»Vjerujem!«

starješina Jeffrey R. Holland

iz Zbora dvanaestorice apostola

Iskreno priznajte svoja pitanja i brige, no prvo raspirite plamen vaše vjere, jer su sve stvari moguće onima koji vjeruju.

Jednom prilikom Isus je prišao skupini ljudi koji su se žustro prepirali s njegovim učenicima. Kada je Spasitelj pitao što je uzrok tog sukoba, otac unesrećenog djeteta je istupio, govoreći kako je pristupio Isusovim učenicima da blagoslove njegovog sina, no oni to nisu mogli pružiti. Dok je dječak još uvijek škrgutao zubima, dok mu je pjena na usta izlazila i bacao se po zemlji pred njima, otac je molio Isusa svojim posljednjim očajem u glasu:

»Pa ako što možeš, pomozi nam«, rekao je »smiluj nam se!«

»Ako što možeš… – odgovori mu Isus. – Sve je moguće onomu koji vjeruje!«

»Vjerujem! – odmah poviče glasno dječakov otac. – Pomozi moju nevjeru!«¹

Početno čovjekovo uvjerenje, prema njegovoj potrebi, jest ograničeno. No, on ima hitnu, suosjećajnu želju u ime svog jedinog djeteta. Rečeno nam je da je to dovoljno dobro za početak. »Bar zaželite vjerovati, nek ta želja djeluje u vama sve dok ne povjerujete«² izjavljuje Alma. S niti jednom drugom preostalom nadom, ovaj otac utvrđuje kakvu vjeru on ima i moli Spasitelja svijeta: »Pa ako što, možeš pomozi nam – smiluj nam se!«³ Jedva mogu pročitati te riječi bez suza u očima. Množinski oblik zamjenice nam očito je upotrijebljen namjerno. Ovaj čovjek govori, u afektu: »Naša cijela obitelj te moli. Naša borba nikada ne jenjava. Iscrpljeni smo. Naš sin pada u vodu. Pada u vatru. On je stalno u opasnosti, a mi smo stalno uplašeni. Ne znamo kome se drugome obratiti. Možeš li nam ti pomoći? Bit ćemo zahvalni za bilo što – djelomični blagoslov, mali tračak nade, malu pomoć pri nošenju tereta dječakove majke svaki dan u njezinom životu.«

»Pa ako štomožeš«, riječi su njegovog oca, a uzvratno: »Onomu koji vjeruje!«, riječi su Učitelja.⁴

»Odmah«, kažu Sveta pisma – ne polako ili sumnjivo ili cinično, nego »odmah« – zavapi otac u svojoj iskrenoj roditeljskoj boli: »Vjerujem!… Pomozi moju nevjeru!« Kao odgovor na novu, no još uvijek djelomičnu vjeru, Isus ozdravlja dječaka, doslovce ga dižući iz mrtvih, kako Marko opisuje događaj.⁵

Uz taj nježni zapis iz Svetih knjiga kao pozadinu, želim se izravno obratiti mladim ljudima Crkve – mladima po godinama, mladima po godinama u članstvu ili mladima po godinama u vjeri. Na jedan ili drugi način, to bi trebalo uključivati otprilike nas sve.

Prvo opažanje u vezi s ovim zapisom je kada se suočava s izazovom vjere, otac prvo utvrđuje svoju snagu, a potom priznaje svoja ograničenja. Njegova početna izjava je potvrdna i bez oklijevanja: »Vjerujem!«. Želim reći svima koji žele više vjere, upamtite tog čovjeka! U trenucima straha, sumnje ili teškim vremenima, stojte na tlu koje ste već osvojili, čak i ako je to tlo ograničeno. U rastu svi moramo iskusiti smrtnost, duhovni ekvivalent dječakovoj nesreći ili očaju njegovog roditelja koji će snaći sve nas. Kada ti trenuci dođu i kada problemi isplivaju, rješenje koje ne dolazi odmah glasi drži se za ono što ti je već poznato i čvrsto stoj dok ne dođe dodatno znanje. O tom događaju, o tom posebnom čudu, Isus je rekao: »Ako imadnete vjere koliko goruščino zrno te reknete ovom brdu: ʻPrijeđi odavde onamoʼ, prijeći će; i ništa vam neće biti nemoguće«.⁶ Veličina vaše vjere ili stupanj vašeg znanja nije problem ‒ to je integritet kojeg pokazujete prema vjeri koju posjedujete i istini koju već poznajete.

Drugo opažanje je varijacija prvog. Kada problemi dođu i proizađu neka pitanja, ne počinjete potragu za vjerom govoreći koliko je neposjedujete, vodeći kako jest s vašom »nevjerom«. To je poput punjenja purice kroz kljun! Bit ću jasan oko te točke: Ne tražim vas da se pretvarate u vjeri koju nemate. Tražim vas da budete iskreni u vjeri koju imate. Ponekad djelujemo kao da je iskrena izjava sumnje viša manifestacija moralne hrabrosti od iskrene izjave vjere. Nije! Stoga upamtimo svi jasnu poruku ovog zapisa iz Svetih pisama: Budite iskreni u svojim pitanjima koliko je potrebno; život ih je pun o ovome ili onome. No, ako vi i vaša obitelj želite biti ozdravljeni, nemojte dopustiti tim pitanjima da stanu na put vjeri koja čini čudesa.

Nadalje, imate više vjere nego što mislite zbog onoga što Mormonova knjiga naziva »veličine dokaza«.⁷ »Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima«, govori Isus⁸ i plodovi življenja evanđelja vidljivi su u životima svetaca posljednjih dana posvuda. Kako su Petar i Ivan nekoć govorili drevnoj publici, i ja danas govorim vama: »Mi ne možemo drukčije nego govoriti što smo vidjeli i čuli«, a ono što smo vidjeli i čuli jest »uči[njeno] očito čudo« u životima članova ove Crkve. To se ne može zanijekati.⁹

Braćo i sestre, ovo je božansko djelo, uz manifestacije i blagoslove u svakom smjeru, stoga vas molim, nemojte se previše uzbuđivati ako se s vremena na vrijeme pojave problemi koje treba pregledati, razumjeti i riješiti. A pojavljuju se i pojavljivat će se. U ovoj Crkvi ono što znamo je uvijek snažnije od onoga što ne znamo. I upamtite, u ovom svijetu svatko treba hodati s vjerom.

Stoga, budite ljubazni prema ljudskim slabostima – svojom vlastitom kao i od drugih koji s vama služe u ovoj Crkvi koju vode smrtni muškarci i žene – volonteri. Osim u slučaju njegova jedinog savršenog Jedinorođenog Sina, nesavršeni ljudi jesu sve s čime Bog radi. To mora biti zaista frustrirajuće za njega, no on se nosi s time. Tako bismo trebali i mi. I kada vidite nesavršenstvo, upamtite da ograničenje nije u božanstvenosti njegova djela. Kako je jednom daroviti pisac predložio, kada se izlije beskonačna punoća, nije ulje krivo ako postoji nedostatak jer ga konačne posude ne mogu podnijeti.¹⁰ Te konačne posude uključuju i vas i mene, stoga budite strpljivi i ljubazni i praštajte.

Posljednje opažanje: kada dođu sumnje ili teškoće, nemojte se bojati tražiti pomoć. Ako ju želimo skromno i iskreno poput ovog oca, možemo ju dobiti. Fraza iz Svetih pisama kao ozbiljna želja »sa stvarnom namjerom« slijedi »s cjelovitom nakanom srca ne čineći licemjerno i prijetvorno pred Bogom«.¹¹ Svjedočim, kao odgovor na takvu vrstu prilike, da će Bog uvijek poslati pomoć s obje strane vela kako bi se osnažila naša vjera.

Rekao sam govoreći mladima. I još uvijek govorim. Jedan me je 14-godišnjak nedavno pitao uz malo oklijevanja: »Brate Holland, ne mogu još uvijek reći da znam kako je Crkva istinita, no vjerujem da je tako«. Zagrlio sam tog dječaka tako snažno da su mu oči iskočile. Rekao sam mu svim žarom svoje duše da je vjerovanje dragocjena riječ, čak i dragocjenije djelo te da se nikada ne ispričava za »samo vjerovanje«. Rekao sam da mu je sam Krist rekao: »Ne boj se! Samo vjeruj!«¹², frazu koja je, između ostalog, vodila mladog Gordona B. Hinckleya u misiju.¹³ Tom sam dječaku rekao da je vjerovanje uvijek prvi korak prema uvjerenju i da svaki članak naše zajedničke vjere silno naglašava frazu »Vjerujemo«.¹⁴ I još sam mu rekao kako se ponosim njime za iskrenost te izjave.

Sada, nakon 60 godina učenja i poučavanja, sjećam se sebe kao novog vjernog 14-godišnjaka da sam izjavio nešto što sada znam. Znam da Bog jest u sva vremena i na sve načine i u svim okolnostima naš brižni, praštajući Otac na Nebu. Znam da je Isus njegovo jedino savršeno dijete čiji je život brižno darovan prema volji i Oca i Sina za otkupljenje svih ostalih koji nisu savršeni. Znam da je ustao iz groba da bi ponovno živio, i stoga što je to učinio, vi i ja ćemo ponovno živjeti. Znam da je Joseph Smith, koji je izjavio da nije savršen,¹⁵ ipak izabrano sredstvo u rukama Božjim za obnovu vječnog evanđelja na zemlji. Također znam da čineći to – osobito u prevođenju Mormonove knjige – podučio me više o Božjoj ljubavi, Kristovoj božanstvenosti i svećeničkoj moći od ijednog drugog proroka kojeg sam ikada čitao, poznavao ili čuo tijekom životne potrage. Znam da je predsjednik Thomas S. Monson, koji ide revno i radosno prema 50. godišnjici zaređenja za apostola, pravedni nasljednik tog proročkog plašta danas. Vidjeli smo taj proročki plašt nad njime ponovno na ovom saboru. Znam da 14-orica muškaraca koje podržavate kao proroke, vidioce i objavitelje podržava njega svojim rukama, srcima i svojim vlastitim apostolskim ključevima.

Te vam stvari izjavljujem s uvjerenjem koje je Petar nazvao »vrlo sigurnim«.¹⁶ Što je nekoć bilo sićušno sjeme vjerovanja za mene je izraslo u drvo života, stoga ako je vaša vjera malo iskušana iz ovog ili onog razloga, pozivam vas da se oslonite na moju. Znam da je ovo djelo Božja istina, i znam da samo u našem opasnom svijetu dopuštamo sumnjama ili đavlima da nas skrenu s puta. Imajte nade. Putujte. Iskreno priznajte svoja pitanja i brige, no jednom i zauvijek raspirite plamen vaše vjere, jer su sve stvari moguće onima koji vjeruju. U ime Isusa Krista. Amen.