Prihvaćeni od Gospodina

starješina Erich W. Kopischke

iz Sedamdesetorice

Traženje i primanje prihvaćanja od Gospodina vodit će do spoznaje da nas on odabire i blagoslivlja.

Kad sam bio dječak, sjećam se kako me je moj otac ponekad vodio sa sobom raditi na projektima. Imali smo maleni vrt nekoliko kilometara od mjesta gdje smo živjeli i tamo je uvijek bilo toliko posla za pripremu vrta svake godine. Radili smo na sjenici ili smo gradili ili popravljali ograde. Prema mom sjećanju, to se uvijek događalo na velikoj hladnoći, po gustom snijegu ili pljusku. No, volio sam to. Moj bi me otac podučavao kako raditi stvari sa strpljivošću i prihvaćanjem.

Jednog me dana pozvao da pričvrstim vijak i upozorio: »Upamti, ako ga previše stegneš, slomit će se.« Ponosno, želio sam mu pokazati što mogu. Stezao sam svom svojom snagom i, naravno, slomio vijak. Našalio se, a zatim smo počeli ispočetka. Čak i kada sam »zaribao«, uvijek sam osjećao njegovu ljubav i pouzdanje u mene. Preminuo je prije više od 10 godina, ali još uvijek mogu čuti njegov glas, osjetiti njegovu ljubav, uživati u njegovom ohrabrenju i osjetiti njegovo prihvaćanje.

Osjećaj prihvaćanja od nekoga koga volimo osnovna je ljudska potreba. Biti prihvaćen od dobrih ljudi nas motivira. To povećava naš osjećaj osobne vrijednosti i samopouzdanja. Oni koji ne mogu pronaći prihvaćanje iz poželjnih izvora često ga traže drugdje. Mogu se okrenuti ljudima koji nisu zainteresirani za njihovu dobrobit. Mogu se vezati uz lažne prijatelje i činiti upitne stvari kako bi primili priznanje kojem teže. Oni mogu tražiti prihvaćanje noseći određenu marku odjeće kako bi stvorili osjećaj pripadanja ili statusa. Za neke, težnja k ulozi ili istaknutoj poziciji može također biti način traženja prihvaćanja. Oni mogu definirati svoju vrijednost kroz poziciju koju imaju ili status koji steknu.

Čak ni u Crkvi nismo uvijek lišeni ovog načina razmišljanja. Traženje prihvaćanja iz pogrešnih izvora ili krivih razloga stavlja nas na opasan put ‒ put koji će nas vjerojatno odvesti pogrešno, pa čak i k uništenju. Umjesto da se osjećamo cijenjeno i samopouzdano, naposljetku ćemo se osjećati napušteno i podređeno.

Alma je savjetovao svog sina Helamana: »Gledaj kako ćeš se na Boga osvrtati, i živjeti.«¹ Konačni izvor osnaživanja i trajnog prihvaćanja jest naš Nebeski Otac i njegov Sin, Isus Krist. Oni nas poznaju. Oni nas vole. Ne prihvaćaju nas zbog naše titule ili položaja. Ne gledaju na naš status. Oni gledaju u naša srca. Prihvaćaju nas zbog onoga što smo i kakvima nastojimo postati. Traženje i primanje prihvaćanja od njih uvijek će nas uzdići i ohrabriti.

Podijelit ću jednostavan obrazac koji, primijeni li se, može pomoći svakome od nas pronaći konačno prihvaćanje. Ovaj nam je obrazac dao Gospodin kroz proroka Josepha Smitha: »Zaista, kažem vam, svi od njih koji poznaju srce svoje, pošteni su, i skršeni su, i dusi su im raskajani, i voljni su opsluživati saveze svoje uz žrtvu – da, svaku žrtvu koju ja, Gospodin, naredim – oni su mi mili.«²

Ovaj obrazac sastoji se od tri jednostavna koraka:

znati da su naša srca poštena i skršena,
znati da su naši dusi raskajani, i
biti voljni čuvati svoje saveze žrtvom, po Gospodnjoj zapovijedi.

Prvo, trebamo znati da su naša srca poštena i skršena. Kako mi to znamo? Počinjemo iskrenom analizom samih sebe. Srce je središte naših osjećaja. Dok gledamo u svoja srca, procjenjujemo sebe. Ono što drugi oko nas ne znaju, mi zasigurno znamo. Znamo svoje motive i želje. Kada se predamo iskrenoj, poštenoj analizi, ne racionaliziramo niti se zavaravamo.

Također postoji način da prosudimo jesu li nam srca skršena. Skršeno je srce nježno, otvoreno i prijemčivo srce. Kada čujem Spasitelja kako kaže: »Evo, stojim na vratima i kucam«,³ čujem ga kako kuca na vrata mog srca. Ako mu otvorim ta vrata, otvoreniji sam za pozive Duha i lakše prihvaćam Božju volju.

Dok iskreno i uz molitvu razmišljamo o mjeri do koje su naša srca poštena i skršena, bit ćemo podučeni Duhom Svetim. Primit ćemo slatku potvrdu ili nježni ispravak, pozivajući nas da djelujemo.

Drugo, trebamo znati da je naš duh raskajan. Riječ raskajan u oksfordskom rječniku definirana je kao »osjećaj ili izričaj kajanja tijekom priznanja nedjela«⁴. Ako imamo raskajan duh, priznajemo naše grijehe i nedostatke. Možemo biti podučeni »o svemu onomu što spada na pravednost«⁵. Osjećamo božansku tugu i spremni smo se pokajati. Skršen duh voljan je slušati »poriv[e] Svetoga Duha«⁶.

Raskajan duh očituje se našom voljnošću i odlučnošću da djelujemo. Voljni smo poniziti se pred Bogom, voljni smo pokajati se, učiti i promijeniti. Voljni smo moliti: »Neka ne bude moja, nego tvoja volja.«⁷

Treći korak da budemo prihvaćeni od Gospodina je svjesna odluka da čuvamo svoje saveze kroz žrtvu, »da, svaku žrtvu koju ja, Gospod, naredim«.⁸ Prečesto mislimo da se riječ žrtva odnosi na nešto veliko ili teško za učiniti. U nekim situacijama to može biti tako, ali se to uglavnom odnosi na svakodnevni život kao istiniti učenik Kristov.

Jedan način na koji čuvamo svoje saveze žrtvom je blagovanje sakramenta svaki tjedan. Svjesno se pripremamo za svetu uredbu. Obnavljamo i potvrđujemo svoja sveta obećanja Gospodinu. Na ovaj način osjećamo njegovo prihvaćanje i primamo njegovo jamstvo da su naši napori primijećeni i naši grijesi oprošteni kroz pomirenje Isusa Krista. Tijekom ove uredbe, Gospodin nam obećava da ćemo, dok smo voljni preuzeti ime Sina njegova i uvijek ga se spominjati, i obdržavati zapovijedi njegove, uvijek imati njegovog Duha s nama. Imati Duha Svetoga kao našeg stalnog suradnika konačni je pokazatelj da nas Bog prihvaća.

Drugi načini da čuvamo svoje saveze žrtvom jednostavni su poput prihvaćanja poziva u Crkvi i vjernog služenja u tom pozivu ili slijeđenja našeg proroka, Thomasa S. Monsona, da posegnemo za onima koji stoje pored puta i trebaju biti duhovno spašeni. Mi čuvamo svoje saveze žrtvom pružajući tiho služenje u našem susjedstvu ili zajednici, ili pronalazeći imena naših predaka i vršeći hramsko djelo za njih. Čuvamo svoje saveze žrtvom tako da jednostavno težimo k pravednosti otvorenošću i slušanjem poticaja Duha dok živimo svoje svakodnevne živote. Ponekad čuvanje naših saveza ne znači ništa više od čvrstoće i vjernosti kada životne oluje bijesne oko nas.

Nakon pojašnjenja obrasca kako biti prihvaćen od njega, Gospodin koristi predivnu ilustraciju da bi pokazao kako možemo imati koristi kao pojedinci i obitelji dok težimo njegovom prihvaćanju. Rekao je: »Jer ću ja, Gospod, dati im da urode poput najplodnijeg stabla što je zasađeno na dobru zemljištu kraj čista izvora koje daje mnogo dragocjena roda.«⁹

Dok smo osobno usklađeni s Duhom Gospodnjim i osjećamo njegovo prihvaćanje, bit ćemo blagoslovljeni iznad našeg razumijevanja i roditi mnogim plodovima pravednosti. Bit ćemo među onima kojima je rekao: »Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!«¹⁰

Traženje i primanje prihvaćanja od Gospodina vodit će do spoznaje da nas on odabire i blagoslivlja. Steći ćemo povećano pouzdanje da će nas voditi i usmjeravati zauvijek. Njegova nježna milosrđa postat će očita u našim srcima, u našim životima i u našim obiteljima.

Svim svojim srcem pozivam vas da tražite Gospodinovo prihvaćanje i uživate njegove obećane blagoslove. Dok slijedimo jednostavan obrazac koji je uspostavio Gospodin, spoznat ćemo da nas on prihvaća, bez obzira na naš položaj, status ili smrtnička ograničenja. Njegovo će nas brižno prihvaćanje motivirati, povećati našu vjeru i pomoći nam nositi se sa svime s čime se suočavamo u životu. Unatoč našim izazovima, bit ćemo uspješni, imati blagostanje,¹¹ i osjećati blaženost.¹² Bit ćemo među onima kojima će Gospodin reći:

»Ne bojte se, dječice, jer moji ste, a ja sam pobijedio svijet, a vi ste od onih koje mi Otac dade.

A neće propasti nijedan od onih koje mi dade Otac moj.«¹³

U ime Isusa Krista. Amen.