Adamu i Evi odnosi na njihovu mogućnost roditeljstva kao muža i žene« (Ensign ili Liahona, studeni 2010, 129). Zapovijed množiti i napučiti zemlju i danas ostaje na snazi. Tako je brak između muškarca i žene odobreno sredstvo kojim predsmrtni duhovi ulaze u smrtnost. Potpuna seksualna apstinencija prije braka i puna vjernost u braku štite svetost ovog svetog sredstva.

Moć stvaranja od duhovne je važnosti. Zlouporaba ove moći ruši svrhe Očeva nauma i našeg smrtnog postojanja. Naš Nebeski Otac i njegov Ljubljeni Sin su stvoritelji i povjerili su svakome od nas dio svoje moći stvaranja. Određene smjernice za pravilno korištenje sposobnosti stvaranja života presudni su elementi u Očevom naumu. Kako doživljavamo i koristimo tu vrhovnu moć u velikoj će mjeri odrediti našu sreću u smrtnosti i našu sudbinu u vječnosti.

Starješina Dallin H. Oaks je objasnio:

»Moć stvaranja smrtnog života najuzvišenija je moć koju je Bog dao svojoj djeci. Njezino nam je korištenje povjereno prvom zapovijedi, ali dana je i druga važna zapovijed koja zabranjuje njenu zlouporabu. Naglasak koji stavljamo na zakon ćudoređa objašnjen je našim razumijevanjem svrhe naših moći stvaranja u ostvarenju Božjeg nauma. …

»Izvan veza braka, svako korištenje moći stvaranja života do neke je mjere grešno narušavanje i iskrivljavanje najbožanskije osobine muškaraca i žena« (»The Great Plan of Happiness«, Ensign, studeni 1993, 74).

Mjerilo seksualnog morala

Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana ima jedinstveno, nepromjenjivo mjerilo seksualnog morala: intimni odnosi ispravni su samo između muškarca i žene u bračnom odnosu propisanom u Božjem naumu. Takvi odnosi nisu samo znatiželja koju treba istražiti, apetit koji treba zadovoljiti ili oblik rekreacije ili zabave koji treba sebično provoditi. To nisu pobjede koje treba ostvariti ili samo čin koji treba izvršiti. Umjesto toga, oni su jedno od najviših izraza naše božanske naravi i potencijala te način jačanja emocionalnih i duhovnih veza između muža i žene. Mi smo zastupnici blagoslovljeni s moralnom slobodom i naše nas božansko naslijeđe naziva djecom Božjom – a ne seksualno ponašanje, popularni stavovi i sekularne filozofije.

Naravan čovjek

Do određene mjere, naravan čovjek kojega je opisao kralj Benjamin obitava u svakome od nas (vidi Mosija 3:19). Naravni muškarac ili žena su neraskajani, puteni i sjetilni (vidi Mosija 16:5; Alma 42:10; Mojsije 5:13), pohotljivi i neumjereni, oholi i sebični. Kako je predsjednik Spencer W. Kimball podučio: »Naravan je čovjek ‘zemaljski čovjek’ koji je dozvolio sirovim životinjskim strastima da zavladaju njegovim duhovnim nastojanjima« (»Ocean Currents and Family Influences«, Ensign, studeni 1974, 112).

S druge strane, »Kristov [je] čovjek« (Helaman 3:29) duhovan i obuzdava sve strasti (vidi Alma 38:12), umjeren je i suzdržan, dobrotvoran i nesebičan. Muškarci i žene Kristovi drže se riječi Božje, niječu sebe i uzimaju na sebe njegov križ (vidi Matej 16:24; Marko 8:34; Luka 9:23; NiS 56:2), te kroče naprijed uzanim i tijesnim putem vjernosti, poslušnosti i predanosti Spasitelju i njegovom evanđelju.

Kao Božji sinovi i kćeri, naslijedili smo božanske sposobnosti od njega. No trenutno živimo u palom svijetu. Sastavni dijelovi od kojih su stvorena naša tijela pale su naravi i zauvijek podložni privlačnoj sili grijeha, propadanja i smrti. Kao posljedica, Adamov pad i njegove duhovne i vremenite posljedice izravno utječu na nas kroz naša fizička tijela. A ipak smo dvojaka bića, jer je naš duh, koji je vječni dio nas, utjelovljen u fizičko tijelo podložno Padu. Kao što je Isus naglasio apostolu Petru: »Duh je spreman, ali je tijelo slabo« (Matej 26:41).

Prava se narav ispita smrtnosti tako može sažeti sljedećim pitanjem: Hoću li odgovoriti sklonostima naravnog čovjeka ili ću se podložiti poticajima Svetoga Duha, odložiti naravnog čovjeka i postati svetac kroz pomirenje Krista Gospodina (vidi Mosija 3:19)? To je ispit. Svaki apetit, želja, sklonost i impuls naravnog čovjeka može se prevladati pomoću pomirenja Isusa Krista i kroz njega. Mi smo ovdje na zemlji kako bismo razvili božanske osobine i ukrotili sve strasti tijela.

Nakana neprijatelja

Očev naum je osmišljen da bi dao vodstvo svojoj djeci, da bi im pomogao postati sretnima i sigurno ih doveo doma k sebi s uskrslim, uzvišenim tijelima. Nebeski Otac želi da budemo zajedno u svjetlu i ispunjeni nadom. Zauzvrat, Lucifer radi kako bi zbunio sinove i kćeri Božje, učinio ih nesretnima i spriječio njihovo vječno napredovanje. Najvažnija namjera oca laži je da svi mi postanemo »bijedni kao što je i on sam« (2. Nefi 2:27). Lucifer želi da na kraju budemo sami u tami i bez nade.

Sotona nepokolebljivo radi kako bi iskrivio najvažnije dijelove Očeva nauma. On nema tijelo, a njegov je vječni napredak zaustavljen. Kao što vodu koja teče riječnim tokom zaustavlja brana, tako je i vječni napredak neprijatelja prepriječen jer nema fizičko tijelo. Zbog njegove pobune, Lucifer je lišio sebe svih blagoslova i iskustava smrtnosti koja su moguća uz tijelo od mesa i kostiju. On ne može učiti lekcije koje samo utjelovljeni duh može učiti. On prezire stvarnost doslovnog i univerzalnog uskrsnuća cijelog čovječanstva. Jedno od snažnih svetopisamskih značenja riječi proklet prikazano je njegovom nemogućnošću da se nastavi razvijati i postane poput našeg Nebeskog Oca.

Budući da je fizičko tijelo tako važno za Očev naum sreće i naš duhovni razvoj, Lucifer nastoji omesti naš napredak dovodeći nas u kušnju da neispravno koristimo naša tijela. Jedna od najvećih ironija vječnosti jest ta da neprijatelj, koji je bijedan upravo zbog toga što nema fizičko tijelo, potiče nas da sudjelujemo u njegovoj bijedi neispravnim korištenjem naših tijela. Jedino oruđe koje on nema tako je primarna meta njegovih nastojanja zavesti nas sve do duhovnog uništenja.

Kršenje zakona ćudoređa težak je grijeh i zlouporaba naših fizičkih šatora. Za one koji poznaju i razumiju naum spasenja, oskvrnjivanje tijela djelo je pobune (vidi Mosija 2:36–37; NiS 64:34–35) i nijekanja našeg pravog identiteta kao sinova i kćeri Božjih. Dok gledamo iza smrtnosti i u vječnost, jednostavno je razlučiti da je krivotvorina odnosa za koji se zauzima neprijatelj privremena i isprazna.

Blagoslovi kreposti

Alma je savjetovao svog sina Šiblona da »obuzdava… sve strasti svoje, da se ljubavlju ispuni« (Alma 38:12). Značajno je da obuzdavanje naravnog čovjeka u svakome od nas omogućava bogatiju, dublju i trajniju ljubav za Boga i njegovu djecu. Ljubav se povećava kroz pravedno suzdržavanje, a smanjuje kroz naglu pohotljivost.

Predsjednik Marion G. Romney je izjavio:

»Ne mogu zamisliti poželjnije blagoslove od onih obećanih čistima i kreposnima. Isus je govorio o određenim nagradama za razne osobine, no zadržao je najveće, barem se meni tako čini, za one koji su iskrena srca, ‘jer će’, rekao je, ‘Boga gledati’ (Matej 5:8). I ne samo da će vidjeti Gospodina, već će se osjećati ugodno u njegovoj nazočnosti.

Ovo je… Spasiteljevo obećanje: ‘Krepost nek resi misli tvoje neprestance. Tad će pouzdanje tvoje u nazočnost Božju ojačati’ (NiS 121:45)« (»Trust in the Lord«, Ensign, svibanj 1979, 42).

Također nam je obećano da, dok nastavljamo putom kreposti, »Duh će Sveti biti trajno žezlo [naše]« (NiS 121:46). Stoga, pridržavanje zakona ćudoređa poziva neke od najvećih blagoslova koje muškarci i žene mogu primiti u smrtnosti: primjereno duhovno pouzdanje u nazočnosti obitelji, prijatelja, crkvenih suradnika i, naposljetku, Spasitelja. Naša najdublja čežnja da pripadamo ispunjena je u pravednosti dok kročimo u svjetlu s nadom.

Načelo pokajanja

Neki od vas koji primaju ovu poruku trebaju se pokajati zbog seksualnih ili drugih grijeha. Spasitelja se često naziva Velikim Liječnikom, a ova titula ima i simboličko i doslovno značenje. Svatko je od nas iskusio bol povezanu s tjelesnom ozljedom ili ranom. Kada nas boli, obično tražimo olakšanje i zahvalni smo za lijekove i terapije koje nam pomažu ukloniti našu patnju. Razmotrite grijeh kao duhovnu ranu koja uzrokuje krivnju ili, kako je Alma opisao svom sinu Korijantonu, »grižnju savjesti« (Alma 42:18). Krivnja je našem duhu ono što je bol našem tijelu – upozorenje na opasnost i zaštita od dodatne štete. Iz Spasiteljeva pomirenja proizlazi blagi melem koji može iscijeliti naše duhovne rane i ukloniti krivnju. Međutim, ovaj se melem može primijeniti samo kroz načela vjere u Gospodina Isusa Krista, pokajanja i dosljedne poslušnosti. Rezultati iskrenog pokajanja su mir savjesti, utjeha i duhovno iscjeljenje i obnova.

Vaš biskup ili predsjednik ogranka pomoćnik je duhovnog liječnika koji je ovlašten pomoći vam da se pokajete i iscijelite. Međutim, molim vas da upamtite kako opseg i intenzitet vašeg pokajanja mora odgovarati naravi i ozbiljnosti vaših grijeha – naročito za svece posljednjih dana koji su pod svetim savezom. Ozbiljne duhovne rane zahtijevaju kontinuiranu terapiju i vrijeme za potpuno iscjeljenje.

Obećanje i svjedočanstvo

Nauk koji sam opisao činit će se arhaičnim i zastarjelim mnogim ljudima u svijetu koji se sve više izruguje svetosti stvaranja života i minimizira vrijednost ljudskog života. No Gospodnje istine ne mijenjaju se hirovima, popularnošću ili anketama javnog mnijenja. Obećavam da će poslušnost zakonu ćudoređa povećati našu sreću u smrtnosti i omogućiti naš vječni napredak u vječnosti. Svjedočim da su ćudoređe i krepost sada, uvijek su bile i uvijek će biti »najdraže i najdragocjenije vrh svega« (Moroni 9:9). Tako svjedočim u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.