Spasitelj želi oprostiti
starješina Craig A. Cardon
iz Sedamdesetorice
Gospodin nas voli i želi da razumijemo njegovu spremnost oprostiti.
Tijekom smrtne službe našeg Spasitelja mnogi su pošli za njim, uključujući pismoznance i farizeje »iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jeruzalema«.1 Čovjek, paraliziran i prikovan uz krevet čija je želja bila biti izliječen, donesen je među svjetinu, no nije se mogao približiti blizu Spasitelju, njegovi su ga prijatelji odnijeli na krov kuće gdje je bio Spasitelj te ga spustili. Vidjevši taj prikaz vjere, s velikim ciljem još nepoznatim njegovim slušateljima, Spasitelj je rekao: »Čovječe, oprošteni su ti grijesi.«2
To je zacijelo iznenadilo čovjeka – i iako Sveta pisma ne govore ništa o njegovoj reakciji, možda se čudio je li Spasitelj uistinu shvatio zašto je on došao.
Spasitelj je znao da su ga mnogi ljudi slijedili zbog njegovih moćnih čudesa. Već je pretvorio vodu u vino;3 istjerao nečiste duhove;4 izliječio činovnikova sina,5 gubavca,6Petrovu punicu,7 i mnoge druge.8
No pomoću ovog paraliziranog čovjeka Gospodin je odabrao dati dokaz i učenicima i klevetnicima o svojoj jedinstvenoj ulozi kao Spasitelja svijeta. Čuvši Spasiteljeve riječi, pismoznanci i farizeji počeše premišljati u sebi, ne znajući govoriti o bogohuljenju zaključujući da samo Bog može oprostiti grijehe. Poznajući njihove misli, Spasitelj im se obrati govoreći:
»Zašto tako mislite u srcima svojim?
Što je lakše reći: ‛Oprošteni su ti grijesi’ ili ‛Ustani i hodaj?’«9
»Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na zemljiopraštati grijehe, [reče tada uzetome] Zapovijedam ti, ustani, uzmi postelju svoju i hajde kući svojoj.«10 To je i učinio.
Tim je čudesnim tjelesnim ozdravljenjem Spasitelj potvrdio svima nama ovu beskrajno moćniju duhovnu istinu: Sin Čovječji oprašta grijehe!
Dok su ovu istinu spremno prihvatili svi vjernici, bitna popratna istina nije tako lako bila prihvaćena: Spasitelj oprašta grijehe »na zemlji«, a ne samo na Posljednjem sudu. On nas ne opravdava u našim grijesima.11 On ne odobrava naše ponovno uplitanje u prošle grijehe.12 No, dokle god se kajemo i slušamo njegovo evanđelje, on nam oprašta.13
U tom oprostu vidimo pokretačku i otkupiteljsku moć skladne i milosne primjene pomirenja. Ako živimo po vjeri u Gospodina Isusa Krista, pokretačka moć njegova pomirenja nas osnažujeu trenutku potrebe,14 a njegova otkupiteljska moć nas posvećujedok »[uklanjamo] naravnog čovjeka«.15 To svima donosi nadu, posebice onima koji osjećaju da je ponavljajuća ljudska slabost iznad Spasiteljeve spremnosti pomoći i spasiti.
Pružajući mogućnost našem Spasitelju da prosvijetli naše razumijevanje,16 Petar je jednom upitao koliko puta treba oprostiti svome bratu i zatim je pitao: »Do sedam puta?« Zasigurno bi i to bilo više nego dovoljno. No, Spasiteljev je odgovor širom otvorio vrata njegovamilostivog srca: »Nekažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.«17
Gospodin nas voli i želi da razumijemo njegovu spremnost oprostiti. U više od 20 prilika u knjizi Nauk i savezi Gospodin je rekao onima kojima je govorio: »Tvoji grijesi su ti oprošteni«, ili sličnim riječima.18 U polovini tih prilika Gospodinove riječi upućene su posebice proroku Josephu Smithu, ponekad njemu samome, a ponekad kada je u društvu s drugima.19 Prva je zapisana 1830. godine, a posljednja 1843. godine. Dakle, tijekom više godina, Gospodin je uvijek iznova govorio Josephu: »Tvoji grijesi su ti oprošteni.«
Iako Joseph nije bio »kriv za ikakve velike ili zloćudne grijehe«20, činimo dobro da pamtimo kako uz nekoliko iznimaka Gospodinovo »sedamdeset i sedam puta« ne ograničava oprost sukladno ozbiljnosti grijeha.
Govoreći starješinama okupljenima u Kirtlandu, Gospodin je rekao: »Jer, zaista, kažem vam, hoću da svijet pobijedite, stogaću vam se smilovati.«21 Gospodin poznaje naše slabosti i vječne posljedice »svijeta« na nesavršenog muškarca i ženu.22 Riječ stogau ovom stihu predstavlja njegovu potvrdu da jedino vrlinom njegova smilovanja možemo »svijet pobijediti«. Na koji se način očituje njegovo smilovanje? Tim istim starješinama u Kirtlandu je rekao: »Oprostih vam grijehe vaše«23 Spasitelj želi oprostiti.
Nitko ne treba pretpostaviti da oprost dolazi bez pokajanja. Uistinu, Gospodin je izjavio: »Ja, Gospod, opraštam grijehe onima koji preda mnom priznaju grijehe svoje i traže oproštenje«, a zatim je dodao upozorenje, »ako samo ne sagriješiše smrtno«.24 Budući da Gospodin ne može »gledati na grijeh ni s najmanjom mjerom popustljivosti«25 svejedno razlikuje relativnu težinu nekih grijeha. On uvjetuje kako neće biti oprosta za huljenje »protiv Duha Svetoga«.26 On izjavljuje teškoću ubojstva27 i naglašava ozbiljnost seksualnog prijestupa poput preljuba. 28 Opetovanim ozbiljnim seksualnim prijestupom daje nam do znanja kako će tada biti vrlo teško primiti njegov oprost.29 I rekao je da »tko sagriješi protiv većega svjetla, primit će i veću osudu«.30 Ipak, u njegovoj milosti, radije nam dopušta poboljšanje tijekom vremena nego da odmah zahtijeva savršenstvo. Čak i uz mnogo grijeha počinjenih iz smrtne slabosti, koliko god se često kajemo i tražimo njegovo oproštenje, on nam uvijek iznova oprašta.31
Zbog toga, svi mi, uključujući i one koji se bore da prevladaju ovisna ponašanja kao što je zloupotreba droge ili pornografija i slično njima, možemo znati da će Gospodin prepoznati naše pravedne napore i da će nam brižno oprostiti kada je pokajanje završeno, »do sedamdeset i sedam puta«. No, to ne znači da se možemo svojevoljnovratiti grijehu nekažnjeno.32
Gospodin se uvijek zanima za naša srca33 i racionalizirana kriva vjera ne opravdava grijeh.34 U toj rasporedbi Gospodin je upozorio jednog od svojih slugu protiv takve racionalizacije izjavivši: »Neka se [on] zastidi zbog nikoletanske družine i potajnih odvratnosti njihovih.«35 Nikolaiti su bili drevna vjerska sekta koja je tražila odobrenje za počinjenje seksualnog čina na temelju milosti Gospodnje.36 To se nije sviđalo Gospodinu.37Njegova sućut i milost ne opravdavaju nas kada [naša] »srca nisu zadovoljna. I [mi] se istini ne pokorava[mo], već uživa[mo] u nepravdi«.38 Radije, nakon što činimo sve što možemo,39 njegova sućut i milost sredstva su kojima ćemo »s vremenom«40 pobijediti svijet kroz poticajnu moć pomirenja. Dok ponizno tražimo taj dragocjeni dar, »ono što je slabo bude [nama] jako«41 i njegovom snagom moći ćemo činiti ono što nikada ne bismo činili sami.
Gospodin gleda na svjetlo koje smo primili,42 na želje naših srdaca,43 i na naša djela44 i kada se pokajemo i tražimo njegovo oproštenje, on oprašta. Dok razmišljamo o vlastitim životima i životima naših bližnjih i poznatih, trebamo biti jednako voljni oprostiti sebi i drugima.45
Propovijedaj moje Evanđelje govori o teškoćama pobjeđivanja ovisnih ponašanja i potiče vođe svećeništva i članove da »ne budu šokirani i obeshrabreni« ako se istraživači ili novi članovi nastave boriti s takvim problemima. Radije, savjetuje nas se da trebamo »pokazati pouzdanje u osobu i ne suditi… [tretirajući to] kao privremen i razumljiv korak unatrag«.46 Možemo li učiniti manje s našom djecom ili članovima obitelji koji se bore sa sličnim problemima, nakon što su privremeno sišli s puta pravednosti? Zasigurno, oni zaslužuju našu postojanost, strpljivost i ljubav ‒ i da, naš oprost.
Na Općem saboru prošlog listopada predsjednik Monson je savjetovao:
»Moramo imati na umu da se ljudi mogu promijeniti. Mogu ostaviti loše navike. Mogu se pokajati za prijestupe…
Možemo im pomoći prebroditi svoje nedostatke. Moramo razviti sposobnost vidjeti ljude ne kakvi su sada, nego kakvima mogu postati.«47
Na jednom od ranih sabora Crkve, sličnom ovom saboru, Gospodin je rekao članovima:
»Zaista, kažem vam, vi ste čisti, ali ne svi…
Jer svako je tijelo iskvareno preda mnom…
Jer, zaista, neki su od vas krivi preda mnom, no, ja ću milostiv biti vašoj slaboći.«48
Njegova je poruka i danas ista.
Naš Nebeski Otac zna s čime se sve suočavamo, da smo svi grešni i »lišeni Božje slave«49 i tako uvijek iznova. Poslao je svoga sina koji »pozna slabost ljudsku i kako će poduprijeti one koji su napastovani«.50 Njegov nas sin poučava da molimo »uvijek da neupadnemo u napast«.51 Rečeno nam je da vapimo »k njemu za milosrđe, jer je on moćan da spasi«.52 Spasitelj nam zapovijeda da se pokajemo53 i da oprostimo.54 I iako nije lako pokajati se, dok svim srcem nastojimo slušati njegovo evanđelje, on nam daje obećanje: »Zaista, kažem vam, unatoč grijesima [vašim] nutrina je moja ispunjena samilošću prema [vama]. Neću [vas] posvema odbaciti, a u dan gnjeva spomenut ću se milosrđa.«55 Spasitelj želi oprostiti.
Svakog tjedna zbor Mormon Tabernacle počinje svoje nadahnjujuće emitiranje nadahnutim riječima poznate himne Williama W. Phelpsa »Gently Raise the Sacred Strain«. Nisu tako poznate utješne riječi iz četvrte strofe:
Svet, svet je Gospod.
Dragocjena, dragocjena je njegova riječ: …
Pokajte se i živite;
Mada su grijesi vaši grimizno crveni,
O, pokajte se i on će oprostiti.56
Pozivam vas da upamtite i vjerujete u riječi Gospodinove i da živite vjeru u njega po pokajanju.57 On vas voli. Želi vam oprostiti. O tome svjedočim u sveto ime Isusa Krista. Amen.